Na tržište uskoro stiže ‘ozempic za mozak‘

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Jedna je skupina peptida u posljednjih nekoliko godina već promijenila medicinu. Lijekovi temeljeni na GLP-1, hormonu koji crijeva otpuštaju nakon obroka, najprije su se koristili za liječenje dijabetesa, a zatim se pokazalo da vrlo učinkovito pomažu i pri mršavljenju. U međuvremenu su pokazali koristi i kod srčanih i bubrežnih bolesti, apneje u snu i drugih stanja. Farmaceutske kompanije sada se nadaju da bi sličan put mogla slijediti još dva peptida, ovaj put u liječenju različitih bolesti povezanih s mozgom.

Peptidi oreksini su par neurotransmitera, odnosno kemijskih tvari koje prenose poruke između živčanih stanica. Jedna od njihovih glavnih uloga jest da nas održavaju budnima. Nova generacija lijekova koji oponašaju njihov učinak sve je bliže dolasku na tržište.

Američki regulator za lijekove 5. kolovoza odobrio je oveporekston, lijek japanske farmaceutske kompanije Takeda, kao prvi agonist oreksina za liječenje narkolepsije. Lijek aktivira iste receptore na površini stanica kao i prirodni oreksin. Narkolepsija je poremećaj zbog kojeg su pacijenti izrazito pospani tijekom dana i mogu iznenada zaspati bez upozorenja.

Irska biotehnološka kompanija Alkermes razvija konkurentski lijek. Eli Lilly, čije je poslovanje potpuno promijenila upravo GLP-1 terapija, također ne želi propustiti zajahati novi val interesa za peptide. U lipnju su već kupili biotehnološku kompaniju Centessa, koja razvija lijek na bazi oreksina, a koji je u ranoj fazi kliničkih ispitivanja. Ako uspiju, vrijednost posla mogla bi dosegnuti 7,8 milijardi dolara. Banka Morgan Stanley procjenjuje da bi lijekovi na bazi oreksina do 2035. mogli ostvarivati 16 milijardi dolara godišnje prodaje samo od liječenja narkolepsije i srodnih poremećaja spavanja. Za usporedbu, sadašnji lijekovi za narkolepsiju zajedno ostvaruju oko 3 milijarde dolara godišnje.

No interes ne proizlazi samo iz liječenja narkolepsije, za koju se procjenjuje da pogađa otprilike jednu od 2.000 osoba u SAD-u. Oreksini sudjeluju u regulaciji sna, pažnje, motivacije i sustava nagrađivanja u mozgu.

Farmaceutske kompanije zato se nadaju da bi lijekovi koji djeluju na oreksinski sustav jednog dana mogli pomoći i u liječenju depresije, ADHD-a i ovisnosti, što znači poremećaja koji pogađaju stotine milijuna ljudi diljem svijeta.

Oreksini su otkriveni prije gotovo tri desetljeća, a otkrili su ih gotovo u isto vrijeme dva istraživačka tima koja nisu bila povezana. U siječnju 1998. Luis de Lecea i njegovi kolege s instituta Scripps Research u La Jolli u Kaliforniji identificirali su te peptide i nazvali ih hipokretini. Nekoliko tjedana poslije tim koji je vodio Masashi Yanagisawa sa Sveučilišta Texas Southwestern u Dallasu objavio je da ubrizgavanje istih peptida u mozak štakora povećava njihov apetit. Zato su ih nazvali oreksini, prema grčkoj riječi orexis, što znači apetit.

Njihova prava uloga postala je jasnija već sljedeće godine.

Emmanuel Mignot sa Stanforda proučavao je nasljednu narkolepsiju kod dobermana i labradora, pasa kod kojih je zabilježen velik broj takvog poremećaja. Mignot je dokazao kako mutacija onemogućuje mozgu da pravilno reagira na oreksine. Iste godine Yanagisawin laboratorij otkrio je da genetski modificirani miševi koji ne proizvode oreksine često iznenada zaspu i kolabiraju. Ubrzo je potvrđeno i kod ljudi: pacijenti s narkolepsijom izgubili su specijalizirane neurone koji proizvode oreksine.

