Zastupnici: EU ne treba imati zajedničku politiku niti obavezno cijepljenje

Slovenski epidemiolozi vladi ne preporučuju uvođenje obveznog cijepljenja protiv covida-19, objavljeno je u 12. siječnja. Istog je dana u njemačkom parlamentu, Bundestagu, opozicija obasula kancelara Olafa Scholza tvrdnjama da kani uvesti obavezno cijepljenje. "Ja sam u svakome slučaju za obvezno cijepljenje i aktivno ću se za to boriti", izjavio je kancelar i istaknuo da će se to odnositi na sve starije od 18 godina.

Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier je istog dana pozvao na raspravu o obaveznom cijepljenju.

Austrija je bila najavila da će krenuti putem obaveznog cijepljenja. Rumunjska tvrdi da neće biti obveze. U Italiji je u 8. siječnja stupilo na snagu obvezno cijepljenje Talijana starijih od 50 godina. Indonezija je, primjerice, cijepljenje proglasila obvezom još u veljači prošle godine.

Tema je to koja izaziva brojne kontroverze u cijeloj EU pa smo zato odlučili skupinama zastupnika i pojedinim zastupnicima u Europskom parlamentu postaviti dva pitanja koja bi pokazala u kojem smjeru idu razmišljanja u središnjem predstavničkom tijelu Europske unije.

Pitanja su: Treba li EU imati zajedničku politiku cijepljenja?; Treba li EU nametati obvezu cijepljenja pojedinim članicama?

“Ne, EU ne bi trebala imati zajedničku politiku cijepljenja jer bi to dovelo samo do još veće netransparentnosti, još više birokracije, još sporijeg procesa donošenja odluka i još većeg ustupanja nadležnosti nadnacionalnoj razini. Odbacujemo to, također u svjetlu supsidijarnosti”, poručila je Sylvia Limmer iz Alternative za Njemačku, desno radikalne stranke, članice skupine Identitet i Demokracija. Dodajući da obvezno cijepljenje nije u skladu s načelima slobodnog društva.

Ladislav Ilčić, zastupnik grupacije Europski konzervativci i reformisti (ECR) član Hrvatskih suverenista, na oba pitanja odgovara niječno. “Jednako kao što EU nema zajedničku zdravstvenu politiku, tako ne treba imati niti zajedničku politiku cijepljenja. Puno je razloga za to, no navest ću ključni: zdravlje nije samo izostanak bolesti već vrijednost povezana s ostalim temeljnim životnim vrijednostima. A te vrijednosti nisu jednake u svim državama članicama pa zato o tome bolje mogu odlučivati same države članice.”

“Odluka o vlastitom zdravlju i procjena želi li se cijepiti ili ne, odnosno procjena odnosa pozitivnih i negativnih strana cjepiva, moraju ostati pravo i sloboda svakog pojedinca”, poručio je.

Glasnogovornik skupine ECR rekao je da podržavaju zajedničku nabavu cjepiva i pojačanu ulogu Europske agencije za lijekove i Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti u sadašnjim i mogućim budućim pandemijama. “Međutim, ECR smatra da, u skladu s Ugovorima EU, zdravstvena skrb jest i treba ostati u nacionalnoj nadležnosti. Stoga je na državama članicama da odlučuju o vlastitim politikama cijepljenja i ne podržavaju nametanje obveznog cijepljenja u EU pojedinačnim državama članicama.

Zapravo, takav bi prijedlog bio nezakonit jer bi kršio Ugovore EU”, zaključio je.

Da EU ne bi trebao imati zajedničku politiku cijepljenja smatra i Biljana Borzan, zastupnica skupine Socijalisti i Demokrati (S&D) iz SDP-a. “Ugovori o funkcioniranju EU državama članicama ostavljaju nadležnost po pitanju zdravstva, dok ih EU može podržavati i koordinirati u njihovim nastojanjima”. Kad je riječ o nametanju obveze cijepljenja, zastupnica Borzan navodi da su i prije korone postojale su razlike u pristupu obveznom redovitom cijepljenju među državama članicama, neke su imale obvezu, a neke ne. “Tako je i sada, ne možemo govoriti o nekom zajedničkom stavu ni sustavu. To proizlazi iz nacionalnih nadležnosti za zdravstvo, tako da se Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, dobrano istrčala kada je govorila o obveznom cijepljenju u EU”, zaključila je.

Iz grupacije S&D su nam poručili da pozivaju na koordinaciju država članica “kako bismo se bolje uhvatili u koštac i nosili ne samo s prijetnjom sadašnje i moguće buduće pandemije, već i kako bismo EU i svim državama članicama pružili adekvatne, koordinirane i jednake alate za suočavanje sa zdravstvenim problemima tako da svatko, bez obzira na nacionalnost, može imati cjepivo”.

Valter Flego iz skupine liberala (Renew Europe), iz IDS-a, smatra da su COVID potvrde primjer usklađenosti jedne EU politike usred pandemije. “Uvele su reda kada je vladao kaos i omogućile kretanja unutar EU-a te više nego uspješnu turističku sezonu. Ne vjerujem da je moguć konsenzus kad je riječ o cijepljenju, posebice kada cijepljenje nije tema samo struke, već dio puno šireg političkog diskursa.” I dodaje da EU “ne može nametati obvezu cijepljenja, niti ne vidim potrebu za tim. Države članice u svojim rukama imaju sve potrebne alate”.

Karlo Ressler, član HDZ-a i posljedično Europske pučke stranke, smatra da niti jedna država ne može samostalno upravljati pandemijom ili usporiti širenje virusa. “Europska unija tako ima važnu ulogu bolje koordinacije i razmjene informacija. Međutim, nadležnost i odgovornost za sve zdravstvene politike, uključujući o cijepljenju, leži na državama članicama”. Kad je riječ o nametanju obveze cijepljenja, Ressler smatra da je ključno jasno informiranje o očitim koristima cijepljenja, jednom od najvećih znanstvenih dostignuća, u doba kada se informacijama jednostavno i brzo manipulira. “Potrebna je osobna odgovornost i prihvaćanje apela onih koji su svoje profesionalne živote posvetili zdravstvu i znanosti”, zaključuje.

Romana Jerković (S&D) smatra da, iako nam EU daje smjernice i alate kako bismo što bezbolnije prošli kroz ovu oluju, konačne odluke donose Vlade zemalja članica te isključivo o njima ovisi hoće li imati političke mudrosti da ono što je predloženo prilagode prilikama svojih država i njihovih stanovnika.

“Poražavajuće je, i gotovo paradoksalno, da relevantne institucije koje se bave javnim zdravljem nisu uspjele ponuditi protutežu kvalitetnim i provjerenim informacijama. Stoga je odbijanje građana da se cijepe protiv koronavirusa samo vrhunac ovog tinjajućeg problema. Što se tiče mogućnosti uvođenja obaveznog cijepljenja protiv bolesti COVID19, nužno je znati da EU nema mehanizme kojima može nametnuti obavezno cijepljenje. Naglašavam kako bi pribjegavanje ovom rješenju trebalo biti zadnje utočište, jedini preostali potez nakon što smo iskoristili sve druge alate koje imamo na raspolaganju jer će, uzimajući u obzir trenutačno nepovjerenje građana u cjepiva, svako represivno nametanje izazvati još veće negodovanje i društvene nemire”, zaključila je zastupnica Jerković.

U Europskom parlamentu, dakle, nema podrške zajedničkoj politici cijepljenja niti nametanju obaveznog cijepljenja protiv Covida-19.