Fotografije Damira Šagolja iz migrantskih kampova u BiH

Bez mobitela i internetske veze migranti niti mogu komunicirati s rodbinom i ljudima koji im pomažu, niti se mogu orijentirati. U kampu Vučjak telefonski signal je poprilično slab i da bi se ostvarila pristojna veza, treba izaći iz kampa u smjeru Bihaća. Naravno, u pretrpanim šatorima nema ni govora o privatnosti pa su česte slike poput ove - migrant s telefonom sam, u mraku, na rubu kampa

Podjela pomoći se u kampu Vučjak često pretvori u kaos. Nakon što su, zbog goleme navale, volonteri Crvenog križa morali zatvoriti vrata kontejnera iz kojeg su dijelili čizme i vreće za spavanje, migranti su nahrupili na prozor boreći se za ono što je preostalo podijeliti

U nikada završenom bihaćkom domu umirovljenika stotinjak migranata provodi vrijeme između dva gamea. U ovoj sobi s prekrasnim pogledom na rijeku Unu tri Muhameda iz Sirije smjenjuju se na prozoru - jedan je uvijek na straži u slučaju da dođe policija. Ako ih tu zateknu, strpat će ih u autobus ili pješice otpratiti do kampa Vučjak

Česta slika - migrant sređuje bradu. A što bi drugo radio dok čeka novi game?

Ispod slike druga Tita i parole uobičajene za tvornice bivše Jugoslavije timovi iz Pakistana i Afganistana igraju kriket. Između pokušaja da se domognu Europe potpuno devastirana tvornica u predgrađu Bihaća njihov je privremeni dom, a njezina golema proizvodna hala teren za kriket

Na svakom šatoru su poruke - uglavnom vjerskog karaktera, one koje zazivaju slobodni Kašmir ili napominju odakle su oni koji u šatoru žive. Na ovome je jednostavna poruka: “Mi se, Bog će dati, nećemo vratiti”

U ambulanti u migrantskom kampu Bira doktorica čisti inficirane rane migrantu kojem je, prema njegovim tvrdnjama, hrvatska policija metalnim šipkama dva puta spržila nogu

Cisterna dolazi rano ujutro i hladna voda se pušta da slobodno šiklja kroz improvizirane plastične cijevi. To ne traje dugo jer vode nema dovoljno tako da se pod tuševima, na otvorenom, nađu svi odjednom. Temperatura je tik iznad one smrzavanja

Raheel, Pakistan. 31 godina. U kampu je šest mjeseci. Na game je išao osam puta: četiri je puta došao do Slovenije, a četiri do Hrvatske. Tri puta ga je, tvrdi, prebila hrvatska policija

Zaan, Pakistan. Tri mjeseca u kampu. Game je pokušao četiri puta: tri puta je došao do Slovenije, a jednom samo do Hrvatske. Htio bi u Italiju gdje su mu brat i ujak

Natovareni ruksacima punima suhe hrane i zaštite protiv kiše i hladnoće, grupa migranata kreće u game. Tri kilometra kroz ovu šumicu i u Hrvatskoj su. Poslije toga sve je - game

Jabar Muhammad, Pakistan. Četiri mjeseca u kampu. Na game je išao šest puta: dva puta je vraćen iz Slovenije, a četiri puta iz Hrvatske. Želi se domoći Italije

Noveed Hussain, Pakistan. 30 godina. Dva je mjeseca u kampu, a na game je išao pet puta: tri je puta vraćen iz Slovenije, a dva puta iz Hrvatske

Waheed Khan, Afganistan. 17 godina. Tri tjedna u kampu. Upravo se vratio nakon što su njega i grupu od 150 ljudi hrvatski policajci vratili u Bosnu. Game je pokušao tri puta

Tauseef, Pakistan. 18 godina. Boluje od tuberkuloze koja mu je dijagnosticirana još u Grčkoj. U kampu je 15 dana, a game je pokušao dva puta. Ima brata u Italiji

Feizan, Pakistan. 18 godina. Mjesec dana u kampu. Game pokušao pet puta - jednom vraćen iz Slovenije, 4 puta iz Hrvatske. Hrvatski policajci su mu, kaže, sve uzeli i prebili ga

Afzal, Pakistan. 24 godine. Tri je mjeseca u kampu, a game je pokušao šest puta

Muhammed Jangeer, Pakistan. 38 godina. Bivši radnik tiskare u Islamabadu. Deset puta pokušao je game. Uputio se u Španjolsku gdje mu je brat

Ready for the Game. Ovo je sadržaj ruksaka koji je Raheel, migrant iz Pakistana, pripremio za game. Suho voće i sitna hrana, ketchup, najlonske vreće, pribor za osnovnu higijenu, baterije i potrgani telefon koji će dati, umjesto onog koji koristi za navigaciju, kada ga i ako uhvate hrvatski policajci. To će mu biti deveti put da se pokušava probiti do Italije