Zagrebačka umjetnica o Severini i novoj izložbi: "Intervencija policije koliko god djelovala kaotično, veliki mi je kompliment"

Kakav je osjećaj ponovno izlagati u svom gradu u galeriji Trotoar, interes je bio tako velik da je morala intervenirati i policija zbog gužve?

- Super je izlagati doma i lijepo što je bio toliki odaziv. Čudan je i divan osjećaj kad shvatiš da ljudima to što radiš nešto istinski znači. Ovaj dio s policijom - koliko god djelovalo kaotično, veliki je kompliment.

Kako birate koje ćete radove izložiti?

- Imam ideju vodilju, radovi kakvi god bili služe u svrhu pričanja priče. Kada znam što želim reći, posvetim se pronalaženju načina da prevedem apstraktne misli u fizički oblik. To je najčudniji i najzabavniji dio, kad se tok misli materijalizira.

Marina Mesar OKO

DAMIR ŽIžIć

Zašto ste odabrali OKO kao umjetničko ime?

- Svi smo ponekad površni i ne pitamo se što je u pozadini stvari ili ljudi pa mi se činilo idealnim nazvati svoj rad OKO jer se bavi upravo onime što nije vidljivo na prvu. Emocijama, strahovima i nadanjima, prenesenim znanjem kroz generacije i nastojanjem da ga se prenosi dalje.

Smatrate li se nostalgičarkom i za čime najviše čeznete iz nekih prošlih vremena?

- Definitivno, ali ne dozvoljavam da me to ograničava da živim u sadašnjosti. Mislim da je opasno živjeti vraćajući se stalno u prošlost. Život ne čeka nikoga i ako već imamo privilegiju starjeti, onda je na nama da vidimo kako možemo pridonijeti njegovoj kvaliteti.

BOSNIć I DOROTIć

Kakve ste ocjene imali iz likovnog u srednjoj školi?

- Rasturala sam likovni, ali u Školi primijenjenih umjetnosti bilo je drugačije. Iz crtanja sam imala dva i mislila da nisam ništa posebno. Dok nisam dobila novog profesora, koji me tjerao da svaki sat crtam novi rad. Smatrala sam da nije fer što moram crtati više nego drugi, ali tu je bio trik. Na kraju sam imala odličan. Zahvalna sam na tome, koliko god se ona mala tinejdžerica ljutila.

Koje vam je najdraže vlastito umjetničko djelo?

- Imam sliku koju sam slikala 12 godina, selila se sa mnom svuda. Gledatelju rad može izgledati gotovo ili super, ali samo ja znam tko pobjeđuje u našoj bitki. Treba ostati dosljedan i ne bojati se rada. Zato mi i je trebalo 12 godina da je pobijedim.

Po čemu pamtite svoj performans sa Severinom iz 2015. godine?

- Po puno životnih lekcija. I danas potpuno stojim iza tog rada. Bila sam mlada umjetnica s novom diplomom Likovne akademije, a Severina je bila divna osoba, puna topline i sigurnosti koju emitira gdje god da se pojavi.

BOSNIć I DOROTIć

Zašto ste jedno vrijeme lice skrivali rukama?

- Pažnja i interes ljudi mi je bio previše. Bilo mi je lakše pokriti ga i privikavati se na sve. Najveća ironija dogodila se kada sam tetovirala hrvatske katoličke tetovaže na rukama, jer su s vremenom postale poznatije od mene.

Jeste li zaljubljeni?

- Jesam. Smatram se sretnom. Hiperaktivna sam, ali kad smo se nas dvoje našli, osjetili smo mir. Život ima svoje načine da nam dovede ljude koje trebamo, tako da nam taj mir i danas donosi osmijeh.

Kakvi ste kada se naljutite?

- Ako me nešto iritira - nestrpljiva i nagla. Ako postoji stvaran razlog za ljutnju, koji prelazi u nepoštovanje druge osobe, onda samo postanem tiha.

Koju ste knjigu zadnju pročitali?

- Čitam ih više paralelno. Ako trebam predložiti neku korisnu, to je "Kreativni čin" Ricka Rubina. Pomaže da shvatite što radite i kako više vjerovati vlastitom instinktu.

Imate li neki svoj guilty pleasure?

- Videi i podcasti o svim mogućim temama na svijetu koji bude znatiželju za novim projektima i tako u krug. Nema guilty ako je pleasure.

Koji vam je najdraži film?

- "Klub boraca", "Doručak kod Tiffanyja", "Indiana Jones", "Život je lijep". Ma nema im kraja.

BOSNIć I DOROTIć

BOSNIć I DOROTIć

Kako biste opisali svoj život u Londonu?

- Mnogo vremena provodim u muzejima i galerijama. Ponuda je ogromna, možeš neplanirano završiti na događajima, okružen ljudima koje si do jučer viđao na televiziji. To i je najljepši dio, nema barijera mogućnostima.