Postoji čovjek kojeg nećete vidjeti na naslovnicama, ali bez kojeg bi neke od najvažnijih odluka u karijerama Joška Gvardiola, Dominika Livakovića, Josipa Šutala, Martina Baturine i Marca Pašalića izgledale sasvim drugačije. Zove se Stipo Dubravac - i dok milijuni navijača prate svaki dribling i svaki gol svojih idola, on tiho radi ono što se ne vidi: čuva mir, gradi povjerenje i štiti sportske zvijezde koje nose cijelu naciju na leđima. Prije nego što je ušao u orbitu hrvatskog nogometa, živio je životom kakvog nema u katalozima karijera. Operativni rad u sigurnosnom sektoru, pritisak koji "javnost nikada ne vidi", dani bez sna i odgovornost koja se ne mjeri bodovima na ljestvici - sve to formiralo je čovjeka koji danas sjedi za stolom s najboljim igračima na svijetu i zna točno što reći, a što prešutjeti. "Najvažnije krize su često one za koje javnost nikada ni ne sazna", priznaje otvoreno i u toj jednoj rečenici krije se filozofija ove moćne karijere. Secirali smo što zapravo znači biti nevidljiva ruka iza najvećih, zašto je disciplina uvijek jača od motivacije i kako čovjek koji je prošao kroz vatru postaje upravo osoba kojoj sportske zvijezde daju ključeve svojeg povjerenja.
Iz sigurnosnih službi u svlačionice svjetske elite - zvuči kao scenarij za Netflixovu seriju. Kako su se ta dva svijeta uopće susrela?
- Možda na prvi pogled djeluju kao dva potpuno različita svijeta, ali meni danas zapravo izgledaju puno sličnije nego što sam tada mogao zamisliti. U oba svijeta najvažnije valute su povjerenje, diskrecija i sposobnost donošenja ispravnih odluka pod velikim pritiskom.
Bio sam dio sigurnosnog svijeta, onaj koji je daleko od očiju javnosti. Posao u kojem nije bilo mnogo prostora za paniku, ego ili pogrešne procjene. U takvom sustavu naučite promatrati ljude, čitati situacije nekoliko koraka unaprijed i razumjeti koliko komunikacija može smiriti ili zapaliti cijeli prostor. Naučite i jednu važnu stvar, da su najvažnije odluke često one koje javnost nikada ne vidi. To iskustvo me jako formiralo, baš kao i ljudi koji su me tada mentorirali i od kojih sam puno naučio.
Sport se dogodio prirodno. Kao da su se u jednom trenutku morale spojiti dvije krajnosti, oni najpoznatiji i oni najanonimniji. Svatko posvećen svom svijetu, ali s vrlo sličnim pritiscima. Jer vrhunski sport danas odavno više nije samo ono što se događa na terenu, nego jednako toliko i ono izvan njega, psihološki pritisak, javnost, društvene mreže, očekivanja milijuna ljudi i konstantna izloženost.
Mislim da sam upravo zato vrlo brzo razumio koliko je vrhunskim sportašima zapravo važno imati uzak krug ljudi kojima mogu vjerovati. Ljudi često vide slavu, reflektore i velike ugovore, ali rijetko vide koliko je zahtjevno ostati miran, svoj i stabilan kada vas svakodnevno promatra cijeli svijet.
Ne znam je li to bio svjesni zaokret ili je život jednostavno znao bolje. Ali danas imam osjećaj da su me sva prethodna iskustva zapravo pripremala upravo za ovaj posao.
Smirenost pod pritiskom, intuicija za ljude, diskrecija - vještine koje se ne uče iz udžbenika. Kako ih se primjenjuje uz igrače poput Gvardiola, Livakovića, Šutala, Baturine i Pašalića?
- Mislim da je to sposobnost da ostanem potpuno miran kada svi drugi izgube mir. To se ne može naučiti iz knjige, fakulteta ili tečaja. Takve stvari dolaze kroz iskustvo, odgovornost i situacije u kojima znate da jedna pogrešna procjena može imati ozbiljne posljedice i cijeli anonimni posao odmah postaje glavna tema medija.
