Ekonomist Nenad Šaljić autor je fotografije koju je Louis Vuitton iskoristio kao kulisu pariške revije, a svoj ciklus "Antropocen I" do 3. studenog predstavlja u Galeriji Josip Račić u Zagrebu.
Životni put vodio je 63-godišnjeg ekonomista Nenada Šaljića od Splita do Zermatta, od znanstvene karijere na Ekonomskom fakultetu do partnerstva u međunarodnoj švicarskoj konzultantskoj tvrtki, iz koje se povukao zbog burnouta. I otada svoj život posvetio fotografiji. Uz ostalo, njegova fotografija Matterhorna, za koju je dobio nagradu National Geographica, bila je kulisa pariške revije Louisa Vuittona 2013., a aktivni alpinist, speleolog, brdski biciklist i jedriličar danas sa suprugom Tajanom, instruktoricom joge, živi između Švicarske i Hrvatske.Izložba njegovih novih radova iz ciklusa "Antropocen I" može se razgledati do 3. studenog se u zagrebačkoj Galeriji Josip Račić.
Koga ste vi pozvali na otvorenje svoje zagrebačke izložbe?
Prijatelje, kolege i galeriste iz Zagreba i Zermatta. Neki su uspjeli doći, a posebno mi je drago što su sa mnom bile supruga i mlađa kći te djeca naših prijatelja koja studiraju u Zagrebu.
Radovi su nastajali u razdoblju od pet godina. Koliko fotografija ste snimili?
Većina mojih projekata sazrijeva duže vrijeme, trebaju mi godine da se sve posloži. Ciklus Antropocen I započet je 2019., a završen ove godine. Napravio sam sedamdesetak fotografija od kojih sam njih 14 izložio u Galeriji Račić.
Fotografije su snimljene na nekim od najljepših lokacija u Ligurskom i Jadranskom moru. Jeste li tamo plovili zbog posla ili užitka?
Snimio sam ih na Biševu, iz uvale Salbunara, za vrijeme plovidbe na našem obiteljskom putovanju na Korziku te izletima na Brač, Hvar i Vis. Inače su nam najdraža mjesta pučinski otoci Vis, Biševo i Palagruža, a na Biševu smo proveli najviše vremena.
Što želite poručiti svojom izložbom?
Antropocen označava doba čovjeka, a kolokvijalno se koristi za opisivanje epohe u kojoj ljudske aktivnosti postaju dominantna sila koja oblikuje planetu Zemlju, uključujući klimu, ekosisteme i geološke procese. Nije službeno prihvaćen kao naziv za geološku epohu, ali je neosporna činjenica da su u posljednja tri stoljeća ljudska populacija i urbanizacija udeseterostručene, iscrpljuju se fosilna goriva, biomasa divljih sisavaca smanjila se za 83%, biljaka za 50%, a riba za 15%., a koncentracija stakleničkih plinova znatno se povećala, što je dovelo do dugotrajnog povišenja temperature Zemljine površine, oceana i atmosfere. Moji radovi, čiji je naglasak na liniji horizonta te jakim bojama mora i neba koje nisu realne na prvi bi pogled trebale stvoriti dojam ugode, pa čak i nadnaravne ljepote. Na sublimnoj razini želio sam potaknuti upozoravajuće pitanje - što ako su to slike iz distopijske budućnosti kojoj nemilice srljamo u susret. Da bih postigao taj efekt fotografije su naknadno kolorirane u postprodukciji, a horizont se gotovo neprimjetno podiže prema kraju ciklusa.
Plašite li se budućnosti koju ostavljamo svojoj djeci i unucima?
Neki veoma popularni znanstvenici kao Steven Pinker tvrde svijet postaje sve sigurniji zahvaljujući razumu i znanosti. No, njegova optimistična teza zanemaruje trajne sistemske probleme poput nejednakosti i degradacije okoliša te geopolitičke probleme. Dovoljan je pritisak na tipku da naša civilizacija nestane zauvijek, a klimatske promjene su jako složen problem koji ljudska vrsta nije u stanju popraviti u trenutačnoj konfiguraciji politike, ekonomije i međunarodnih odnosa. Moj ciklus zato nije samo upozorenje na klimatske nevolje koje su sve očitije, već na potencijalnu anihilaciju naše vrste.
