Naš današnji vremeplov vas vraća čak 16 godina unazad na "UFC 87 - Seek and Destroy" priredbu koja se održala u Target Centeru u američkom Minneapolisu. Priredbu su predvodili veliki Georges St. Pierre i Jon Fitch, a nakon pet rundi rata pobjedu je suvereno odnio St. Pierre.
Uvodni dio predmetne priredbe, ispostavit će se, pokazat će se ključnim za formiranje novije UFC-ove povijesti. Naime, Jon "Bones" Jones je nastupio u trećoj borbi večeri, a njegov protivnik je bio neugodni Brazilac Andre Gusmao. O njemu šira javnost ne zna puno, rođen je u središnjem Brazilu u gradu koji se zovi Goiania. Prije UFC-a nanizao je čak pet pobjeda u isto toliko nastupa, a u drugom dijelu svoje karijere trenirao je s ikonom borbe na parteru koja nosi ime - Renzo Gracie.
Jones je u borbu ušao kao "underdog" koji je prihvatio "uletjeti" u borbu dva tjedna prije održavanja priredbe zbog toga što se Gusmaov originalni protivnik Tomasz Drwal ozlijedio. Jones je u svom debiju za UFC pokazao svu raskoš svog talenta, a kroz tri runde koristio je sve alate koji ga vjerno prate kroz cijelu njegovu karijeru - nekonvencionalna metoda udaranja, "spinning elbows" kao i "spinning back kick".
Sudci su na kraju borbe jednoglasnom odlukom (30-27, 29-28, 30-27) bodovali borbu u korist "Bonesa", a samim tim tada 21-godišnji američki borac nije mogao na bolji način započeti svoju UFC karijeru.
Nakon toga, trebalo mu je manje od dvije godine da postane najmlađi UFC-ov prvak ikada. S 23 godine na svoja ramena je stavio najveći artefakt koji postoji u svijetu mješovitih borilačkih vještina. Poslije Gusmaoa, upisao je 22 nastupa pod okriljem najbolje svjetske MMA promocije. Nikada nije "službeno" poražen, krajem 2009. godine diskvalificiran je u borbi protiv Matta Hamila zbog ilegalnog korištenja laktova dok je sredinom 2017. godine upisao "NC" protiv Daniela Cormiera u njihovoj drugoj po redu borbi.
Voljeli ga ili ne, apsolutna činjenica je da njega možemo svrstati u najuži krug najboljih boraca svih vremena. Stvari koje se događaju izvan oktogona spadaju u drugu domenu, a navodi kako se prema njemu "kroji politika" UFC-a su djelomično točni. No, radi se o čovjeku koji je na svojim leđima "nosio" dobar dio same organizacije u prvoj polovici prošlog desetljeća pa je sasvim logično da će u privatnom poslovnom entitetu, što je u biti sam UFC, imati određene privilegije.
Bilo kako bilo, ime Jonathana Dwighta Jonesa ostat će upisano zlatnim slovima u analima borilačke povijesti. Njegov kraj se približava, a vjerujemo da mu mnogi čitatelji s ovih prostora neće zamjeriti ako se u dugo najavljivanom obračunu protiv Stipe Miočića ne "ispiše" iz UFC-a na isti način na koji se "upisao" u njega.
