Osnivač Arterarija kroz nezavisnu scenu osvještava društvo o skrivenim istinama i postaje sve poznatije ime domaće kazališne scene.
Iako uspjehe i priznanja niže još iz doba glumačke karijere, Romano Nikolić (35) posljednjih nekoliko godina kao redatelj ne prestaje oduševljavati raznovrsnu publiku koja pokazuje sve veći interes za njegov rad. Rođeni Dubrovčanin završio je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a za svoj rad više puta je nominiran, ali i nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta. Osnivač je i umjetnički voditelj organizacije Arterarij kroz koju se često dotiče tema s kojima se društvo teško suočava i želi biti glas onih koji svoj glas nemaju. Nijednu predstavu ne stvara po strogo napisanom scenariju već s glumcima i ostalim kolegama, a svaki novi projekt temelji na improvizacijama i dokumentarnom sadržaju kojeg potom kreira u autentične priče s dubokim porukama.
Odrastao je u Dubrovniku i ljeta provodio na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje se na neki način i zaljubio u kazalište i umjetnost. Školovao se za arhitektonskog tehničara visokogradnje, a onda je kao sin jedinac uz punu podršku roditelja Lucije i Daria krenuo putem kazališnih dasaka. Prilikom sudjelovanja u predstavi "Pogledaj me" koja tematizira pitanje identiteta i predrasuda s kojima se susreću pojedinci iz manjinskih zajednica, Nikolić je prvi put preuzeo redateljsku palicu i pretvorio predstavu u svoj autorski projekt ostvaren u suradnji sa Sindirelom Bobarić i Sinišom Senadom Musićem.
"Ta tema činila mi se jako delikatnom i nisam osjećao da je ispravno da netko drugi preuzme odgovornost za taj projekt već sam odlučio sam to napraviti i ta odluka se pokazala ispravnom. Zbog te predstave su nas prepoznali i različiti donatori i ambasade i sve se tako pokrenulo", prisjeća se.
Iako teži ljepoti življenja u društvu u kojemu djeluje i stvara, kroz svoje se kazalište nikada nije bavio lakim temama koje bi publiku zabavile i opustile.
"Kroz život uvijek više napreduješ zbog težih stvari, a manje kroz zabavu. Prirodno je da se manje propituješ ako se zabavljaš. Mnogo se više propituješ u težim odnosima, u nečemu što ti nije baš najlakše čuti pa onda na neki način kroz to rasteš i mijenjaš svoje mišljenje u odnosu na temu i situaciju. Tako i ja - danas i za tri tjedna neću biti ista osoba jer ću se upoznati s nekim, jer ću čuti nešto, jer će me nešto rastužiti, jer će me nešto oduševiti i zato biram i ovaj način rada jer jedino tako mogu i kao čovjek i kao umjetnik napredovati", kaže.
Priznaje da je i sam često imao predrasude i da je prije o mnogim temama imao drugačije mišljenje. "Kroz rad i upoznavanje ljudi s kojima surađujem moje se mišljenje mijenjalo i mislim da nitko zapravo nije nešto posebno drugačiji. Svi imamo iste probleme, tuge, svi se isto zaljubljujemo i volimo i na kraju, svi smo ljudi i tako se jedni prema drugima trebamo i odnositi. Kako kaže Michelle Obama - ‘Mnogo je teže nekoga mrziti kada ga upoznaš‘", naglašava.
Trenutačno se, kaže, više vidi u ulozi redatelja nego u onoj glumačkoj zato što se u njoj osjeća slobodnije. "Osjećam da se mogu izraziti na način na koji želim i to isto u nekoj mjeri pružiti i glumcima i drugim suradnicima. Kao glumac uvijek provodiš tuđu ideju, a meni je prestalo biti bitno da se uklopim i da se svidim nekome. Mislim da to dođe i s godinama, postane čak i zamorno i nekako ovim načinom pokušavam drugima govoriti da se ne uklapaju u to što ja radim nego da daju nešto svoje, svoju istinu i da zajedno dođemo do onoga što ta predstava je", kaže.