Je li izložba prodajna i kolika je cijena vaših radova?
Danas je sve na prodaju, pa ni moje fotografije nisu izuzetak. Zainteresirana publika može dati ponudu pa neka pobijedi najbolji...
Gdje trenutačno živite i kako zarađujete za život?
Prebivalište nam je u švicarskom mjestu Zermatt podno Matterhorna. Poslovno sam bio vezan za Švicarsku kao partner u konzultantskoj firmi u Zürichu, a osobno mi je Zermatt najkompletnije i najatraktivnije planinsko mjesto. Područje oko Matterhorna ima izuzetnu infrastrukturu i fenomenalne mogućnosti za aktivnosti na otvorenom. Kad tome dodate i fotografiju, sve vam je jasno - tamo sam završio nekoliko umjetničkih ciklusa. Dio godine provodimo u Splitu gdje nam živi obitelj i prijatelji. To je dobra kombinacija izuzetnog reda u kakav vlada u Švicarskoj i kreativnog nereda u Dalmaciji.
U 63. godini života bavite se speleologijom, alpinizmom, brdskim biciklizmom, plovite i ronite... U čemu je vaša tajna?
Obično se kaže da mladi mogu i žele svašta, ali nemaju novaca. U srednjim godinama, imate sredstava, možete i želite, ali nemate vremena. U zrelim godinama, želite i imate sve, osim što više ne možete zbog zdravlja. Na sreću, još me zdravlje služi, jedini problem je što se sada suzio krug vršnjaka s kojima mogu ići.
Što su vam šezdesete donijele, a što odnijele?
Razlika u šezdesetima je što ste svako jutro zaista svjesni da ste doista živi - jer vas sve boli. Zato svaki dan započinjem s jutarnjim vježbama joge po programu koji su sastavile moja supruga i kći.
Iz kakve ste obitelji, čime su vam se bavili roditelji?
Mamina obitelj sa ženske strane je iz Jelse na Hvaru. Moj djed je došao po službi kao financ na Hvar iz Trebinja prije 2. svjetskog rata i tu upoznao moju baku. Tatina obitelj je porijeklom iz Crne Gore, ispod planine Čakor (Prokletije). Tata je sa 16 godina otišao u partizane i nakon rata radeći u Sinju sreo moju mamu koja je bila učiteljica u osnovnoj školi. U Sinju smo se brat i ja rodili, ali smo ubrzo odselili za Šibenik, a 1970. smo stigli u Split. Moj djed s tatine strane, Jovan Šaljić bio je veoma cijenjeni travar u bivšoj državi. Bavio se melemima za opekotine, a posebno je postao poznat jer je liječio dansku glumicu Kitty Swan od opekotina zadobivenih na snimanju filma o Tarzanu. Na poziv mog djeda došla je u Ivangrad (Berane) gdje joj je ožiljke mjesecima uklanjao melemima od ljekovitih trava. Nakon djedove smrti preparate po njegovoj recepturi proizvodi obiteljska tvrtka Šaljić Melemi.
Čime se bavi vaša supruga?
Tajana je po struci učiteljica razredne nastave, a radi kao instruktorica joge - za mene je napravila poseban program vježbi za leđa.
Koliko imate djece?
Dvije kćeri Tamaru i Janu, obje ekonomistice: starija Tamara živi i radi u Oslu, a mlađa Jana je u Splitu.
Doktor ste ekonomskih znanosti, gdje ste sve radili?
