Tko je prvi tenisač svijeta? Tko je šampion Formule 1? A tko UFC-ov prvak u teškoj kategoriji? Na ova pitanja odgovor ćete dobiti za onoliko vremena koliko vam je potrebno da ih “googlate” i pročitate prvi rezultat - Nadal, Hamilton, Miočić.
No, upišete li u tražilicu pitanje “tko je svjetski prvak u teškoj kategoriji u boksu” (i to na engleskom jeziku koji u bespućima world wide weba figurira kao lingua franca), tu vam ni svemoćni Google ne može dati jednoznačan odgovor. Umjesto jednog imena, dobit ćete fotografije dva aktualna “prvaka”, dva donedavna i potom cijeli niz istinskih šampiona iz vremena kad je boks bio jednostavniji sport. I sve to samo za profi-boks, ne i amaterski.
Velika zbrka
Riječ je o problemu koji plemenitu vještinu opterećuje desetljećima, a koji je nastao cjepkanjem organizacija koje su regulirale mečeve u profi boksu i krunile svjetske prvake. Dugi niz godina to su radile dvije američke organizacije (NYSAC i NBA - ne onaj košarkaški) čiji su se prvaci uglavnom preklapali. No, 60-ih godina NBA postaje WBA, NYSAC gubi na značaju, uskoro se osniva i WBC pa tako već 70-ih godina imamo dva “prvaka”. Desetljeće kasnije priči se pridružuje i IBF, a za totalnu zbrku ranih 90-ih kao relevantna organizacija javio se i WBO. Ukratko, četiri organizacije od kojih svaka kruni svojeg prvaka, a neke čak i više njih po kategoriji. Uz to, svaka ima i svoj poredak top 15 izazivača po kategoriji, toliko ažurnih da su se na njima svojevremeno našli i mrtvaci.
Iz te zbrke dugi niz godina boksačke fanove (i novinare) izvlačila je lista nekad uglednog boksačkog magazina Ring, koji se nažalost kompromitirao kad je u njegovu vlasničku strukturu ušao jedan od boksačkih promotora (De La Hoya i njegov Golden Boy). No, zato je na njihovom mjestu prije sedam godina niknula nova organizacija, sastavljena od uglednih i neovisnih novinara koji prate boks. Riječ je o organizaciji Transnational Boxing Rankings Board (TBRB) koja svake srijede glasovima svojih članova ažurira svoje ljestvice top 10 boksača po kategoriji i prema striktnim pravilima odlučuje tko je zapravo prvak kategorije. Koliko su strogi, govori i podatak da od 17 kategorija trenutno samo u njih pet priznaju prvaka.
I na takvoj listi, koju uređaju pravi znalci i boksačke picajzle, na 10. mjestu najboljih teškaša svijeta ovog tjedna osvanuo je i Filip Hrgović. Na prestižnu ljestvicu hrvatski je teškaš stigao nakon samo 10 profi mečeva, ali tijekom kojih je pobijedio nekoliko prepoznatljivih imena, među njima i dva bivša izazivača za neke od svjetskih titula. To da se neki boksač u tako ranoj fazi karijere nađe u top 10 nije čest slučaj, čemu svjedoči i podatak da je “Hrga” trenutno borac s najmanje mečeva u svim kategorijama, a koji se našao među top 10 najboljih.
Osim prestiža i nešto veće prepoznatljivosti među hardcore fanovima, Hrgoviću ovaj podatak neće donijeti neke stvarne koristi u nastojanju da se približi borbi za titulu. S obzirom na već opisane odnose u boksu, njemu je važnije što ga kao 10. teškaša svijeta rangira WBC (čiji “internacionalni pojas prvaka” Filip nosi), a kao 9. WBA i IBF. To znači da bi uz nekoliko pobjeda protiv prepoznatljivih teškaša, a uskoro i nekoga iz top 10, Hrgović mogao dospjeti do pozicije izazivača za neku od titula. No, kao što nas uči primjer Dilliana Whytea i Kubrata Puleva, koji su godinama prvi izazivači za WBC, odnosno IBF titulu, ni to ne mora biti jamac da će netko dobiti meč za naslov.
Da bi netko došao do meča za titulu, nije dovoljno imati dobar skor i odličnu poziciju na nekoj od rang lista boksačkih organizacija. Ključno je imati i dovoljno utjecajnog promotora, koji će procijeniti da se na nekom boksaču može dovoljno zaraditi da ga se gura prema borbi za titulu. Srećom, Hrgović od početka godine u svojem kutu, uz poznatu braću Sauerland, ima i Eddieja Hearna, jednog od najmoćnijih ljudi u svijetu boksa koji je svojem pulenu Joshui svojedobno osigurao meč za IBF titulu u 16. meču profi karijere.
Iskvareni svijet
Kad smo već kod Joshue, njegov nastup protiv Ruiza Jr. nije toliko impresionirao novinare iz TBRB-a da bi ga stavili na prvo mjesto ljestvice teškaša. Ispred njega su i Deontay Wilder i Tyson Fury, što znači da će njihov meč 22. veljače iduće godine dati odgovor na pitanje tko je pravi šampion teške kategorije. Barem ako pitate novinare iz TBRB-a koji već sedmu godinu svojim listama jurišaju na vjetrenjače u iskvarenom svijetu boksu.
Transnational: HRGOVIĆ PRVI ISPOD PULEVA
Top 10 svjetskih teškaša prema ljestvici Transnational Boxing Rankingsu (11. 12.)
1. Deontay Wilder (42-0-1, 41 KO)
2. Tyson Fury (29-0-1, 20 KO)
3. Anthony Joshua (23-1-0, 21 KO)
4. Andy Ruiz Jr. (33-2-0, 22 KO)
5. Dillian Whyte (27-1-0, 18 KO)
6. Luis Ortiz (31-2-0, 26 KO)
7. Aleksander Povetkin (35-2-1, 24 KO)
8. Michael Hunter (18-1-1, 12 KO)
9. Kubrat Pulev (28-1-0, 14 KO)
10. Filip Hrgović (10-0-0, 8 KO)
Stranica Boxrec nastoji rangirati sve aktivne profi boksače u svim kategorijama, što je hvalevrijedna težnja, ali s ponekad vrlo upitnim rezultatima. Dijelom je to rezultat njihove prilično komplicirane formule za dodjeljivanje “bodova” boksačima temeljem njihovih rezultata u ringu. Njihova ljestvica teškaša na dan 13. prosinca izgledala je ovako:
1. Anthony Joshua (23-1-0, 21 KO)
2. Deontay Wilder (42-0-1, 41 KO)
3. Oleksander Usyk (17-0, 13 KO)
4. Tyson Fury (29-0-1, 20 KO)
5. Andy Ruiz Jr. (33-2-0, 22 KO)
6. Dillian Whyte (27-1-0, 18 KO)
7. Aleksander Povetkin (35-2-1, 24 KO)
8. Kubrat Pulev (28-1-0, 14 KO)
9. Luis Ortiz (31-2-0, 26 KO)
10. Derek Chisora (32-9-0, 23 KO)
14. Filip Hrgović (10-0-0, 8 KO)
31. Petar Milas (15-0-0, 11 KO)
Svi prvaci u teškoj kategoriji:
WBA, WBO, IBF - Anthony Joshua
WBC - Deontay Wilder
Ring Magazine - upražnjeno
Transnational BR - upražnjeno
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....