Privatno nije toliko opterećen teškom svakodnevicom i kaže kako ne mora on sam biti tužan čovjek da bi se bavio tužnim ili ozbiljnim temama. "Svakakva sam osoba privatno - i ja doma plačem kada gledam tužan film, i ja se doma smijem kada mi je zabavno, i ja radim gluposti kao što ih svi radimo tako da nisam siguran da se itko može opredijeliti isključivo na jednu stranu - svi smo mi satkani od različitih emocija i različitih segmenata u našim životima i nikome nije konstantno lijepo i nikome nije konstantno loše. Svi imamo različite životne situacije koje su napravile od nas ono što smo danas, a tko zna što ćemo biti u budućnosti", napominje.
U slobodno vrijeme najviše voli ne raditi ništa, govori uz smijeh, ili provesti neke lijepe trenutke u dobrom društvu. "Volim otići s društvom na ručak ili večeru, popiti čašu dobrog vina, a veseli me i provesti vikend na kauču i gledati dokumentarce ili serije. Na Netflixu sam se nakačio na seriju ‘The Eight Show‘", kaže i priznaje kako teško izlazi iz profesionalne deformacije pa serije i filmove često promatra iz pozicije glumca i redatelja. Veseli ga lijepa pjesma uz društvo i gitaru, a jedna od njegovih najvećih ljubavi je kuhanje.
"Volim druženja uz kuhanje - to mi je najdraži vid opuštanja i zabave", napominje. Njegove kulinarske sposobnosti posebno su prepoznate na prošlogodišnjem zagrebačkom Adventu gdje je s prijateljicom i suradnicom Pavlom Miličić imao kućicu "Ođe, ođe" s autohtonim dubrovačkim delicijama.
"Pavla i ja planiramo otvoriti svoj mali tapas bar koji će posluživati dubrovačku inačicu tapas jela po uzoru na talijanske i španjolske tržnice. Drago mi je što su naši gosti na Adventu s oduševljenjem prihvatili naš pokušaj da približimo taj vid kuhinje i malih autohtonih jela široj zajednici", kaže Nikolić.
Njegova posljednja predstava "Na dnu oceana postoje neki svjetovi" u kojoj glavne uloge imaju Frano Mašković i Anita Matić Delić pokupila je nekoliko nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta od kojih je jednu i osvojila - i to Anita u kategoriji najbolje glumice, no publika mu je, kaže, daleko važnija od nagrada i priznanja.
"Kada objavimo termine predstave, karte se rasprodaju u pola sata, publika nam često piše kako je doživjela predstavu i to nam mnogo znači, a teme kojima se bavimo valjda rade same sebi promociju jer nisu pretjerano zastupljene u kulturnom prostoru", ističe. Trenutačno radi na novoj predstavi koja izlazi na jesen, a ovoga puta problematizirat će temu nasljeđa ratne traume. Ondje gdje se razgovor o osobnim, obiteljskim i društvenim istinama zaustavlja, narativ i dijalog predstave radnog naslova "Kućica za pse" tek počinje.
U suradnji s dramaturginjom Doroteom Šušak, Nikolić će nakon jednogodišnjeg terenskog istraživanja otvoriti problematiku ratnog silovanja u posljednjem ratu na ovim prostorima kroz narativ o dvije paralelne obiteljske priče različitih etničkih, religijskih i životnih određenja. Još uvijek je u potrazi za prostorom u kojemu će se predstava održavati, a glumit će ponovno njegova bliska suradnica Anita Matić Delić, zatim Dušan Gojić, Nikola Nedić, Jelena Graovac Lučev i Davor Tarbuk.
Kroz sve buduće projekte Romano namjerava nastaviti isticati ono što njega osobno najviše dira. "Dira me nesvjesnost ljudi o šteti koju nanose jedni drugima u svakodnevnom životu. I tu ne mislim samo na velike teme i društvene probleme", naglašava. Iako mu je karijera u uzlaznoj putanji, ne razmišlja o tome gdje će biti u budućnosti. Jedino čemu se nada je da će svojim angažmanom društvo u kojemu živi učiniti malo boljim mjestom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....