Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Život u Kijevu u posljednje je vrijeme potpuno poremećen. Zavijanje sirena i prodorni zvukovi aplikacija koje upozoravaju na nadolazeće napade postali su dio svakodnevice. Eksplozije na benzinskim postajama i željezničkim kolodvorima, u trgovačkim centrima, uredima i stambenim zgradama postale su stalna kulisa života građana. Prema nekim izvješćima, iz glavnog grada ponovno odlazi sve više obitelji, seleći se u sigurnije dijelove zemlje na zapadu.
Stanovnici ukrajinske prijestolnice već su se bili naviknuli, iako se s time nikada nisu potpuno pomirili, na promjenjive teškoće života u ratu; uzbune za zračni napad, raketne udare, nestanke električne energije i razdoblja velike hladnoće izazvana ruskim napadima na elektrane. No masovna pojava mlazno pogonjenih dronova Shahed krajem kolovoza u kombinaciji s porastom broja uspješnih ruskih raketnih udara podigla je razinu straha i razaranja na nove visine. Rusija sada može izvoditi snažnije napade duboko unutar ukrajinskog teritorija, dok Ukrajina nema dovoljno sredstava za njihovo presretanje. Zbog toga stanovnici Kijeva ponovno imaju osjećaj da im se ratna bojišnica približava.
Tim The Economista tijekom nedavnog reporterskog putovanja po zemlji iz prve je ruke vidio kako nova faza rata opterećuje Ukrajinu fizički, psihološki, gospodarski i politički. Dopisnici su također shvatili koliko su bliski susreti s udarnim dronovima postali uobičajeni; u jednom gradu blizu bojišnice našli su se dovoljno blizu eksploziji drona da je fizički osjete na ulici. Čak i prije same eksplozije, svjedoče kako je krajnje uznemirujuće bilo gledati prema nebu i promatrati crni, trokutasti dron Shahed kako se obrušava i zuji iznad glave.
Nije jasno čemu se Ukrajinci mogu nadati od diplomacije. Početkom ovoga mjeseca izaslanici Donalda Trumpa, Steve Witkoff i Jared Kushner, prvi su put posjetili ukrajinsku prijestolnicu. Do posjeta je došlo neposredno nakon njihova sastanka s Vladimirom Putinom u Moskvi, gdje su ta dvojica Amerikanaca već postala prilično redoviti posjetitelji. Izvori upoznati s njihovim dugotrajnim razgovorima s Volodimirom Zelenskim navode da bi se tijekom sljedećih nekoliko tjedana mogao pojaviti prijedlog neke vrste ograničenog dogovora o primirju.
Trump želi za visoke svjetske cijene dizela okriviti ukrajinske napade na Rusiju, a ne svoj rat u Iranu. Mogućnost za pregovore mogla bi se otvoriti nakon fingiranih izbora za rusku Dumu 20. rujna, a prije američkih izbora za Kongres u studenome. Trump se možda nada da će se pred biračima moći pohvaliti dogovorom usmjerenim na Crno more, kojim bi se olakšao izvoz ruske nafte te žitarica iz Rusije i Ukrajine, koji je trenutačno otežan ili blokiran. Trostrani pregovori između Sjedinjenih Država, Rusije i Ukrajine mogli bi se održati u Abu Dhabiju početkom listopada.
Borbe se nastavljaju
Sve bi to bilo dobrodošlo, a pritom Ukrajina ima određene adute. Europska unija jedinstveno stoji uz nju. Nema izgleda da bi Sjedinjene Države pokušale nametnuti rješenje koje bi u potpunosti išlo u korist Rusije, poput onoga o kojem se govorilo na prošlogodišnjem sastanku na vrhu u Anchorageu. No bilo bi nerealno očekivati išta nalik širem mirovnom sporazumu ili prekidu vatre. Putin neće ni razmatrati zaustavljanje svoje ofenzive prije idućeg proljeća.
Ukrajina će pritom nastaviti ratovati i nanositi Rusiji goleme gubitke. Na samoj bojišnici i u području koje se proteže oko 200 kilometara iza nje moglo bi se čak reći da je Ukrajina ta koja ima prednost. Borba za teritorij nije potpuno statična, ali očito ne napreduje onako kako bi Putin želio. Rusija je ove godine možda ostvarila neto teritorijalni dobitak od svega oko 100 četvornih kilometara, odnosno samo 0,017% ukrajinskog teritorija kakav je bio prije 2014. godine.
