Zidove starinskih kuhinja nekad su krasile poruke o dobrim i poslušnim domaćicama, izvezene na komadu pamuka ili platna, a Udruga žena Ogulin i Pučko otvoreno učilište Ogulin, na čelu s ravnateljicom Blankom Poljak Franjković, okrenuli su priču - izložbom zidnjaka koji šalju feminističke poruke.
Tradicionalni zidnjaci, nekad nezaobilazan dio svake kuhinje, godinama su na svoje pamučne ili lanene površine prenosili poruke o ulozi žene u domu. "Kuharice, manje zbori da ti ručak ne zagori", "Kuharica treba da je čista, a kuhinja da joj blista" ili "Koja žena svoga muža voli, ona pazi da juhu ne presoli" - bile su to misli koje su nenametljivo, ali uporno oblikovale poželjno ponašanje žena kroz generacije. U suvremenim verzijama zidnjaka, izvezenim hrabrim, jasnim i glasnim porukama, stoji: "Kuharice, glasno zbori, ne daj na se‘, progovori!" "Lažeš sebi, riječi ti se gube, modrice nisu od pada niz stube", "Ne varaj sebe, ne skrivaj rane, prikupi hrabrost za bolje dane".
Ova snažna simbolička transformacija središte je izložbe "Sa zida na zid - od vezenih do virtualno dijeljenih vrijednosti", koja je do kraja prosinca otvorena u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a u glavni grad stiže iz Ogulina, gdje je i nastao cijeli koncept. Iza projekta stoji Pučko otvoreno učilište Ogulin, na čelu s ravnateljicom Blankom Poljak Franjković, u suradnji s Udrugom žena Ogulin. Izložba je zamišljena kao izmještanje zidnjaka iz intime doma u javni prostor. U tom su gradu postavljeni na city light površine te u prostorima Pučkog otvorenog učilišta, gdje su izazvali velik interes i snažne reakcije prolaznika.
"Sve je počelo iz intimnog i teškog razgovora nekoliko žena iz ruralne sredine, koje su o nasilju govorile kao o nečemu posve uobičajenom, pa čak i opravdanom. Taj razgovor bio je trenutak spoznaje da se o nasilju mora govoriti glasnije, jasnije i u prostoru koji je svima dostupan. Tradicija vezenja, duboko ukorijenjena u našem kraju, pokazala se kao snažan medij za tu poruku. Nekad sredstvo za podučavanje "poželjnih ženskih vrlina", zidnjaci su u ovom projektu postali platforma otpora i poziv na hrabrost. Autorski crteži i suvremene poruke rezultat su rada Marije Trdić Ćuk, stručne suradnice Učilišta, čiji su senzibilitet, istraživanje i kreativnost bili ključni za oblikovanje cijelog koncepta. A iza vezenja stoje vrijedne ruke članica Udruge žena Ogulin - njih trinaest koje su svaku poruku utkale u platno s predanošću i osobnom pričom. Zidnjak je simbol doma, a dom bi trebao biti najsigurnije mjesto, zato je idealan medij za poruku da nasilje nema opravdanja", govori ravnateljica Blanka Poljak Franjković.
Neke od poruka posebno su dirljive, poput njezine omiljene: "Nijedna žena zaslužila nije da se od straha više ne smije", koja, kaže, otkriva koliko nasilje oduzima daleko više od fizičke sigurnosti.
Cilj projekta nije bio samo umjetnički nego duboko društveni. Zidnjaci u javnom prostoru, dostupni svima, od umirovljenica do srednjoškolaca, otvorili su prostor za razgovor. Postavljanjem radova u javni prostor izložba prekida šutnju koja često prati nasilje u obitelji. Zidnjaci postaju "glasovi" žena koje možda nikada ne bi progovorile naglas. Time se potiče otvoren razgovor u obiteljima, na ulici, među generacijama. Mnogi su se, kaže ravnateljica, prvi put susreli s idejom da i tradicija može biti alat borbe protiv nasilja.
"Željeli smo potaknuti promišljanje, suosjećanje i dijalog. Nasilje nije privatna stvar, niti sramota žrtve - to je društveni problem koji se tiče svih nas. Umjetnost mijenja percepciju, stvara emocionalnu reakciju i potiče empatiju. Kada je postavljena u javni prostor, ona mijenja svakodnevicu i čini probleme vidljivima", naglašava.
Posebno se ističe i priča jednog zidnjaka koji su zajedno izvezle majka i kći, Irena i Lana. Djelo je to u kojem se spajaju generacije, tradicija i osobni čin odupiranja šutnji. Ovaj je projekt samo jedan u nizu inicijativa koje je u proteklih osam godina, koliko vodi Pučko otvoreno učilište, razvila s Udrugom žena Ogulin. Zajedno su stvarali božićne jaslice u prirodnoj veličini, svake godine postavljaju instalaciju crvenih cipela 25. studenoga, rade na očuvanju specijaliteta ogulinske masnice, provode edukacije, razvijaju Klub za mlade i brojne kulturne programe. Posebno su ponosni na projekt "Bajka iz daljine", u kojem stranci biraju svoju najdražu bajku, a oni je prevode na hrvatski te kroz radionice otkrivaju kako univerzalni motivi povezuju različite kulture, kao i na program "Nesavršena bajka", u kojem s osobama oboljelima od demencije radi na učenju pripovijedanja jedne odabrane bajke, iako će oni na kraju ispričati upravo onu koju pamte, čime se poštuje njihova osobna povijest i identitet.
"Naša je uloga povezivati ljude i stvarati zajednicu u kojoj svatko ima priliku. Žena ženi nikada ne smije biti vuk, nego podrška, glas koji ohrabruje i ruka koja osnažuje. Takvi programi pokazuju smjer u kojem želim voditi Učilište prema mjestu koje spaja zajednicu, otvara prostor svima i njeguje kulturu, znanje i ljudskost", zaključuje Blanka Poljak Franjković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....