Nakon pet godina uspješnog podcasta "Mjesto zločina", iz radionice Filipa i Tie stiže nam novi projekt, mnogima logičan produžetak njihove ljubavi prema true crime tematici - knjiga "Profil zla". Dakle, ako niste ljubitelji audio formata, sada vam najstrašnije i najmisterioznije zločine njih dvoje - uz prepoznatljivu dozu humora - predstavljaju i u pisanom obliku.

No, vrijedi krenuti od početka priče. Oni su arhitekt Filip Georgiev-Štimec i Katia "Tia" Kozina, koja je u Londonu završila glazbeni menadžment, i svoju strast prema kriminalističkim emisijama i dokumentarcima pretvorili su u posao te kreirali pravu mini true crime ludnicu u Hrvatskoj predstavivši publici, uz podcast premrežen humorističnim opaskama, i druge projekte poput nastupa uživo i Mystery Murder igre, te naposljetku i knjigu. Donosimo vam intervju sa zaljubljenicima u neriješene slučajeve, misteriozna ubojstva i mračne zločinačke profile.

Filip Georgiev-Štimec i Katia "Tia" Kozina

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako je sve krenulo?

TIA: Od malih nogu zanimali su me misteriji, sjećam se da sam imala knjige na temu "Bermudskog trokuta" i "Tko je bio Jack The Ripper". S vremenom su me počele zanimati i serije i filmovi, a zatim i true-crime podcasti. Najveća inspiracija da pokrenem nešto na tu temu bio mi je "Last Podcast on the Left" u kojem su voditelji pričali o raznim true-crime temama s dozom humora. Ta kombinacija opuštenosti, taj "marriage" tip humora i true-crime bio mi je izvrstan i shvatila sam da želim raditi nešto slično. Filip i ja smo bili prijatelji, a poznavajući njegov smisao za humor, odlučila sam ga pitati bi li sudjelovao u takvom podcastu. Tada je to trebao biti samo hobi, ali razvilo se u puno više i postalo "Mjesto zločina".

Nedavno ste predstavili i prvu autorsku knjigu - "Profil zla". Kako ste odlučili da je sada pravi trenutak za njezino objavljivanje?

FILIP: Ako ćemo biti iskreni, nismo mi ništa odlučili. Urednik Vedran nas je posjeo i rekao: ‘Želim da napišete knjigu. Zanimljivi ste, sve bolji i prepoznatljiviji i želim skočiti na ovo prije nekog drugog‘. A mi smo rekli ‘može‘, potpisali ugovor s Mozaik knjigom i nismo požalili. Bilo je to odlično iskustvo kreativnog izražavanja na jedan drugi način i kroz drugi medij.

Knjiga "Profil zla"

Koliko se knjiga razlikuje od podcasta?

TIA: Iz naše perspektive, rekli bismo da se knjiga razlikuje po tome što je zeru ozbiljnija. Morali smo drugačije pristupiti i načinu istraživanja slučajeva jer je ovo ipak književna forma pa je sam proces bio detaljniji i zahtijevao je više vremena. I sami smo htjeli da knjiga bude ozbiljnija u odnosu na podcast, ali opet da zadržimo nas i naš karakter.

FILIP: Htjeli smo napraviti knjigu koja će dati detaljan uvid u slučajeve, a onda kroz naše komentare - koji se nalaze u tekstovima, ali i na marginama stranica - unijeti naše karaktere, što je prepoznatljivo u podcastu. Isto tako, u knjizi donosimo deset slučajeva, od kojih smo samo tri već obradili u podcastu. Željeli smo i slušateljima koji nas prate svih ovih godina ponuditi nešto novo.

TIA: Također, svi slučajevi su vezani uz serijske ubojice, ali tematski su različiti po pitanju počinitelja. U jednom slučaju počinitelj je žena, što je vrlo rijetko, pa imamo slučaj u kojem su počinitelji par... Različit je modus operandi, različito je oružje, vremenski period, kontinenti, no svima im je zajedničko to što su imali jako teško djetinjstvo i nosili se s puno problema.