Jedan ukrajinski izvor navodi da je potvrđeno 600.000 poginulih ruskih vojnika te procjenjuje da Ukrajina svakog mjeseca ubije između 22.000 i 23.000 ruskih vojnika. Kada se tome pribroje teško ranjeni, ukupni ruski gubici vjerojatno premašuju sadašnji tempo novačenja, koji iznosi između 30.000 i 31.000 ljudi mjesečno. (Ukrajinski izvori također strahuju da bi uskoro mogla stići nova pojačanja iz Sjeverne Koreje.)
Rat pritom nije zapao u potpunu pat-poziciju. To što se crte na karti polako mijenjaju prikriva nemilosrdnu borbu u kojoj obje strane neprestano uvode inovacije i prilagođavaju se. A u doba dronova i projektila iznimno je važan i odnos snaga iza same bojišnice. Upravo tu, u borbi na velikim udaljenostima, Ukrajina ima ozbiljnih problema. Uoči zime Rusija ima prednost i u proizvodnji i u tehnologiji dalekometnog oružja. Nekada se rat mogao prilično jasno podijeliti na sporne crte bojišnice na fronti i iscrpljene, ali uglavnom sigurne gradove u pozadini. Sada razvoj dronova sve više briše tu granicu. Sve je teže odrediti gdje danas područje borbi zapravo počinje, a gdje završava.
Uzmimo za primjer samu frontu. Ona se ne sastoji od neprekinutih rovovskih linija, već od teritorija širokog otprilike 40 do 80 kilometara, koji se obično naziva „zonom smrti“, gdje je svako kretanje opasno. Ako vojnici budu uočeni, nebo iznad njih, bilo danju ili noću, ubrzo se ispuni malim lovačkim dronovima kojima se upravlja iz perspektive prvog lica, takozvanim FPV dronovima.
Jedan ukrajinski vojnik opisuje kako su Rusi oklopna vozila zamijenili brzim džipovima s uklonjenim vratima, kako bi iz njih mogli što brže iskočiti. „Ponekad pješače i do 20 kilometara noseći svu opremu na leđima, pa im se, ako začuju dron, lakše sakriti.“
No vojnici se za rano upozorenje ne mogu oslanjati samo na sluh. „Dronovi iz zasjede“ čekaju uz poznate pravce kretanja, ponekad na krovovima ili iza grmlja, a zatim se iznenada podižu i napadaju. Obje strane sve više koriste i robotska vozila koja se kreću naprijed-natrag prevozeći opremu, hranu, vodu ili streljivo. Vojnici su svjesni su da bi se dronovi svakog trenutka mogli obrušiti kako bi uništili i vozilo i njih.
Obje strane šalju dronove sve dublje u neprijateljsku pozadinu, nastojeći presjeći i iscrpiti opskrbne pravce. Kada se spustite u dobro skriveni operativni centar dronske bojne „Nemesis“, zatičete tihu, ozbiljnu i vrlo organiziranu grupu. Zidovi su prekriveni maskirnim materijalom. Na zastavi postrojbe nalazi se crno-bijeli znak s licem izvanzemaljca. Piloti i navigatori sjede zajedno poput igrača videoigara, u majicama kratkih rukava i s upravljačima u rukama, tražeći ciljeve duboko iza crte bojišnice, na teritoriju pod ruskom kontrolom. Na ekranu im se pojavljuje cestovni most koji prelazi preko bujnog riječnog pritoka. Jedan ruski kamion ondje već gori, a dron se spušta među stabla i čeka da naiđe sljedeći.
Na tim otvorenim područjima lova često je teško razlikovati vojni promet, jer Rusi koriste civilne kamione. „Nikada ne gađamo civilna vozila i taksije“, tvrdi Robert „Magyar“ Brovdi, bradati zapovjednik ukrajinskih Snaga besposadnih sustava, specijalizirane formacije za ratovanje dronovima kojoj pripada i Nemesis.
Magyar iz svog podrumskog zapovjednog centra objašnjava kako izgleda ta kampanja. Prostor je neobičan: ondje se nalaze fliper s motivima Metallice i primjerak Clausewitzeve knjige "O ratu" na stoliću.
„Krim je dragulj u ruskoj kruni“, kaže. Ukrajinski napadi ondje su, osobito u početku, ozbiljno oslabili ruske snage. No Rusi su se u međuvremenu prilagodili. Sada iste pravce nadziru mobilne protudronske postrojbe i koriste mnogo više uređaja za ometanje komunikacija i upravljanja dronovima.
