Poznati španjolski chef Alberto Garcia Perez, koji je radio u brojnim restoranima s Michelinovim zvjezdicama preuzeo je kuhinju splitskog restorana Mokosh, a za Gloriju otkriva kako će obogatiti gastronomsku ponudu u srcu Dalmacije.
Restoran mora biti mjesto u kojem će se ljudi zabaviti, skupljati uspomene, doživljavati emocije i dijeliti hranu - filozofija je to španjolskog kuhara Alberta Garcie Pereza (39) koji je radio u nekim od najprestižnijih kuhinja svijeta, a prije godinu dana skrasio se u Splitu kako bi vodio ponovno otvorenje restorana Mokosh smještenog unutar povijesne vile Tončić, u samom centru grada.
"Nisam imao nikakva očekivanja, no nakon samo nekoliko dana provedenih u Splitu grad me potpuno očarao, kao i ljudi. Što je najvažnije, vidio sam da je priča oko restorana ozbiljna i upustio se puna srca u taj projekt. Ponosan sam na ono što smo napravili. Interijer je predivan, kao i vanjski perivoj, a što se tiče jela, ponudit ćemo mediteransku kuhinju sa sezonskim namirnicama", objašnjava Alberto koji je upravo na mediteranskoj kuhinji i odrastao. Naime, rođen je u obalnom gradu Cadiz u Andaluziji, a za djetinjstvo ga vežu najljepše uspomene. Odrastao je u skladnoj obitelji, imao prijatelje i uživao u ribolovu te istraživanju mora i šuma u blizini svog doma.
"Moje djetinjstvo je bilo predivno. Živio sam u malom ribarskom selu Sanlucar de Barrameda koje je poznato po bogatoj gastronomskoj i vinskoj kulturi. Tata je radio u američkoj bazi, a mama je bila domaćica i lagao bih kad bih rekao da su roditelji zaslužni za odabir mog zanimanja, iako se kod nas kući uvijek dobro jelo", govori Alberto i otkriva kako je presudio premali izbor srednjih škola u njegovom mjestu.
"Birao sam između školovanja za servisera klima uređaja, frizera i kuhara pa odabrao ovo posljednje i, čini mi se, nisam pogriješio. No, nije bilo sve tako bajno. Na početku mi je u školi bilo dosadno i nisam ni sanjao da ću se baviti time za što se školujem jednog dana na ovoj razini. Sve se promijenilo kada je u školu došao novi učitelj, bivši sous chefa iz prestižnog restorana "El Celler de Can Roca" u Gironi. On je probudio moju strast za kuhanjem i uveo me u uzbudljivi svijet gastronomije i pravi je dokaz koliko su učitelji važni u odrastanju djece", prepričava Alberto.
Njegov kulinarski put zaista je impresivan, radio je u brojnim restoranima s Michelinovim zvjezdicama, živio na različitim adresama, ali uvijek ga je, kaže, vukla blizina njegove rodne Španjolske pa mu je rad u Europi najdraži. Između ostalih, Alberto je svoj trag ostavio u restoranu Aponiente u rodnom Cadizu, u Restaurantu de l‘Hôtel de Ville de Crissier u Švicarskoj, restoranu L‘Atelier de Jean Luc Rabanel u Francuskoj, Martin Berasategui u San Sebastianu u Španjolskoj... Neko vrijeme proveo je i u Dominikanskoj Republici i Maroku.
"Predivno mi je bilo i na Ibizi, u hotelu Hacienda Na Xamena. Meni je bitno da se moje viđenje kuhanja i moja filozofija poklapa s onima vlasnika i da u kuhinji imam dobre ljude. Posao nije toliko teško naučiti, ali ako nemaš ljudskost, poštenje, iskrenost i dobre namjere, onda nemaš što tražiti u kuhinji. Time se vodim u poslu jer s tim ljudima provodim više vremena nego sa svojom obitelji, prijateljima ili djevojkom, zato mi je najvažnija atmosfera na poslu", govori Alberto koji je, kaže, posjetio brojne restorane diljem svijeta, voli fine dining, ali danas u kuhanju preferira jednostavnost i naglasak na kvalitetne, sezonske namirnice.
"Primijetio sam da Hrvati jako vole meso i to mi je, iskreno, bilo prilično čudno jer živite uz more i imate puno ukusne ribe. Na mom meniju će se uvijek umjesto mesa naći povrće i riba, kako u restoranu, tako i privatno. Što jednostavnije, to bolje, ali i teže za napraviti", objašnjava chef koji će u Mokoshu kombinirati španjolsku spontanost s veselim hrvatskim duhom za, kako kaže, posebno mediteransko gastronomsko iskustvo. Dan u Mokoshu tako će započeti uz doručak i marende, a završiti s tapasima i koktelima uz bogatu vinsku listu. Inače, restoran je dobio ime po zaboravljenoj staroslavenskoj boginji prirode, zaštitnici žena, domaćinstva i obitelji, a inspiracija za naziv proizlazi iz prirodne oaze koja okružuje vilu te povezanosti dekorativnih elemenata otkrivenih u kući i vrtu s povijesnim etnografskim uzorcima. Unutrašnjost restorana osvojila je i Alberta koji osim lijepih interijera i gastronomije, obožava i glazbu te umjetnost:
"Najbolje se opuštam uz ploče na kojima se vrti glazba 60-ih i 70-ih; Pink Floyd, The Rolling Stones i The Beatles su mi omiljeni bendovi. No, volim elektronsku i klasičnu glazbu, a moja ljubav je i slikarstvo, posebno nadrealizam Salvadora Dalija i suvremena umjetnost mladog njemačkog slikara Leona Löwentrauta".
Ispričao nam je i kako je u Split došao sam, ali je u protekloj godini dana stekao puno prijatelja. Nažalost, veza s djevojkom koja živi na Tajlandu nije uspjela prebroditi izazove udaljenosti, ali iako nije u vezi - nije ni usamljen. Jer, kako kaže: "Red posla, red prijatelja, mora i dobre hrane i dan prođe u trenu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....