S obzirom na to da podcast ima više od 160 epizoda, možemo li očekivati i nastavak, drugu knjigu?

TIA: Izdavač je već izrazio želju za tim, a i mi smo već počeli o tome razgovarati. U svakom slučaju, imamo neke ideje, ali pomalo...

FILIP: Tako je, tek nam je ova knjiga izašla!

Kako biste danas definirali "profil zla"? Što ste naučili o serijskim ubojicama?

FILIP: Vrlo često su ti profili bili u nekakvom doticaju s vojskom ili policijom. To smo naučili iz podcasta, ali i u knjizi je ispalo tako da je većina profila serijskih ubojica koje predstavljamo u nekom trenutku koketirala s angažmanom u vojsci ili policiji. Naravno, ono što svemu tome prethodi je užasno djetinjstvo, nezdravo obiteljsko okruženje, roditelji za koje bi bilo bolje da ih uopće nije bilo...

TIA: "Profili zla" najčešće proizlaze iz velikih trauma, nekog oblika emocionalnog, fizičkog ili seksualnog zlostavljanja, ti ljudi većinom dolaze iz užasnih situacija. Veliku ulogu tu igra i mentalno zdravlje i često se radi o ljudima sa psihijatrijskom dijagnozom, koja je češće rezultat utjecaja iz okoline, a rjeđe biologije i genetike.

Zašto volimo istraživati najmračnije strane ljudske psihe? Zašto vas to privlači?

FILIP: Iako je true-crime oduvijek interesantan, ta tematika je u posljednje vrijeme sve popularnija zbog dostupnosti različitih sadržaja, od podcasta pa sve do dokumentaraca koje ljudi vole gledati i slušati iz puke znatiželje, iz sigurnosti vlastitog doma, pomalo voajeristički. No, tu je važan trenutak edukacije koju mi uključujemo u naš podcast. Važno je znati zašto je došlo do nečega, kako se moglo spriječiti, kako se moglo zaštititi...

U svojim pričama često koristite i crni humor, po kojem ste i prepoznatljivi. No, je li bilo negativnih reakcija? Jeste li zbog neke šale požalili?

TIA: Bilo je negativnih reakcija, ali to su većinom pojedinci koji nas inače ne slušaju pa bi poslušali jednom i bilo bi im nevjerojatno da u tom kontekstu ubacujemo humor.

FILIP: Tia i ja volimo humor i umjetnost komedije u bilo kojem formatu. Upravo zbog toga je on neizostavan dio našeg projekta, u kojem vrlo pažljivo biramo s kim i s kojom situacijom ćemo se našaliti. Za sada, s obzirom na proces editiranja u kojem možemo reagirati nakon snimanja, još uvijek ne žalimo zbog neke fore, ali isto tako - živimo i učimo. Ako i postoji neki takav trenutak, spremni smo naučiti.

Filip Georgiev-Štimec i Katia "Tia" Kozina pokretači su podcasta "Mjesto Zločina", a sada i autori knjige "Profil zla"

VEDRAN PETEH CROPIX

Može li se u Hrvatskoj živjeti od podcasta?

TIA: Filip je arhitekt i radi u struci, dok se ja bavim "samo" podcastom, odnosno od kreiranja sadržaja do brige o cijelom brendu i live eventima koje imamo... Što se tiče pitanja može li se živjeti od podcasta, odgovor je da se od samog emitiranja ne može, ali uz popratne sadržaje može. Mi, primjerice, imamo live nastupe na kojima odabranu temu predstavljamo uživo pred publikom, imamo svoj merch, a pokrenuli smo i evente Murder Mystery, interaktivnu istraživačku igru, na kojima posjetitelji u timovima rješavaju misteriozno ubojstvo. Uz sve to imamo i Patreon zajednicu koja nas podržava iz mjeseca u mjesec, dok mi zauzvrat kreiramo originalan sadržaj, dostupan samo pretplatnicima. No, i kad se sve to zbroji, i dalje to nije iznos za koji bismo mogli reći da oboje možemo živjeti od toga.