Rat dronovima
Sada i ruske snage razvijaju vlastite slične ofenzivne operacije. Dronovi kojima se upravlja na tako velikim udaljenostima najčešće ovise o podatkovnoj vezi putem satelita. Ukrajina se oslanja na Starlink. Zabrinjava ih što je Rusija razvila lokalne tehnike ometanja signala i ubrzano radi na vlastitoj sličnoj satelitskoj konstelaciji pod nazivom Rassvet.
U međuvremenu Rusija koristi „mesh“ mrežu, odnosno mrežu radijskih releja između dronova. Sustav se temelji na dalekometnim dronovima Geran, poznatijima pod nazivom Shahed, prema izvornom iranskom dizajnu. Ti releji mogu dosegnuti samo oko 200 kilometara u dubinu ukrajinskog zračnog prostora, ali unutar tog dometa dronovi kojima upravljaju piloti mogu tražiti i napadati pokretne ciljeve, a ne samo letjeti prema unaprijed zadanim koordinatama.
Vlakovi su postali omiljena meta. Ranije su napadi uglavnom bili usmjereni na vlakove koji su stajali i prevozili vojnu opremu. Sada Rusi napadaju sve lokomotive, uključujući i prigradske putničke vlakove, a nedavno su pogodili i željeznički kolodvor u blizini granice s Poljskom. Oleksandr Pertsovski, čelnik ukrajinskih željeznica, kaže da njegovi vlakovi zapravo „plivaju među morskim psima“.
Rusi su sve bolji i u izvođenju dalekometnih napada. Ukrajinski udari duboko unutar Rusije na naftne rafinerije i logističke centre internetskog trgovca Wildberries neki analitičari tehnički su bili impresivni. Rusija napada ciljeve unutar Ukrajine na većim udaljenostima i u neusporedivo većem opsegu.
Rusiji pritom pomažu još dva zabrinjavajuća razvoja događaja. Prvi je taj što se stari Shahedi s propelerskim pogonom zamjenjuju modelima s mlaznim motorima, koji su vjerojatno uvezeni iz Kine. Ukrajinska protuzračna obrana, koja se uglavnom oslanja na strojnice i prijenosne raketne sustave koji se lansiraju s ramena, teško se može nositi s takvim bržim dronovima koji lete na većim visinama. Borbeni zrakoplovi, poput ukrajinskih F-16 i MiG-29, mogu ih oboriti, ali često nemaju dovoljno streljiva, a budući da su mnogi od tih zrakoplova stariji rabljeni modeli, često su u inozemstvu na specijaliziranom održavanju.
Time kao glavno rješenje ostaju presretači koji djeluju sa zemlje, ali Ukrajina nema odgovarajuće sustave za taj zadatak. Jeftini kvadkopteri namijenjeni jednokratnom presretanju ne mogu sustići mlazne Shahede. Razvijeni su prototipovi koji bi mogli odgovoriti na tu prijetnju. Na jednoj snimci probnog lansiranja vidi se letjelica koja više nalikuje projektilu nego dronu.
No takav sustav zahtijeva mnogo složenije testiranje i razvoj motora, što povećava cijenu svakog pojedinog presretača. Čak i kada bi se takav sustav ubrzano uveo u uporabu (što je malo vjerojatno prije zime) povećanje proizvodnje zahtijevalo bi velika financijska sredstva i najmanje šest mjeseci rada. S druge strane, ruski je cilj navodno proizvesti 24.000 mlaznih Shaheda tijekom 2026. godine, a jedan ukrajinski izvor procjenjuje da ih je Rusija dosad upotrijebila tek oko 1.000.
Drugi zabrinjavajući razvoj događaja jest ubrzavanje ruske proizvodnje balističkih projektila. Prema jednoj procjeni, Rusija sada može lansirati više od 100 projektila različitih vrsta mjesečno. Ukrajina pak raspolaže slabim zalihama američkih presretačkih projektila za sustav Patriot. Ukrajina zato želi razviti vlastitu inačicu sustava Patriot, oslanjajući se na balistički projektil koji razvija domaća tvrtka Fire Point. No malo je vjerojatno da će taj projekt uskoro dati uporabljiv rezultat; možda će biti potrebne godine. Taj je zadatak još složeniji od presretanja mlaznih Shaheda.
Za obaranje balističkog projektila potrebno je uskladiti vrlo složene radare, podatkovne veze i iznimno precizne sustave navođenja presretačkog projektila. Ukrajinska vojno-tehnološka industrija ubrzano napreduje, ali taj problem ne može riješiti u samo nekoliko mjeseci. Ukrajina ne može napasti sama ruska oružja, jer nema pristup Starlinku na teritoriju pod ruskom kontrolom.
