Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
"Ovdje sve pulsira od aktivnosti", kaže Alistair Campbell promatrajući prizor na svojoj farmi borovnica, 40 kilometara od Hararea, glavnog grada Zimbabvea. Stotine radnika beru plodove s grmova i potom ih odnose u hladnjaču. Nakon sortiranja, borovnice se avionima šalju u istočnu Aziju, gdje je posebno velika potražnja za najvećim plodovima, ili se brodovima izvoze u Europu.
"Radimo punom parom", kaže Campbell, nekadašnji kapetan zimbabveanske reprezentacije u kriketu. "Mogli bismo prodati pet ili šest puta više nego što proizvedemo."
Ovaj put simbol gospodarskog procvata Zimbabvea nije zlato, nego borovnice. U 2026. zimbabveanski uzgajivači očekuju izvoz 12.000 tona borovnica, čak 40 puta više nego 2017. godine. "Danas praktički svi sade borovnice", kaže jedan od najpoznatijih bankara u zemlji.
Iza tog sitnog ploda krije se mnogo veća ekonomska priča. Prerađivačka industrija teško se razvija u podsaharskoj Africi: njezin udio u ukupnom gospodarstvu gotovo se nije promijenio posljednjih 15 godina. To zabrinjava analitičare koji smatraju da gospodarski rast Afrike ovisi o razvoju izvozno orijentiranih tvornica po uzoru na azijske zemlje.
Međutim, suvremene visokotehnološke farme zapravo funkcioniraju poput malih tvornica: zapošljavaju mnogo radnika i povezane su s globalnim opskrbnim lancima. Takav bi model mogao donijeti velike koristi Africi, ali i promijeniti način na koji razmišljamo o granici između poljoprivrede i industrijske proizvodnje.
Loša iskustva iz prošlosti objašnjavaju zašto su mnoge afričke vlade i danas oprezne prema oslanjanju na poljoprivredni izvoz. Tijekom kolonijalnog razdoblja mnoge su zemlje izvozile gotovo samo jednu poljoprivrednu kulturu, a takav se model nastavio i nakon stjecanja neovisnosti. Između 1966. i 1973. gotovo je polovica zemalja podsaharske Afrike čak polovicu svojih prihoda od izvoza ostvarivala od samo jedne sirovine ili proizvoda. Kada bi njezina cijena na svjetskom tržištu naglo pala, urušavalo bi se i gospodarstvo. To djelomično objašnjava zašto su brojne afričke vlade sredstva preusmjeravale iz poljoprivrede u često loše osmišljene projekte industrijalizacije.
Posljednjih godina afričke poljoprivredne kompanije počele su iskorištavati rast životnog standarda u svijetu i sve veću potražnju za svježom hranom. Prema godišnjem izvješću Africa Agriculture Trade Monitor, u posljednjem desetljeću za koje postoje podaci voće i orašasti plodovi postali su najveća kategorija afričkog poljoprivrednog izvoza, prestigavši kakao. Istodobno se smanjio udio tradicionalnih izvoznih kultura poput kakaa, pamuka, duhana i šećera.
Afrika ipak znatno zaostaje za Latinskom Amerikom, koja izvozi četiri puta više poljoprivrednih proizvoda. Od 2019. do 2023. Latinska Amerika godišnje je u prosjeku izvozila poljoprivredne proizvode vrijedne 341 milijardu dolara, a Afrika 81 milijardu. Primjer onoga što je moguće postići pruža Peru, koji 2010. gotovo da nije izvozio borovnice, a samo deset godina poslije postao je njihov najveći svjetski izvoznik. Ako Afrika uspije slijediti takve primjere, potencijalne koristi mogle bi biti velike.
"Borovnice su izvrstan primjer poljoprivrede kao visokotehnološke industrije", smatra Daniel Hulls, čelnik investicijskog fonda AgDevCo. Američki poljoprivredni div Driscoll’s opskrbljuje uzgajivače u Zimbabveu sadnim materijalom razvijenim tijekom godina križanja različitih sorti. Grmovi se štite polietilenskim pokrovima, a u skladištima se koriste strojevi za optičko sortiranje plodova. Kako bi povećale zaradu, kompanije tempiraju proizvodnju za razdoblje kada američka ponuda počinje padati, a peruanska još nije dosegnula puni intenzitet.
