Zlatni listići, ptičice i orašari - svi ti motivi i likovi stanuju u božićnim ukrasima Martine Šimunković, vlasnice staklopuhačkog obrta sa 60-godišnjom tradicijom, o kojoj je pisala Gloria IN.
Dok Zagrepčanka Martina Šimunković (46) na božićni bor najradije stavlja prozirne staklene kugle, njezini 11-godišnji blizanci Maja i Bartol žele da drvce bude što šarenije. Kako obje strane moraju biti zadovoljne, ukrasi stižu tek nakon pregovora i postignutog kompromisa.
- I tako je kod nas posljednjih šest godina, za svaki Božić. Naime, 2014. sam u obiteljskoj radionici obnovila proizvodnju puhanih staklenih kugli i drugih ukrasa od šupljeg stakla, osmislila proizvod koji sam nazvala Koogle i nastavila 60 godina dugu tradiciju staklopuhanja. Najviše volim kuglice u kojima su bijela pera i zlatni listići, one su mi najelegantnije. No, moja djeca više vole one s orašarima ili lutkicama, ali i druge ukrase. Stoga je naš bor prepun različitih boja, oblika i materijala - kaže Martina Šimunković, koja kuglice radi u promjerima od deset, osam i šest centimetara, a po narudžbi napravi i manje.
Izrada kuglice - od puhanja do umetanja ukrasa - traje desetak minuta, a kako se rade ručno, svaka je unikatna, iako se na prvi pogled čine identičnima.
- Staklene kuglice najčešće punim predmetima od drva, poput konjića i lutkica, te svime što nađem u šumi, od grančica i češera do mahovine, bobica i zimzelenih iglica, te ostalim prirodnim materijalima, poput perja, špage, suhog bilja, školjki, pijeska, vune... Potom ih zatvorim i vežem trakicu na kojoj vise - objašnjava Martina te dodaje da je zbog konzumerizma i užurbanosti današnji Božić postao više stres nego mir. Stoga se svojim prozirnim staklenim kuglicama željela odmaknuti od klasičnih božićnih motiva te ponuditi ukras od prirodnog materijala.
Staklo se, naime, može reciklirati, a ona ga ostavlja prozirnim jer želi, kaže, naglasiti lakoću, finoću i eleganciju tog materijala od kojeg se već tisućama godina izrađuju uporabni i ukrasni predmeti. - Staklopuhanje je vrlo zahtjevna vještina koja se svladava godinama. Najčešće ostaje unutar obitelji, gdje se znanje prenosi s jedne na drugu generaciju. Za mene je staklo bilo, i ostalo, čudesan materijal od kojeg se mogu oblikovati predmeti visoke estetske vrijednosti, a pritom je jedina granica maštovitost staklopuhača - kaže Martina Šimunković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....