Zbog svega toga izgledi Ukrajine u ratu ostaju neujednačeni. Vojnici, bilo da se nalaze u podzemnim zapovjednim centrima blizu „zone smrti“ ili piju čaj u gradskim kafićima, govore da mogu zadržati položaje na bojišnici. Pod vodstvom mladog novog vrhovnog zapovjednika Mihajla Drapatija, ukrajinska vojska, prema riječima Oleksija Hončaruka, bivšeg premijera koji sada predsjeda stručnim vijećem bojne Nemesis, „više nije mala sovjetska vojska koja se bori protiv velike sovjetske vojske“.
Ti vojnici ne strahuju ni od novog vala ruske mobilizacije „Bit će samo više Rusa koje treba ubiti“, hladno zaključuje jedan od njih. No isti su časnici zabrinuti zbog šire slike rata i onoga što se događa diljem Ukrajine.
Ukrajina ostaje bez novca
Tijekom četiri i pol godine ratovanja, junaštvo vojnika na bojišnici i sustavi protuzračne obrane omogućavali su normalno funkcioniranje najvećih ukrajinskih gradova. Otporno domaće gospodarstvo osiguravalo je državi porezne prihode, a građanima barem određeni osjećaj normalnog života. Najnovija ruska faza totalnog rata tome je stala na kraj.
Ukrajini ponestaje novca. Troškovi vojne opreme i naoružanja rastu, a izravna financijska pomoć Zapada za oružane snage nije dovoljna da pokrije potrebe za ovu godinu. Istodobno, Rusi su napali neke od najvećih ukrajinskih kompanija koje državi uplaćuju velike porezne prihode. Napadi su prisilili na zatvaranje velikih čeličana u gradovima poput Krivog Riha i Zaporižje. Proizvodnja čelika u kolovozu bila je 60 posto manja nego godinu dana ranije, a očekuje se da će ovaj mjesec biti još lošiji. Teško su pogođeni i supermarketi, internetska trgovina te poštanske službe. Skladišni kapaciteti u glavnom gradu smanjeni su za čak 80 posto.
Ako putujete iz Kijeva prema bojišnici posljedice su lako uočljive. Benzinske postaje zaštićene su zelenim zaštitnim mrežama, dok su oko spremnika goriva podignute barijere načinjene od vreća s pijeskom. Brojna skladišta vidljivo su teško oštećena.
Rusija također pokušava otežati Ukrajini prijevoz robe i ljudi. Napadi na željezničku infrastrukturu samo su ove godine uništili više od 250 lokomotiva. Benzinske postaje bombardiraju se gotovo svakodnevno, a posebno brzo na meti završe one koje opskrbljuju gorivom teretna vozila.
Najveći udarac ipak predstavlja činjenica da je Rusija u srpnju praktički zatvorila ukrajinske dubokomorske luke u Odesi. Zbog toga postoji opasnost da znatan dio ovogodišnje žetve propadne. Valja spomenuti kako su prošle su godine poljoprivredni proizvodi činili više od 10% ukrajinskog BDP-a. Budući da su cijene poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu pale, a skladišta bi se do prosinca mogla potpuno napuniti, neke od najvećih ukrajinskih poljoprivrednih kompanija sada se pitaju isplati li im se uopće sijati za sljedeću sezonu.
Zima dolazi
A sve ovo događ prije nego što je stigla zima.
U nekim je aspektima Ukrajina danas spremnija nego ikad prije suočiti se s ruskim napadima. Njezina energetska infrastruktura, koja je dugo bila jedna od glavnih ruskih meta, dodatno je ojačana uz pomoć Zapada. Unatoč tome, ruski napadi povremeno će izazivati velike nestanke električne energije, vjerojatno češće nego prošle godine. Nekoliko velikih gradova, osobito Kijev, posebno je ranjivo jer ovise o velikim centralnim toplanama koje je nemoguće u potpunosti zaštititi. Ako, kao prošle godine, lokalna proizvodnja električne energije bude uništena, Kijev bi mogao postati svojevrsni energetski otok, ovisan o samo nekoliko ključnih i vrlo ranjivih točaka sustava. Jedna od njih je velika trafostanica od 750 kilovolta u Makarivu, zapadno od grada. Ako ona ostane u funkciji, Kijev bi mogao imati približno 16 sati električne energije dnevno. Ako prestane raditi, možda bi je bilo samo oko četiri sata.
Prošle zime nakon što je Rusija uništila obližnje toplane velike gradske četvrti tjednima su izdržavale temperature ispod ništice. Ove godine strauhuju da bi mogli nastati ozbiljni problemi s opskrbom hranom i vodom, a osobito s kanalizacijskim sustavom.