Sedam godina sam bio asistent na kolegiju informatike na splitskom Ekonomskom fakultetu, na kojem sam nakon doktorata bio voditelj kolegija Porezni menadžment i planiranje. Suosnivač sam informatičke tvrtke Enel Split, a u Sjedinjenim Državama sam dvije godine vodio odjel investicijskih studija u kompaniji koja je razvila zatvoreni kontrolirani sustav za uzgoj ribe. U Švicarsku smo se preselili 2004. kad sam dobio posao u međunarodnoj konzultantskoj tvrtki sa sjedištem u Zürichu, čiji sam partner bio do 2012.
Zašto ste se povukli iz biznisa?
Zbog burnouta, kombinacije prevelikog stresa i prezaposlenosti. Prve znakove stresa sam osjetio nekoliko godina ranije uslijed moje prevelike zaposlenosti. Tada su me, srećom, prijatelji pozvali na treking na Himalaju 2006. i proveo sam tri tjedna bez mobitela - tada nije bilo GSM signala. Osvijestio sam koliko mi je bio potreban odmor, a po povratku iz Nepala sam kupio svoj prvi digitalni SLR fotoaparat Nikon D200 i opremio digitalni studio. Od tada je počeo moj ozbiljniji povratak fotografiji. Koliko god burnout bio neugodan, upravo posao koji ga je prouzročio na kraju je omogućio da se potpuno posvetim fotografskoj umjetnosti.
Po čemu pamtite svoj prvi dolazak u Zermatt: jeste li na prvi pogled znali da tu pripadate?
Kao klinac sam pročitao svu dostupnu literaturu o povijesti uspona na Matterhorn, a u Zermatt sam prvi put 2004. došao na skijanje sa suprugom i prijateljima. Pogled na Matterhorn fascinirao me svojom ljepotom i veličanstvenom snagom prirode, a čarobni vrh oblika goleme piramide privukao me poput magneta. Već godinama proučavam povijest tog područja, pa se spoznaje produbljuju.
Prvi ste hrvatski fotograf dobitnik nagrade National Geographica za fotografiju Matterhorna. Što vam to znači?
National Geographic mi je nagradu dodijelio 2010. i 2012., oba puta za fotografije Matterhorna. Bilo je još nagrada i priznanja, a sve to dalo mi je poticaj da dovršim ciklus i 2015. objavim monografiju povodom 150. godišnjice prvog uspona na Matterhorn. Na nju nije bila pozvana gospođa Yvette Vaucher, legenda ženskog alpinizma i prva žena koja je ispenjala svih šest alpskih velikih sjevernih stijena - Matterhorn, Eiger, Grandes Jorasses, Petit Dru, Piz Badile i Cimu Grande, pa sam je posjetio u staračkom domu u Ženevi. To je bio jedan od najemotivnijih susreta u mom životu, a darovao sam joj svoju monografiju u kojoj je, dakako, spomenuta. Nakon par dana stigla mi je poštom fotografija s posvetom s njezinog prvog uspona na Matterhorn. Umrla je prošle godine u 94. godini, skromna, neustrašiva, ponosna i impresivna – kao i planine na kojima je provela život.
Kakav je bio doživljaj biti na pariškoj reviji Louisa Vuittona u Grand Palaisu 2013., čija je kulisa bio vaš rad?
Kad sam kazao supruzi i kćerima da mogu dobiti pozivnice za modnu reviju Louisa Vuittona u Parizu doma je nastalo opće veselje. Na ulazu u Grand Palais muzika nas je obasula vibracijama, a moja fotografija, lightbox veličine 7 metara dominirala je scenom - gotovo vanzemaljski doživljaj. Moje cure su odmah prepoznale velike face, poput Kanyea Westa i Marc Jacobsa, a mene je danas pomalo sram priznati da mi ta imena tada nisu mnogo značila.
Je li to bila i ostala vaša jedina suradnja sa svijetom mode?
Ne. Moje fotografije iz serije VOID (Petrified) poslužile su za izradu printeva na tekstilu za kolekciju australskog brenda Saxony 2013./14.
Čemu se još nadate, privatno i profesionalno?
Dugom i sretnom životu, okružen obitelji i prijateljima te da ću što duže moći biti fizički aktivan u prirodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....