Zagrebački fotograf Denis Butorac rodom je iz Slavonije, gdje se još u najranijem djetinjstvu susreo sa svinjokoljem ili kako on to zove- tradicijskim ritualom muškosti. Nikad mu nije bio blizak, dapače, sve mu se vezano uz njega gadilo, ali odlučio se s time suočiti kroz fotografiju, a tri godine kasnije i kroz - kazališnu predstavu.
Zagrebački fotograf Denis Butorac (28) rodom iz malog mjesta Ilača pokraj Vukovara, tijekom studija na Akademiji dramskih umjetnosti za gotovu svaku svoju izložbu koristio je motive obitelji, ali i rodne Slavonije.
Njegov otac, koji ga je još u osnovnoj školi odgovorio od toga da pohađa Primijenjenu školu pa je morao u Tehničku jer je htio da radi "neki konkretni posao", a potajno se nadao da će u policoju, bio mu je najveća inspiracija za jednu od njegovih najznačajnijih fotografskih izložbi - "Homesick".
Riječ je o seriji fotografija koje prikazuju svinjokolj odnosno "tradicijski ritual muškosti", kako ga Denis naziva, a koji mu je oduvijek bio iznimno gadan i bolan. Ta je izložba za njega imala i karakteristike fototerapije u kojoj nije bitno tehničko niti znanje iz psihologije, već samim procesom fotografiranja autor utječe terapijski na neku traumu. Meso, koje je vrlo zorno i pomalo šokantno prikazano na fotografijama, Denis je nabavljao od tatinih prijatelja, susjeda, poznanika i takozvane pušnice gdje se ono suši.
Svoje je fotografije Denis izložio na festivalu fotografije Organ Vida 2018. godine kao dio završnog ispita na fakultetu, a u njoj je htio prikazati osjećaj nepripadanja koji ga je uvijek obuzimao u rodnoj Slavoniji.
Tada, kaže, nije mogao zamisliti koliki uspjeh će fotografije doživjeti, a kamoli da će samo par godina kasnije nastati i predstava prema njezinim motivima koja će danas doživjeti premijeru u zagrebačkoj Galeriji SKD Prosvjeta, a moći će se pogledati i odmah sljedeća dva dana, 21. i 22. prosinca.
- Osnivač nezavisnog kazališta Divan Teatar Christian Jean-Michel nazvao me i rekao da bi za svoju predstavu, koja mu je ujedno i diplomski rad, volio iskoristiti moje fotografije s izložbe Homesick. U tom mi je trenutku to zvučalo poprilično nestvarno, nisam bio siguran što je točno zamislio pa sam mu rekao nešto poput 'naravno, šaljem ti fotografije, radi s njima što želiš' - priča Denis koji je ubrzo i sam postao dio autorskog tima predstave pa je stoga bio uključen u većinu dogovora i gotovo cijeli kreativni proces, a naposljetku radio i plakat predstave.
Posebno mu je u sjećanje urezan nevjerojatan osjećaj gledanja probe predstave inspirirane njegovim životom dok pred sobom ima glumce Kseniju Marinković koja igra ulogu njegove majke, Franu Maškovića u ulozi oca i Roka Juričića kojemu je pripala uloga sina - odnosno Denisa.
- Moje su fotografije poslužile redatelju i glumcima da kroz niz razgovora i priprema oblikuju kazališnu predstavu prema vlastitim doživljajima istih, čije je dijaloge Dorotea Šušak zatim oblikovala u dramski tekst. Već prvi sastanak s glumcima je bio nevjerojatno iskustvo jer je riječ o izvrsnim glumcima koje sam do sada imao prilike gledati na filmu i u kazalištu, a sad sam im morao pričati o sebi i doživljajima iz vlastitog života što je bilo pomalo nestvarno - priča Denis koji je prvi prvom susretu s timom imao tremu, ne bi li mu nekoliko mjeseci kasnije, nakon prve odgledane probe, prišao Frano i rekao da je on zapravo imao tremu zbog njega.
- Jako su se trudili ne uvrijediti me, ne pretjerati s ičim i ne otkrivati moju intimu u potpunosti. Važno je spomenuti da je priča ustvari vrlo univerzalna i da unatoč tome što sadrži i neke biografske elemente, nije izričito o mom životu. Lik u predstavi se ne zove Denis, niti je to važno naposljetku. Propituje hijerarhiju socijalnog nasilja koje se kontinuirano vrši spram pojedinaca, kao i ritualno iskorištavanje obiteljskih odnosa u korist ispunjavanja nametnutih društvenih očekivanja, dok je čin klanja, odnosno kolinja, samo metafora nerazumijevanja s kojom se svatko tko je drugačiji može poistovjetiti - objašnjava Denis ponosan što fotografije nisu čest predložak za kazališni komad pa je upravo to ono što ovu predstavu čini zanimljivom i inovativnom pa vjeruje i da će publici biti zanimljiva. Prostor izvedbi je također neuobičajen jer je zamišljeno da se predstava odvija u (fotografskim) galerijama.
- Moj će dio posla premijernom izvedbom završiti pa jedino što mogu je poželjeti sreću cijelom timu, prvenstveno glumcima, dramaturginji i redatelju, u nadi da ćemo gostovati i izvan Zagreba. To je svakako u planu i za sada traju pregovori za druge gradove u Hrvatskoj - kaže Denis koji radi i na nekim novim fotografijama, a iduće će ih godine izložiti u Galeriji umjetnina u Splitu jer je na prošlogodišnjem Salonu mladih u HDLU dobio njihovu nagradu u vidu samostalne izložbe.
Pogledajte galeriju fotografija s izložbe Homesick
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....