„Ovaj grad može se raspasti“, kaže jedan zapadni diplomat. Jedan drugi ukrajinski dužnosnik očekuje „pravi pakao“ već do listopada. Ruske propagandne kampanje pokušavat će podijeliti stanovništvo i izazvati bijes, smatra „Iskoristit će umor, iscrpljenost i druge čimbenike kako bi pokušali izazvati tragediju.“
Napetost i nelagoda jasno se osjećaju. Otkako su se 27. kolovoza iznad grada pojavili mlazni dronovi, svakodnevnica je za građane drugačija. Tvrtke se tijekom uzbuna za zračni napad zatvaraju i po nekoliko puta dnevno, a putnici ostanu blokirani kada prestanu voziti metro i autobusi. Škole šalju djecu kući ili nastavu premještaju u podzemne prostore, dok neke razmatraju mogućnost potpunog zatvaranja tijekom zime. Roditelji raspravljaju o tome da djecu pošalju u zapadne dijelove zemlje ili čak u inozemstvo. No svaka obitelj koja od dodatno smanjuje broj poreznih obveznika i radnu snagu, koja je ionako već znatno smanjena jer oko milijun ljudi služi u vojsci, dok se približno jednak broj skriva kako bi izbjegao mobilizaciju.
„Kakav izbor uopće imamo?“
Nisu sve vijesti loše. Sve veći udio domaće proizvodnje oružja pomaže ukrajinskom gospodarstvu. Gotovo polovicu među 20 najvećih poreznih obveznika u zemlji čine vojno-tehnološke tvrtke. Te su kompanije usto decentralizirane, pa ih je teže Rusima gađati. S vremenom bi mogle postati i novi nositelji ukrajinskog izvoza.
Ipak i ratno gospodarstvo počinje pokazivati znakove opterećenja. Pad prihoda od izvoza stvarat će pritisak na valuti grivnju, što bi središnju banku moglo prisiliti da troši dio svojih deviznih rezervi, koje trenutačno iznose nešto manje od 50 milijardi dolara, kako bi stabilizirala valutu. Novi premijer Serhij Koreckij 12. rujna procijenio je da će samo prvih nekoliko tjedana pojačanih ruskih napada državnom proračunu odnijeti oko 70 milijardi grivnji, odnosno 1,6 milijardi dolara poreznih prihoda. Tome se pridružuje i povećana vojna potrošnja.
U kolovozu je Zelenski iznenadio europske saveznike zatraživši pomoć kako bi se u vojnom proračunu pokrio manjak od 27 milijardi dolara. Analitičari investicijske kuće Dragon Capital povećali su svoju procjenu ukupnog ovogodišnjeg proračunskog manjka za još 4 do 9 milijardi dolara. Ni sljedeća godina ne izgleda bolje. Ministar financija Sergij Marčenko kaže da će Ukrajini 2027. godine trebati dodatnih 32,6 milijardi dolara stranog financiranja iznad onoga što je već obećano.
Zapadni partneri, prije svega europski, pomažu. Tijekom ove i sljedeće godine Europska unija Ukrajini posuđuje 90 milijardi eura, odnosno oko 104 milijarde dolara, kako bi financirala proračunski manjak i kupnju oružja. Dio tog novca ipak je blokiran jer ukrajinski parlament još nije usvojio reforme koje su donatori postavili kao uvjet. Zbog toga cijeli proces sve više ovisi o sve napetijoj i konfliktnijoj političkoj situaciji u Ukrajini.
Predsjednikova sposobnost da progura potrebne zakone možda će ovisiti o tome hoće li David Arahamija, utjecajni šef njegove parlamentarne frakcije i pregovarač u mirovnim razgovorima, zadržati dovoljan utjecaj među zastupnicima. No neki nagađaju da bi se i sam Arahamija mogao naći pod povećalom sve odlučnijih ukrajinskih antikorupcijskih tijela.
Jedan dužnosnik smatra da će „moralni pritisak“ teške zime natjerati političare da se usredotoče na ono što je najvažnije. „Kakav izbor uopće imamo?“ Usmjerenost na preživljavanje Ukrajini je i ranije pomogla da nadmaši očekivanja. Dok Rusija ponovno pribjegava još brutalnijem ratovanju. Ukrajini će trebati novac kako bi to uspjela učiniti još jednom.
A više od svega trebat će joj izdržljivost i odlučnost, baš kao što je bilo i dosad.