Koliko je kroz godine evoluirao vaš podcast "Mjesto zločina"? Biste li danas nešto promijenili?

FILIP: Prvu epizodu smo snimali uz osnovnu audio opremu, mikrofon, recorder, zvučnu karticu... Našli smo se i snimili prvu epizodu, tema je bio Ed Gein. Kad smo je objavili, reakcija publike je bila pozitivna, a i mi smo bili zadovoljni. Uskoro smo počeli objavljivati po jednu epizodu tjedno, subotom u podne i od tada se sam koncept nije previše mijenjao. Od tada se malo nadogradio naš način istraživanja, naša oprema se promijenila, kao i prostor u kojem snimamo, ali koncept je od početka više-manje isti i u tom smjeru ćemo i nastaviti.

TIA: Mislim da bismo pogriješili kada bismo nešto mijenjali - u ovo su se ljudi zaljubili i radi toga nas slušaju.

Postoje li neki slučajevi koje nikada nećete obraditi?

TIA: Ne bismo se upuštali u obrađivanje domaćih slučajeva jer se, prvenstveno, ne bismo osjećali ugodno da to prezentiramo. Kada je tema bliža ljudima jer je lokalna, onda se to prisnije doživljava te su ljudi osjetljiviji po tom pitanju.

FILIP: Uz to, Hrvatska nema dovoljno javno dostupnih informacija s kojima bi se mogla napraviti pristrana i objektivna epizoda. Za inozemne slučajeve, osobito američke, postoje knjige, dokumentarci, sudski transkripti, videi s ispitivanja... odnosno, pregršt materijala s kojima se može izgraditi konkretna priča.

Koji je najizazovniji slučaj koji ste do sada tematizirali?

FILIP: Moj odgovor uvijek će biti Josep Fritzl. O njemu smo snimili čak tri epizode i vjerujem da smo temu jako dobro i temeljito obradili po pitanju pozadine i uzroka.

TIA: Najstravičniji slučajevi su kad u zločinu sudjeluje dvoje ljudi, kada huškaju jedno drugo, počine brutalne zločine i ne pokazuju nikakvo kajanje, poput nedavno obrađenog true-crimea u Ukrajini.

Koliko su te teme utjecale na vaš svakodnevni život? Možete li se od njih distancirati?

FILIP: Rekao bih da utječu, ali ne toliko koliko ljudi možda očekuju. Ja sam postao mnogo oprezniji pa kad dođem doma obavezno zaključavam vrata, provjeravam stan. Ali postao sam i objektivan i obziran spram svoje okoline, više pratim što se događa oko mene.

TIA: Mogu se distancirati, nije da mi predugo ostaju u glavi - što je dobro, jer inače ne bih mogla ovo raditi. No, kroz ovaj podcast sam nadogradila znanje o psihologiji i bolje prepoznajem ljudska ponašanja i probleme, u čemu se želim i profesionalno usavršiti pa sam trenutačno na putu da postanem psihoterapeut.

Katia "Tia" Kozina

VEDRAN PETEH CROPIX

Smatrate li da lakše prepoznajete "red flagove" kod ljudi?

TIA: Rekla bih da jesmo. Pratim novi "Love is Blind" i vidim sve njihove "red flagove". Pitanje je koliko bi ih primijetila da sam ja u toj situaciji... (smijeh)

FILIP: Apsolutno, prepoznaješ brže neke manipulacije, ali i općenito neke uzorke ponašanja.

Možemo li nakon podcasta i knjige očekivati i novi projekt - na ekranima?

