Europi je dosta, Njemačka vodi zaokret: ‘Ovako više ne može‘

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

U očima Kineza Europa je slaba i podijeljena. Nema ni tehnološku snagu da se natječe u područjima poput umjetne inteligencije, niti vojnu moć da se sama obrani. Njezino gospodarstvo ovisi o kineskim rijetkim metalima, kao i drugim ključnim sirovinama, a europske kompanije teško mogu pratiti inovacije kineskih konkurenata. Česti izbori i različiti interesi država članica dodatno otežavaju Europskoj uniji stvaranje jedinstvenog stava. U takvoj situaciji, dok se trgovinski sukob između dviju strana zaoštrava, zašto bi Kina uopće činila ustupke Europi? S takve je pozicije Europska unija u lipnju ušla u trgovinske pregovore s Kinom.

Europa ima puno prigovora na Kineze; jedan od glavnih je kako njihove kompanije ugrožavaju europsku industriju kvalitetnijim proizvodima i nižim cijenama. Europljani tvrde da je to dijelom rezultat nepravednih državnih subvencija i podcijenjenog juana. Kina, kažu, također nije spremna podijeliti svoju tehnologiju kada ulaže u Europu. Tu je i kineska kontrola nad ključnim sirovinama, poput rijetkih metala, koje su potrebne i obrambenoj industriji. Europa optužuje Peking da tu ovisnost koristi kao političko i gospodarsko sredstvo pritiska. Dodatno nezadovoljstvo izaziva i kineska podrška Rusiji u ratu protiv Ukrajine.

Završni krug pregovora EU i Kine počeo je 8. listopada. Kako bi ojačale pregovaračku poziciju EU-a, Francuska i Njemačka su 5. listopada Europskoj komisiji poslale neuobičajeno oštro pismo s dalekosežnim prijedlozima o tome kako odgovoriti na kineski izvozni stroj, iako Kinu u pismu nisu izrijekom spomenule. Sljedećeg tjedna europski čelnici trebali bi odlučiti hoće li slijediti taj smjer. Očekuje se da će većina stati iza francusko-njemačkog prijedloga.

Tvrđi pristup

Najvažniji razlog za novi, tvrđi europski pristup jest promjena raspoloženja u Njemačkoj. Njemački političari godinama su izbjegavali otvoreni sukob s Kinom, čak i dok je dio njemačke industrije postajao sve skeptičniji prema Pekingu. No sada kineski izvoz sve snažnije pritišće njemačku industriju, pa je tako ove godine došlo do velikog zaokreta.

„Konsenzus je da ovako više ne može“, kaže Oliver Richtberg iz VDMA-e, njemačkog udruženja proizvođača strojeva.

Političari strahuju i da bi kontinuirani gubitak industrijskih radnih mjesta (njemačka industrija trenutačno gubi oko 15.000 radnih mjesta mjesečno) mogao dodatno povećati potporu desnoj Alternativi za Njemačku. Kao dodatni znak zaoštravanja stava, njemačka je vlada 7. listopada spriječila kineskog državnog brodarskog diva da preuzme 80-postotni udio u jednoj njemačkoj logističkoj grupaciji.

Ako bi se prijedlozi iz francusko-njemačkog pisma doista pretočili u zakonodavstvo EU-a, to bi značilo velik zaokret u europskom pristupu Kini.

Glavni prijedlozi

Najnovija ideja je uvođenje svojevrsne „sposobnosti drugog udara“, kaže Sander Tordoir iz think-tanka Centre for European Reform. Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz žele Bruxellesu dati ovlasti da brzo uzvrati zemljama koje poduzmu protumjere nakon što EU uvede trgovinske mjere zbog navodno nepoštene konkurencije. Njih dvojica pozivaju na „reguliranje pristupa jedinstvenom tržištu“ uz korištenje „širokog raspona trgovinskih zaštitnih mjera i drugih alata“. Prijedlog je zasad prilično neodređen, ali, kako kaže jedan njemački dužnosnik, riječ je prije svega o političkom signalu Pekingu da Europa, a posebno Njemačka, ovaj put misle ozbiljno.

Drugi prijedlog odnosi se na takozvani „instrument diversifikacije“. Detalja zasad također nema mnogo, ali cilj je smanjiti ovisnost europskih kompanija o pojedinim dobavljačima i spriječiti nastanak novih rizičnih ovisnosti u opskrbnim lancima. Dosadašnji takvi pokušaji nailazili su na probleme. Kina, primjerice, može proizvesti ključne komponente, a zatim ih poslati u neku treću zemlju na završnu montažu.