Važno je razlikovati agoniste i antagoniste. Da bi shvatili razliku, najjednostavnije je zamisliti receptor kao prekidač. Agonist je onaj koji taj prekidač uključuje. Veže se za receptor i oponaša prirodnu tvar koja bi ga inače aktivirala. Kod oreksina to znači da agonist pojačava signal budnosti u mozgu, pa može pomoći ljudima koji pate od narkolepsije ili pretjerane dnevne pospanosti. Antagonist radi suprotno: on zauzme receptor, ali ga ne aktivira. Time sprječava prirodni oreksin da se veže i pošalje signal budnosti. Zato antagonisti oreksina pomažu kod nesanice — ne „uspavljuju“ mozak izravno, nego utišavaju sustav koji nas drži budnima, pa prirodni mehanizmi sna lakše preuzimaju kontrolu.

Postajete pospani...

Birgitte Kornum, stručnjakinja za oreksine sa Sveučilišta u Kopenhagenu, kaže da klasične tablete za spavanje zapravo izazivaju sedaciju, a ne prirodan san, te da njihov učinak često slabi pri dugotrajnoj uporabi. Antagonist oreksina djeluje drukčije: smanjuje signal budnosti u mozgu, pa prirodni sustavi koji potiču san mogu preuzeti kontrolu.

Još veći potencijal možda nije u blokiranju oreksina, nego u ponovnom uspostavljanju njegova djelovanja, jer su mnogi poremećaji spavanja povezani upravo s poremećenim oreksinskim signalima.

Prva velika primjena odnosi se na narkolepsiju tipa 1 (NT1). Kod nje se pretjerana dnevna pospanost javlja zajedno s katapleksijom, odnosno naglim gubitkom kontrole nad mišićima koji najčešće izazivaju snažne emocije, primjerice smijeh. Farmaceutske kompanije nadaju se da bi takvi lijekovi poslije mogli pomoći i kod narkolepsije tipa 2 (NT2), kod koje nema katapleksije, te kod idiopatske hipersomnije, srodnog poremećaja obilježenog izrazitom pospanošću tijekom dana.

Narkolepsiju tipa 1 uzrokuju abnormalno niske razine oreksina koji djeluje na receptor OX2R. Tijekom REM faze sna, kada su snovi najintenzivniji, mozak privremeno paralizira tijelo kako čovjek ne bi fizički izvodio pokrete iz snova.

Dok smo budni, tu paralizu sprječavaju neurotransmiteri poput noradrenalina i serotonina, čiju aktivnost oreksin pomaže održavati. Ako oreksina nema dovoljno, mehanizam paralize može se uključiti čak i dok je osoba potpuno budna. Primjerice, netko se može smijati i biti potpuno pri svijesti, a zatim iznenada izgubiti kontrolu nad mišićima i srušiti se na pod.

No ponovno uključiti oreksinski sustav mnogo je teže nego ga blokirati. Osim toga, takav lijek mora uspjeti prijeći krvno-moždanu barijeru, zaštitni sustav koji sprječava potencijalno štetne tvari da iz krvi uđu u mozak.

Takedin prvi pokušaj, agonist oreksinskog receptora nazvan firazorekston, u početku je obećavao, ali je razvoj lijeka obustavljen 2021. nakon što je kod nekoliko pacijenata izazvao oštećenje jetre. Mnogo više pozornosti privukli su rezultati objavljeni u svibnju 2025. za oveporekston, Takedin novi agonist receptora OX2R. U osmotjednom ispitivanju na 90 pacijenata ispitanici su sjedili u zamračenoj prostoriji, a istraživači su mjerili koliko dugo mogu ostati budni. Bez lijeka mnogi bi zaspali već nakon otprilike minute. Uz oveporekston ostajali su budni 12,5 do 25 minuta dulje, ovisno o dozi, čime su se mnogi približili normalnim vrijednostima.

Kod pacijenata koji su uzimali lijek napadi katapleksije, odnosno naglog gubitka kontrole nad mišićima, bili su otprilike tri puta rjeđi nego kod onih koji su primali placebo. Među nuspojavama su bile nesanica te, kod otprilike trećine pacijenata, neugodno česta potreba za mokrenjem.