Kada godinama radite u okruženju visokog pritiska, s vremenom razvijete sposobnost da emocije ostavite po strani i fokusirate se isključivo na rješenje. U kriznim trenucima ljudi često reagiraju impulzivno, dok vas takvi poslovi i situacije nauče da je mirnoća zapravo golema prednost. Nekad jedna smirena odluka vrijedi više od deset brzih reakcija.
Druga stvar je intuicija za ljude, koja se kroz godine i obuku dodatno izoštri, kako bi znao brzo osjetiti tko dolazi s iskrenom namjerom, a tko ulazi vođen interesom ili trenutnom koristi.
PR menadžer nogometnim zvijezdama - posao iz snova ili?
- Mislim da se za ovakav posao nesvjesno pripremate cijeli život, baš kao što se i vrhunski sportaši godinama pripremaju za svoju svjetsku pozornicu. Kod mene je sve nekako počelo vrlo rano, kroz sport, disciplinu i fascinaciju ljudima koji pomiču vlastite granice.
Cijeli život bavio sam se borilačkim vještinama. I danas se nasmijem kada se sjetim kako sam kao dijete radio salta po dnevnom boravku dok majka ne bi počela vikati da ću nešto srušiti. Oduvijek me privlačio taj svijet discipline, fokusa i mentalne snage. Kasnije sam završio u poslu koji je mnogima izgledao gotovo filmski, samo što je za mene to bila stvarnost. I iskreno, mnogo je bolje i manje bezaleno izgledalo u filmovima.
To je posao koji vas potpuno proguta. Bilo je razdoblja kada zaručnicu nisam vidio gotovo dva mjeseca. Pred vlastito vjenčanje izgubio sam desetak kilograma, ali ne zbog odabira fotografa ili organizacije svadbe, nego zbog razine odgovornosti i pritiska koje smo tada prolazili. Ako vratimo film samo nekoliko godina unatrag, svi ćemo se sjetiti pandemije, potresa, sigurnosnih izazova i početaka ratova. Iskreno, postoje dijelovi tog razdoblja kojih se danas više ni ne volim prisjećati.
Možda upravo zato danas mnogo više cijenim mir, privatnost i ljude koji ostanu stabilni pod pritiskom.
Prije nego što je "5 AM rutina" postala trend na društvenim mrežama, ustajao sam vrlo rano, trenirao, molio se i zapisivao dnevne zadatke. Bio sam potpuno posvećen onome što radim. Takav pristup imam i danas. Što se obrazovanja tiče, fakultet sam završio s prosjekom 5.0, dobio pet dekanovih i tri rektorove nagrade, a dio vremena proveo sam i u Parizu i Beču. Imao sam stipendije, što je bilo logično jer si tada takve stvari drugačije ne bih mogao priuštiti.
Sport sam uvijek volio, ali ono što me kod vrhunskih sportaša posebno fasciniralo nije bio samo talent, nego njihova sposobnost da izdrže ono što većina ljudi ne može, psihički i fizički. Tu zapravo više nije riječ samo o sportu nego o disciplini, karakteru, žrtvi i odnosu prema životu.
Suradnje su se dogodile prirodno, kroz povjerenje i privatne odnose. Danas surađujem s nekim od najvećih hrvatskih nogometaša, poput Joška Gvardiola, Dominika Livakovića, Josipa Šutala, Martina Baturine i Marca Pašalića. Ono što mi je posebno važno jest da su mnogi od tih odnosa s vremenom postali puno dublji.
Ipak, nije uobičajeno za mene da govorim o detaljima privatnih odnosa i situacija, pa ću i ovdje zadržati određenu razinu diskrecije.
Svjetsko prvenstvo nam je tu - što možemo očekivati?
- Odgovor na to pitanje ipak bih prepustio gospodi s kojom radim. Oni najbolje znaju koliko rade, koliko vjeruju jedni drugima i koliko su gladni novih velikih rezultata. A ja im prije svega želim da ostanu zdravi, mirni i svoji. Kada su takvi, sposobni su pobijediti bilo koga na svijetu. Sretno, momci!
Cijeli intervju u kojem govori i o tome kako je biti Hrvat koji sjedi za stolom sa globalnim gigantima sporta, koliko društvene mreže danas otežavaju posao te kako izgleda intimni, obiteljski dio života pročitajte u novom broju magazina Gloria Glam.
