Agentica za nekretnine Lucijana Radman s prijateljicom je posjetila otok Sokotru smješten u Indijskom oceanu, poznat po prelijepim plažama i planinskim jezerima, fascinantnim pješčanim dinama te stablima zvanima ‘zmajeva krv‘ koja su nadimak dobila po crvenoj smoli koju ispuštaju.
Kad sam prije dvadesetak godina u časopisu naletjela na članak o ljepotama Sokotre i ugledala fotografiju raskošnih, 600 godina starih krošanja drveta koje zovu "zmajeva krv" obećala sam si da ću jednom tamo otići, a ove sam zime ostvarila davnu želju i uspjela zagrliti jedno od tih predivnih stabala. Sokotra je uistinu fascinantno mjesto, smješteno otprilike 340 kilometara južno od Jemena i 250 kilometara istočno od Somalije. Najveći otok u istoimenom arhipelagu u Indijskom oceanu, koji zovu "otokom tamjana i pustinjskih ruža", obiluje nevjerojatnim prirodnim ljepotama - fascinantnim pješčanim dinama, vapnenačkim visoravnima sa špiljama te planinskim pojasom Haghier s najvišim vrhom od 1525 metara, no boravak tamo nije za one koji očekuju bilo kakvu vrstu komfora. Svakodnevno planinarenje po suncu, obavljanje nužde u čučavcima, kupanje u jezerima i spavanje u minijaturnom šatoru koji šiba hladni morski vjetar bilo je izazovno, no sve je to vrijedilo jer je ljepota koju ćete ondje vidjeti doista - izvanzemaljska. To smo si putovanje prijateljica Anastazija Lorencin i ja darovale za pedeseti rođendan, ispunivši zavjet koji smo si dale kao djevojčice, da ćemo s 50 otići na neki daleki otok gdje nas nitko neće moći pronaći.
OAZA BIODIVERZITETA
Na otoku raste drveće vrste Dracaena cinnabari poznatije kao "zmajeva krv", koje je ime dobilo po crvenoj smoli koju ispušta ako ga zarežete. Riječ je o zimzelenoj vrsti lijepe krošnje, koja može doseći visinu do 12 metara, pod uvjetom da preživi prve godine života, odnosno stada koze koje lutaju otokom površine 3650 četvornih kilometara i brste sve na što naiđu. Oduševila nas je Diksam šuma u kojoj najstarije stablo ima više od tisuću godina. Sokotra je administrativno dio Jemena, no geografski pripada i Africi jer predstavlja kontinentalni fragment koji znanstvenici geološki povezuju sa Somalijskom pločom. Otok se može pohvaliti iznimnom biološkom raznolikošću: čak 37 posto od 825 biljnih vrsta Sokotre, 90 posto vrsta gmazova i 95 posto vrsta kopnenih puževa obitava isključivo ondje. Tim biologa Ujedinjenih naroda ustanovio je da na otoku postoji čak 700 endemskih vrsta kakvih nema nigdje drugdje na svijetu te jedino Havaji, Nova Kaledonija i Galapagos bilježe više endemskih vrsta od ovog otoka.
HOTEL S TISUĆU ZVJEZDICA
Na Sokotru smo sletjeli nakon dva i pol sata vožnje avionom iz Abu Dhabija. Na aerodromu je našu grupu od deset turista iz raznih dijelova svijeta dočekalo nekoliko terenskih vozila koja su nas vozila s lokacije na lokaciju svih sedam dana boravka. U jednom od vozila je bilo osoblje - kuhar koji nam je pripremao sve obroke, turistički vodič te ljudi koji su montirali šatore na mjestu gdje bismo se ulogorili jer smo svaku večer spavali na drugome mjestu. Nema ništa ljepše, ali ni izazovnije od spavanja u "hotelu s milijun zvjezdica" zvanom šator. Klima je tropsko-pustinjska i stepska. Danju su temperature bile ugodne, oko 25, 26 Celzijevih stupnjeva, no noću bi padale na petnaest, čak i na deset u unutrašnjosti, pa smo bile jako sretne što smo ponijele vreće za spavanje. Prva noć provedena na otvorenom bila nam je najteža - bilo je prekrasno sjediti pokraj vatre, večerati morske delicije i gledati zvjezdano nebo, no kad smo se zavukli svatko u svoj šator, idila je malo popustila. Tvrda podloga i vjetar koji fijuče s mora nisu baš najbolji uvjeti za dobar san, no nakon nekoliko večeri smo se privikli na te "gerilske uvjete", baš kao i na čučavac u priručnoj kupaonici koja postoji na svakom mjestu za kampiranje.