San i glad

Posebnost oveporekstona nije samo u tome što djeluje, nego i u tome na koji način djeluje. Postojeći lijekovi za narkolepsiju, uključujući stimulanse poput metilfenidata i lijekove za poticanje budnosti poput modafinila, uglavnom ublažavaju simptome. Oni povećavaju aktivnost neurotransmitera poput dopamina i noradrenalina u različitim dijelovima mozga. To može poboljšati budnost, ali također može izazvati tjeskobu, povišen krvni tlak i probleme sa spavanjem. Neki od tih lijekova nose i rizik od razvoja ovisnosti.

Oreksinski lijekovi djeluju na ranijoj, temeljnijoj razini. Umjesto da zasebno stimuliraju pojedine dijelove sustava za budnost, oni pomažu uskladiti cijeli taj sustav. Yanagisawa smatra da bi agonisti oreksina zato mogli omogućiti prirodniju i stabilniju budnost, uz manje nuspojava i manji potencijal za zlouporabu od klasičnih stimulansa.

Farmaceutske kompanije sada ispituju mogu li agonisti pomoći i kod drugih poremećaja pretjerane pospanosti. Lillyjev oreksinski agonist, koji je kompanija dobila preuzimanjem Centesse, testira se kod narkolepsije tipa 1, narkolepsije tipa 2 i idiopatske hipersomnije. Prvi rezultati su ohrabrujući, iako je riječ o malom broju ispitanika. U ispitivanju na 55 pacijenata lijek je kod osoba s narkolepsijom tipa 1 produljio budnost za više od 20 minuta, a kod onih s narkolepsijom tipa 2 za više od 10 minuta.

Farmaceutske kompanije sada ispituju mogu li agonisti oreksina pomoći i kod mnogo češćih poremećaja. Alkermes, primjerice, testira jedan takav lijek kod odraslih s ADHD-om. Ideja proizlazi iz opažanja da pacijenti s narkolepsijom koji uzimaju oreksinske agoniste ne postaju samo budniji nego im se poboljšava i pažnja. To otvara mogućnost da bi isti mehanizam mogao pomoći i osobama s ADHD-om, iako postojeći lijekovi za taj poremećaj već uglavnom djeluju dobro.

Drugi istraživači ispituju mogu li se oreksinski lijekovi koristiti i za liječenje apneje u snu, poremećaja koji je mnogo češći od narkolepsije. Još uzbudljivije, ali zasad mnogo manje potvrđene mogućnosti povezane su s drugim oreksinskim receptorom, OX1R, koji ima važnu ulogu u sustavima nagrađivanja i motivacije u mozgu.

Yanagisawa kaže da blokiranje OX1R-a pokazuje potencijal za smanjivanje žudnje povezane s ovisnostima. Suprotan pristup, aktiviranje OX1R-a, zasad je u području spekulacije. No postoji mogućnost da bi pojačavanje oreksinskog signala u moždanim centrima za nagrađivanje moglo pomoći kod nekih oblika depresije, pa čak i povećati motivaciju.

Za sada su to, međutim, samo obećavajući pokazatelji, a ne čvrsti dokazi. Bit će potrebna velika i kvalitetna klinička ispitivanja prije nego što takvi lijekovi dođu na tržište.

Dan Skovronsky, glavni znanstveni direktor Eli Lillyja, povlači paralelu između oreksina i GLP-1 lijekova. Prema njegovim riječima, glad i san dva su temeljna sustava kojima tijelo održava unutarnju ravnotežu. Kada ti sustavi prestanu pravilno funkcionirati, mogu se razviti različite bolesti.

Uspjeh GLP-1 lijekova pokazao je koliko se mnogo bolesti može liječiti djelovanjem na jedan takav temeljni regulatorni sustav. Farmaceutske kompanije sada se nadaju da bi oreksinski lijekovi mogli postići nešto slično u područjima vezanim uz pažnju, motivaciju i borbu protiv ovisnosti.