Procvat poljoprivrede
Borovnice nisu jedini primjer nove afričke industrijalizacije. Kenija danas čini šest posto, a Etiopija dva posto svjetskog izvoza rezanog cvijeća. Njihove farme koriste tehnologiju za raspršivanje fine vodene maglice, pročišćavanje vode reverznom osmozom te posebne svjetiljke kojima se poboljšava izgled cvjetova.Afrički izvoz tropskog voća, poput avokada, manga i ananasa, više se nego utrostručio tijekom posljednjeg desetljeća. Prema podacima Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), riječ je o bržem rastu nego u bilo kojoj drugoj svjetskoj regiji. Europa je prošle godine prvi put potrošila više od milijun tona avokada – količinu čija masa približno odgovara masi deset nosača zrakoplova. Velik dio te potražnje zadovoljili su proizvođači iz Maroka i Kenije.
U svibnju je Južnoafrička Republika prvi put prestigla Španjolsku i postala najveći svjetski izvoznik agruma. Agrumi su još 2010. prestigli vino i postali najvrjedniji poljoprivredni izvozni proizvod zemlje, a u posljednje vrijeme Južnoafričkoj Republici donose čak više prihoda od izvoza dijamanata. Početak razvoja te industrije može se pratiti do 1997., kada su ukinute državne institucije koje su kontrolirale plasman poljoprivrednih proizvoda. Prije toga država je prihode od izvoza raspodjeljivala među poljoprivrednicima. Nakon ukidanja tog sustava svaki je proizvođač zadržavao vlastitu zaradu, što je stvorilo snažniji poticaj za ulaganje u proizvodnju.
Stručnjaci ističu i važnu ulogu Udruženja uzgajivača agruma (CGA), koje od proizvođača prikuplja naknade i tim novcem financira istraživanja, zalaže se za povoljnije politike te među poljoprivrednicima širi znanje i nove metode proizvodnje.
Čini se da se neka od svojstava koja ekonomisti tradicionalno pripisuju industrijskoj proizvodnji mogu primijeniti i na tehnološki napredne farme. Primjerice, izvoz takvih proizvoda poboljšava trgovinsku bilancu, zapošljava stotine ljudi te potiče razvoj novih proizvoda i kompanija duž opskrbnih lanaca.
"To su zapravo integrirane proizvodne i logističke kompanije", kaže Wandile Sihlobo, južnoafrički ekonomist specijaliziran za poljoprivredu.
Jane Maina, direktorica kompanije za tropsko voće Vert, kaže da je njezina tvrtka počela izvoziti i sušene voćne grickalice. Zahvaljujući novom asortimanu manje manga i ananasa otkupljenih od malih poljoprivrednika završava kao otpad, čime raste i produktivnost proizvođača. Hladnjače izgrađene u zračnim lukama istočne Afrike za potrebe izvoza cvijeća danas koriste i izvoznici začinskog bilja, graha i povrća.
Procvat uzgoja borovnica u Zimbabveu potaknuo je razvoj novih agrotehnoloških aplikacija za praćenje vremenskih uvjeta i prinosa. U Južnoafričkoj Republici rast proizvodnje agruma doveo je do osnivanja nekoliko novih istraživačkih kompanija.
Problem je, međutim, u tome što loše ceste i zakrčene luke i dalje otežavaju brz prijevoz svježeg voća koje treba ostati u besprijekornom stanju. Afrički poljoprivrednici, poput njihovih kolega u mnogim drugim dijelovima svijeta, žale se i na nedovoljnu političku potporu. Neke su njihove kritike itekako opravdane. Kada se u Etiopiji počela razvijati industrija cvijeća, tadašnja je vlada kamionima koji su prevozili cvijeće prema zračnim lukama osiguravala naoružanu pratnju. Danas se izvoznici žale da ih na putu presreću naoružani razbojnici.
Dobra je vijest da se otvaraju nova tržišta. Kina je u svibnju ukinula carine na većinu uvoza iz Afrike, a u srpnju su onamo poslane prve košarice borovnica iz Zimbabvea. Ipak, najveća prepreka često nisu carine, nego drugi trgovinski zahtjevi, poput propisa o sigurnosti hrane i zdravstvenoj ispravnosti biljaka. Za njihovo prevladavanje potrebni su koordinirana diplomacija i snažne strukovne organizacije, poput južnoafričkog Udruženja uzgajivača agruma (CGA).
Uspjeh zimbabveanskih borovnica, kenijskog cvijeća i južnoafričkih naranči pokazuje da afrička poljoprivreda ima golem potencijal preuzeti gospodarsku ulogu koja se dugo pripisivala industrijskoj proizvodnji. No žele li u potpunosti iskoristiti rezultate tog razvoja, afričke će vlasti morati pomoći svojim kompanijama da postanu konkurentne na svjetskom tržištu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....