PJEŠČANE DINE
Putovanje je bilo fizički zahtjevno jer se puno pješači i planinari, no svaka nas je nova lokacija ostavila bez daha. Prve dvije noći kampirali smo na plaži Arher, te ustajali već u četiri ujutro kako bismo se s lampama na glavi dva sata penjali na strme, 200 metara visoke pješčane dine i tamo dočekali svitanje. Od svibnja do listopada pušu jaki vjetrovi, a kad dođe oseka i more se povuče, vjetar pijesak s dna otpuhuje na obalu, stvarajući ta divna bijela "brda" pijeska. Uspon je strm i naporan jer se penješ doslovno četveronoške, no prizori su fascinantni.
KUPANJE U PRIRODNIM BAZENIMA
Drugi dan krenuli smo u obilazak Homhila, dijela otoka gdje su smještene visoravni i kanjoni s endemskim stablima i stjenovitim prirodnim bazenima. Sličnih, još ljepših bazena ima i u području koje se zove Wadi Kalissan, gdje smo se se kupali, iako je u unutrašnjosti temperatura bila oko 18 Celzijevih stupnjeva. Prizor je doista spektakularan jer ste okruženi bijelim strmim liticama. U blizini se nalazi Dihamri marina, zaštićeno područje i dom jednog od najbogatijih koraljnih grebena u arhipelagu. U uvalama se može roniti te uživati u jedinstvenoj kombinaciji podvodne flore i faune i više. Inače, prva tri dana istražili smo dio otoka na strani Arapskog mora, a druga četiri dio prema Indijskom oceanu, gdje su plaže uistinu božanstvene - sami ste u tom tirkizno-bijelom pješčanom prostranstvu i osjećate se kao na filmskom setu. Vozeći se s lokacije na lokaciju, stajali smo u njihovim selima, čiji su stanovnici, iako siromašni, uvijek nasmiješeni i ljubazni. Od atrakcija koje morate posjetiti na otoku tu su i pećina Dagub te visoravan Diksam gdje će vas na rubu klanca dočekati beduinski pastiri. Klanac se spušta 700 metara do dna doline gdje stijene oblikovane vodom stvaraju očaravajuće vizure.
MORSKE DELICIJE SERVIRANE U LJUŠTURI ŠKOLJKE
Na Sokotri smo doista odlično jeli - kuhar nam je za ručak i večeru pripremao delicije, od raznih vrsta ribe do školjki i rakova te kozletine, dok bi nam za doručak poslužio voće, ječmenu kašu i arapske pogačice s namazom od jemenskog meda, koji je jedan od najskupljih i najcjenjenijih na svijetu. Hrana je bila poput one u restoranu s pet zvjezdica, a jedan dan za nas je ručak kuhao muškarac kojeg lokalci zovu "špiljski čovjek" jer doslovce živi u špilji. Umjesto u tanjur, taj nam je dobrodržeći 65-godišnjak tunu i rakovo meso poslužio u velikim ljušturama školjke, a uz hranu i bezalkoholno piće (jer je alkohol zabranjen) otkrio nam je i tajnu svog sretnog braka, u kojem je dobio 15 djece - žena živi u jednoj, a on u drugoj špilji te oboje redovito jedu - kamenice.
OTOK TAMJANA
Na otoku postoji Narodni muzej (Socotra Folk Museum) koji sadrži kolekciju kućanskih predmeta kojim su se njihovi stanovnici tradicionalno koristili i nalazi se u blizini ceste koja vodi prema plaži Archer. Inače, na Sokotri živi oko pedeset tisuća ljudi, a najviše ih je u gradu Hadibohu te naseljima Qalansiah i Kadub koje smo obišli. Gradovi su prilično neugledni, s niskim kućama i bez asfalta, a jedina doista prekrasna stvar u vezi njih su živopisna vrata na kućama. Ljudi se pretežno bave ribarstvom i stočarstvom, a poznati izvozni proizvod im je i tamjan. Na otoku raste šest vrsta endemskih tamjan stabala čija se smola skuplja i suši te je već tisućljećima jedan od najpoznatijih otočnih izvoznih proizvoda. Drugo neobično drvo, uz "zmajevu krv", je i Dendrosicyos socotranus ili tzv. drvo krastavac koje nalikuje na mali baobab.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....