Novi uspjeh! Puna afirmacija u umjetničkim krugovima: Veliko priznanje Ivici Šimiću u Kini

Predstava “Bio jednom Kaos” koju je u ljeto 2019. Ivica Šimić režirao u kazalištu Zhongbeiyuan u gradu Xi’anu u Kini, doživjela je veliko priznanje uvrštenjem u službenu konkurenciju najvećeg kineskog kazališnog festivala “China Drama” u organizaciji Kineske udruge dramskih umjetnika.

Festival okuplja najbolja kazališna ostvarenja za odrasle, djecu i mlade iz cijele Kine. “Bio jednom Kaos” jedina je predstava za djecu iz Shaanxi provincije pa je time ovaj uspjeh još veći. Njime kazalište Zhongbeiyuan preuzima mjesto vodećeg kazališta za djecu i mlade u provinciji i jedno od vodećih kazališta u Kini, a Ivica Šimić, autor i redatelj predstave, doživljava svoju punu afirmaciju u umjetničkim krugovima Kine.

Čitajte i: Vitomira Lončar iz Kine pobjegla na Cres: 'I u izolaciji se može imati kvalitetan život'

Ivica Šimić i njegova supruga Vitomira Lončar već tri godine žive i rade u Kini.

PROMO MALA SCENA

"Inspiraciju za predstavu 'Bio jednom Kaos' našao sam u pričama velikog kineskog filozofa Zhuangzia, vodeće figure klasičnog filozofskog Taoizma, a posebno u priči “Smrt Kaosa”. Zhuangzi je poznat i hrvatskoj publici kroz priču 'Žaba u bunaru', a osobito je poznata priča o 'Filozofu (Zhuang Zhou) koji sanja da je leptir'. U predstavu sam uveo i druge priče i lica kineske mitologije i tako napravio mozaik koji, koristeći kinesku tradiciju i filozofiju, govori o suvremenom djetetu, problemima odgoja u suvremenoj Kini i odnosu roditelji-dijete. Ova je predstava provokativna i neobična za kineske kazališne prilike, a pobudila je veliki interes gledatelja i kritike u Xi’anu", istaknuo je Šimić.

Priznanje za predstavu "Bio jednom Kaos" našao je Šimić u pričama velikog kineskog filozofa Zhuangzia.

PROMO MALA SCENA

Izdvajamo i nekoliko dijelova iz kritika izašlih u kineskim medijima:

Kroz drugačiju dramsku izvedbu, drevne priče stare više od 2000 godine ponovno su oživjele u suvremenom kontekstu, dajući im nov život i novo značenje kako bi sva djeca, adolescenti i odrasli prisutni mogli doživjeti čistu radost i zanimanje za kazališnu umjetnost. Nakon predstave, djeca su sretno istrčala iz kazališta bez ikakvih brifa. Možda se ne sjećaju što su rekli odrasli. U njihovim očima ostao je samo odsjaj Kaosove sreće, uvid u apsurdnost i buku života odraslih. I to je dovoljno.