TIA: Zanimljivo pitanje, je li to prijedlog? Dapače, neka netko plati produkciju, mi ćemo režirati. Iskreno, to bi bilo super!

Što biste, kao ljubitelji true-crimea, preporučili našim čitateljima da gledaju?

TIA: Broj jedan serija na ovu temu je "Mindhunter" i Netflixov "Ted Bundy Tapes" koji je odlično snimljen.

FILIP: Kad smo već spomenuli Fincherovu seriju "Mindhunter", ja bih dodao i njegov film "Zodiac".

A koji su to podcasti koje biste preporučili?

TIA: Moram istaknuti "Last Podcast on the Left" jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas. Oni su me inspirirali na spajanje ozbiljnih i teških tema s humorom.

Jesu li vam live showovi pred publikom draži od podcasta? Kada je idući show?

FILIP: Podcast je vrlo kontrolirana situacija, dok se Live Show izvodi direktno pred publikom i nikad ne znamo kako će se situacija razvijati, kako će publika reagirati i to je ono što ga čini posebnim. Opijajuće je pred sobom imati punu prostoriju ljudi koja na licu mjesta reagira na temu, na priču. Jasno mi je zašto netko to bira kao profesiju.

TIA: Zbog toga pred publikom postoji i malo veći pritisak, jer nema uređivanja, sve što kažeš odmah im je servirano, a ako ne dobiješ očekivanu reakciju, to te malo izbaci iz ritma. No, reakcije na Live Show su odlične i svi su rasprodani, osobito oni u Zagrebu, u kojem ćemo završiti našu proljetnu Live Show turneju. Naime, krećemo s nastupom 22. ožujka u Rijeci, dan nakon smo u Splitu te zatim, 5. travnja, prvi put idemo u Sarajevo i "postajemo međunarodni", da bi sve zaokružili nastupom u Zagrebu, 26. travnja u Kinu Forum, što će biti naš najveći show do sada.

Filip Georgiev-Štimec

VEDRAN PETEH CROPIX

Tia, kako ste se nakon studija glume pa završetka Music Business u Manchesteru i života u Londonu, odlučili vratiti u Hrvatsku? Koliko vam školovanje i iskustvo pomažu danas u poslu kojim se bavite?

TIA: Iskreno, odlučila sam se vratiti jer nisam više željela biti toliko daleko od doma. Htjela sam biti bliže majci i prijateljima i imala sam osjećaj da sam počela propuštati stvari. Nekako je prirodno došla želja da se vratim, i to nakon što sam skupila dovoljno iskustva življenjem izvan Hrvatske. Studij glume mi koristi kod smišljanja uloga u interaktivnoj igri Murder Mystery ali i za nastupe, dok mi rad u glazbenoj industriji, odnosno organizacija koncerata i turneja, sada koristi u organizaciji naših evenata. Drago mi je što sam taj zanat "ispekla" u Engleskoj pa sada sve naše evente mogu samostalno raditi.

Filipe, je li vam arhitektura prva ljubav? Postoje li ikakve poveznice između arhitekture i "Mjesta zločina"?

FILIP: Znanje iz arhitekture mi je osobito korisno za igru Murder Mystery, odnosno kod crtanja tlocrta. Ali odat ću vam tajnu! Ti tlocrti iz arhitektonske perspektive nemaju nikakvog smisla već su pojednostavljeni radi igre. A što se tiče prve ljubavi, arhitektura to nije. Volim raditi na projektima i zabavno mi je to raditi jer je odlična atmosfera i odlični su ljudi s kojima radim, ali ne mogu reći da me umjetnost arhitekture osobito "drži". Iako podcast i moja struka nisu pretjerano povezani, mogu reći kako me arhitektura pripremila da razmišljam s fokusom na rješavanje problema, ali i da dobro organiziram svoje vrijeme, što je ključno za naše aktivnosti vezane uz "Murder Mystery" i "Mjesto Zločina".