„I dalje imate kineski rizik u opskrbnom lancu, ali sada povrh toga imate i rizik druge zemlje“, kaže Martin Sebena sa Sveučilišta u Hong Kongu.

Osjetljivi podaci

Da bi Europa bolje razumjela vlastite ranjivosti, kompanije i vlade morale bi međusobno dijeliti osjetljive podatke diljem EU-a. No francusko-njemačko pismo o tome ne govori ništa.

Ostali prijedlozi već su poznati. U skladu s novijim trgovinskim sporazumima EU-a, od kojih je neke Francuska ranije odbijala, Pariz i Berlin traže veću suradnju s trećim zemljama kako bi se ojačala otpornost opskrbnih lanaca. Francuska i Njemačka također žele da Bruxelles odlučnije koristi postojeće instrumente trgovinske zaštite. Sadašnja pravila za uvođenje carina u slučajevima nepravednih subvencija dosta su uska i spora za primjenu. Zato predlažu da se ojačaju kadrovi u trgovinskim službama Europske komisije i, što je još važnije, da se pravila prošire tako da se mogu primjenjivati na cijele sektore, a ne samo na pojedine kompanije.

U pismu se predlažu i promjene takozvanih zaštitnih mjera, odnosno dodatnih carina koje se mogu uvesti na uvoz iz svih zemalja kada dođe do naglog rasta uvoza. Budući da su takve mjere vremenski ograničene, EU je početkom ove godine morao postojeće mjere na uvoz čelika zamijeniti posebnim propisom. Trgovinski analitičari smatraju da bi reformirane zaštitne mjere ubuduće mogle biti usmjerene i na pojedine zemlje, što bi u mnogim slučajevima značilo kako se odnose upravo na Kinu.

Pismo također traži strožu provedbu europskih pravila za uvoz, primjerice propisa o sigurnosti proizvoda, uključujući i velik broj malih paketa koje Europljani naručuju iz Kine.

Nezadovoljan Peking

Francuska i Njemačka žele i snažniju europsku industrijsku politiku, iako se, prema riječima dužnosnika, ne slažu potpuno oko njezina opsega. U pismu se navodi da bi EU trebao povećati proizvodnju u „strateškim“ sektorima i uvesti klauzule „Kupuj europsko“, odnosno, kako ih nazivaju, „europsku preferenciju“. No nije jasno na koje bi se sektore to točno odnosilo niti bi li takav povlašteni tretman obuhvatio i bliske gospodarske saveznike. Upravo tu zagovornici slobodne trgovine u Europi vide prostor da se spriječi pretjerani protekcionizam.

Sve će to, kao što Pariz i Berlin dobro znaju, izazvati nezadovoljstvo u Pekingu. Kinesko ministarstvo trgovine poručilo je da bi Francuska i Njemačka trebale „izbjeći krenuti pogrešnim putem pogrešnim sredstvima, jer bi im se to na kraju moglo obiti o glavu“. Kina je 3. listopada pokrenula antidampinšku istragu protiv izvoza europskih kemikalija, nakon što je Europa prethodnog tjedna otvorila tri slične istrage usmjerene na Kinu. U Europi očekuju da bi moglo uslijediti još protumjera.

Europska komisija opisala je pismo kao „vrijedan doprinos“ koji je u skladu s njezinim „jasnim stavom o konkurentnosti i odnosu prema trgovinskim partnerima, uključujući Kinu“. Zemlje EU-a koje tradicionalno zagovaraju slobodnu trgovinu, a mnoge od njih pozdravljaju tvrđi njemački pristup Kini, morat će paziti da opravdana zabrinutost za gospodarsku sigurnost ne preraste u štetan protekcionizam.

Jedna okolnost pritom ide Europi u prilog. Njezino se gospodarstvo pokazalo otpornijim na nedavni energetski šok nego što su mnogi očekivali. Kina je, s druge strane, upravo odlučila pripremiti još jedan veliki infrastrukturni paket kako bi potaknula svoje posrnulo gospodarstvo.

EU se nada da će nova odlučnost odvratiti kinesko vodstvo od daljnje eskalacije i da Peking neće dodatno ustrajati na zagovornju tvrđeg pristupa, baš u trenutku kada je i konačno Njemačka pristala na drugačiju strategiju.