Specijalist maksilofacijalne kirurgije KBC-a Zagreb Igor Blivajs, koji se našao se u izboru top 5 najboljih estetskih liječnika po izboru magazina Gloria Glow, ljubav prema medicini naslijedio je od djeda, njegov pristup radu obilježen je osjećajem skromnosti i stalne samokritičnosti, a upravo to smatra svojom najvećom prednosti.
Studij medicine odabrao sam pred kraj gimnazije. To je otprilike i vrijeme kada sam, iako odličan učenik XV. Gimnazije, spoznao da se matematika i ja unatoč brojnim pokušajima zavođenja ipak nećemo zavoljeti. Ta spoznaja u velikoj mjeri isključivala je odabir tehničkih fakulteta kao moje budućnosti, a opet, u meni je oduvijek postojao interes za prirodne znanosti. Kad tome dodamo dječački afinitet prema zanimanjima koja bih nazvao frajerskima, poput pilota, vatrogasca i policajca, tako su medicina i kirurgija došli kao prirodan izbor.
Karizmatični uzori...
Moj djed je bio liječnik, poznati ginekolog u zagrebačkoj Petrovoj bolnici, čovjek čiji život bi bio dobar materijal za scenarij hollywoodskog filma, karizmatičan lik i moj prvi uzor. Tu je i kirurg Mišo Virag, veliki profesionalni uzor i nit vodilja u profesionalnom životu. Iako ga već dugo nema, živi u mojoj glavi i srcu, svakoj odluci koju donesem i svakom potezu skalpela. Odgajao me u onim godinama kada roditelje baš više ne slušamo, a šefove moramo i hvala mu na tome. Na listi mojih all time uzora su i Aleksandar Milenović, koji je sa mnom svaki dan u sali, iako to ne zna, Vedran Uglešić, čovjek kojem dugujem zahvalnost za mnoga znanja i dobar dio svog karijernog puta, te Marko Krmpotić koji pokazuje i dokazuje kako se razmišljanje i djelovanje izvan zadanog okvira isplate u svakom smislu. Te, naravno, moji roditelji.
Profesionalni put...
Nakon završenog Medicinskog fakulteta i položenog državnog ispita rano sam aplicirao i bio izabran za specijalizanta maksilofacijalne kirurgije na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta KB Dubrava. Tamo sam proveo najljepše godine profesionalne mladosti, upoznao divne ljude koje danas smatram prijateljima i, što je najvažnije, imao priliku puno naučiti. Također sam vrlo rano imao priliku sudjelovati u nastavi sa studentima medicine i stomatologije i spoznati veliku odgovornost liječnika u prenošenju znanja na mlađe od sebe. Pri kraju pandemije pružila mi se prilika nastaviti profesionalni put na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata u KBC-u Zagreb. Tim ljudi koje vodi prof Drago Prgomet svakodnevno stremi tome da pruži vrhunsku medicinsku skrb najteže bolesnim ljudima i u tome smo vrlo uspješni. Uz to pod mentorstvom prof. Prgometa specijaliziram i otorinolaringologiju, što će u velikoj mjeri proširiti moje mogućnosti skrbi za svakog pacijenta. I njemu hvala na tome.
Strast prema plastičnoj kirurgiji
Moj posao kao maksilofacijalnog kirurga je a priori neodvojiv od plastične kirurgije. Taj posao se u svakodnevnom radu svodi na plastičnu kirurgiju, čiji je pak posao odstraniti ono što je bolesno, neovisno o tome je li uzrok bolesti trauma, deformitet ili onkološka bolest, i to potom nekom od metoda nadoknaditi i oblikovati da bude funkcionalno i oku ugodno, dakle estetski prihvatljivo. Nerijetko je takav princip rada izuzetno zahtjevan intelektualno i manualno, što ga čini vrlo privlačnim, barem meni.
Najzanimljiviji dio posla
Najzanimljivije je to putovanje od stanja bolesti ili nekog estetskog nedostatka do stanja zdravlja ili barem poboljšanja zdravlja, a u kojem je kirurška tehnika i kirurška spretnost samo sredstvo. U tom smislu svaki istinski kirurg je onaj koji ima znanje (koje stječeš čitanjem i slušanjem) i vještinu (koju stječeš napornim radom) da pacijenta provede od točke A koja predstavlja bolest ili nezadovoljstvo izgledom do točke B koja predstavlja stanje zdravlja i povećanog zadovoljstva izgledom. Moj forte je apsolutno rad na licu. Za to imam i licencu, no specifičnosti moga posla tjeraju me da gotovo svakodnevno operiram na cijelom tijelu kako bih procesima autotransplantacije raznih dijelova tijela u područje glave i vrata omogućio pacijentima povratak forme i funkcije uslijed teških bolesti i stanja.
Vrline i mane
U osjećaju superiornosti i sličnih narcisoidnih osjećaja krije se utaban put u katastrofu. Moj pristup radu obilježen je osjećajem skromnosti i stalne samokritičnosti. Nekada sam to smatrao svojom manom, danas na to gledam kao svoju najveću prednost. Dosadašnji put i kirurški uspjeh mi to dokazuje. S druge strane, sud o mojoj superiornosti u bilo kojem dijelu svoga posla ostavljam drugima.
Najveće profesionalno postignuće
Najveće postignuće je osjećaj sigurnosti u sebe i odluke koje donosim na svakodnevnoj razini. Put do toga trajao je 15 godina. Svaki zadovoljan pacijent predstavlja najveće profesionalno postignuće. Ako baš moram izdvojiti neki klinički slučaj, onda je to zasigurno slučaj pacijentice s traumatski amputiranom nogom kod koje sam bio dio tima liječnika koji je učinio sve da toj mladoj ženi vrati nogu. I uspjeli smo u tome.
Trenuci koji me pune energijom
Najviše me veseli mir, obitelj i trenuci provedeni s mojom djecom, no kada god se ukaže prilika, prihvatit ću poziv na bilo koji oblik druženja, na moru, u planini, običnom kafiću...
O pilotima i biciklistima...
Budućnost plastične kirurgije vidim u povratku na pijedestal takozvane estetske medicine. Smatram da u svijetu estetske medicine kirurgija ima dominantno mjesto i da su kirurzi ti koji bi trebali zadavati ritam. To vam je kao kad biciklisti uvjeravaju da je budućnost transporta u njihovim rukama, a piloti aviona sjede i smiju se sa strane...
Da nisam liječnik, bio bih...
Vjerojatno bih odabrao zanimanje u kojem je brži i lakši put do novca, jer je on važan dio naših života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....