Zagreb je u drugoj polovici 20. stoljeća bio grad u kojem se intenzivno eksperimentiralo sa ‘životom na visokoj nozi‘: posvuda su nicali stambeni neboderi, osobito u novim naseljima koja su nastajala južno od Save. Ideja nije bila samo stambeno zbrinuti što više ljudi na što manje (tlocrtnog) prostora, nego istodobno planirati čitave kvartove, prometnice, zelene površine, škole, trgovine i druge sadržaje.
Upravo je Novi Zagreb postao jedno od najvažnijih područja takvog urbanističkog planiranja. Među poznatijim primjerima su neboderi u Trnskom, Sigetu, ali i na Vrbiku, gdje su sagrađene takozvane Rakete, tri stambena nebodera iz 1968. godine. U Sigetu je izgrađen i Super Andrija, 14-katna stambena zgrada s više od 300 stanova, dok je u Travnom između 1974. i 1977. godine izgrađena Mamutica, jedan od najvećih stambenih kompleksa u Hrvatskoj, čiji najviši dijelovi imaju 19 katova.
Ti su projekti nastajali u vrijeme kad je država imala mnogo veću ulogu u planiranju i izgradnji stanova, pa su se veliki stambeni kompleksi mogli promatrati kao dio šire urbanističke cjeline. Danas je situacija bitno drukčija. Većinu stanogradnje pokreću privatni investitori, a pitanje je koliko je u Zagrebu uopće ostalo prostora na kojem bi se neboderi mogli graditi bez ozbiljnog zahvata u postojeću infrastrukturu.
Upravo je to pitanje pokrenulo raspravu na Redditu, gdje je jednog korisnika zanimalo zašto se u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, više ne grade neboderi kakvi su se gradili prije nekoliko desetljeća:
- Samo me zanima zašto su se u Hrvatskoj, konkretno u Zagrebu, prestali graditi neboderi, kad postoje zgrade od 20 katova? Znači da se može graditi čak i na potresnom području, obzirom da se niti jedan nije srušio. U Japanu ima nebodera, a potresi su još češći i jači. Je li to zato što je izrada skupa i dugotrajna? Nemamo stručnjaka u građevini i arhitekturi za to? Ili možda zato jer je privatniku lakše napraviti kocku od tri kata gdje ne treba osigurati ni lift ni podrum? - pitao se taj korisnik Reddita.
Tema je mnoge zaintrigirala, odgovore nije trebalo dugo čekati:
- Jer su u bivšoj državi državne firme poput Tehnogradnje gradile nebodere i to prema nekom urbanističkom planu. Danas zgrade grade isključivo privatni investitori kojima je gradnja nebodera preskupa. Plus, GUP rijetko gdje predviđa nebodere.
Drugi korisnik smatra da je problem u infrastrukturi koja mora pratiti takvu gradnju:
- Kod nas je problem to što, kad izgradiš jedan neboder, on postane veliki teret za okolnu infrastrukturu. Ako imaš ogromnu zgradu od 20 katova, moraš računati da će u nju i iz nje svaki dan dolaziti stotine ljudi i automobila. Okolne se sve usluge tome moraju prilagoditi. Kako bi kod nas taj neboder gotovo sigurno radili privatnici, oni bi samo pokupili profit od te gradnje, dok bi troškovi unapređenja infrastrukture pali na gradove. Naravno, ako gledaš generalno, neboderi su bolji za prostorno planiranje ako ih prati potrebna infrastruktura. Zato su naši najbolji primjeri prostornog planiranja visoke zgrade Novog Zagreba, jer je sve rađeno s dugoročnim planom i idejom (ignorirajući to što nisu predvidjeli automobilski boom). Ovako privatnici rade zgradu jeftinije i brže po istoj šabloni i zarade masne pare, a grad ima manje posla oko svega drugoga.
Jedan komentar raspravu je usmjerio prema politici i načinu na koji se u Hrvatskoj upravlja gradnjom:
- Država se ne bavi takvim stvarima jer bi otimala članovima (političkih stranaka) kruh iz usta. Država i grad su tu da omogućavaju urbanistički nered za svoje pajdaše koji sponzoriraju one na vlasti. Ako kojim slučajem na vlast u nekom gradu dođe netko tko bi uvodio red, tu je država da spriječi. Odgovor na pitanje je: ‘Može se, ali se neće‘. I kad gradi država nešto za malog čovjeka, to je tako nekvalitetno da izvođač radova zaradi što više, a država ionako ne kontrolira kvalitetu.
Jedan sudionik rasprave, koji kaže da mu se firma bavi dizajnom, problem vidi u nizu tehničkih i urbanističkih uvjeta koje visoke zgrade moraju zadovoljiti:
- Problem gradnje nebodera u urbanim sredinama je nedostatak ostale potrebne infrastrukture. Ako se radi o stambenoj zgradi, onda moraš voditi brigu o količini zelene površine po glavi stanovnika, a ako je poslovna zgrada, o uvjetima oko nje, parkingu, pristupu, pa sve do vodovoda i kanalizacije. Hotel u Abu Dhabiju morao je koristiti cisterne da odvode fekalije jer kanalizacija nije bila sposobna to prihvatiti... Pogledaj primjer Svete Klare, kako je izgrađena kad se gradi kako se želi, da ne pričam o Splitu...
Isti je korisnik pokušao objasniti koliko različiti propisi mogu utjecati na mogućnost izgradnje vrlo visokih zgrada:
- Zamisli da imaš neko zemljište koje je 1000 x 1000 m i ako moraš imati 1 kvadrat zelenila po osobi, koliko možeš osoba smjestiti na to zemljište? Što ako moraš osigurati jedan parking na dvije odrasle osobe? Što ako zgrada mora biti maksimalno 10 W potrošnje po kvadratu? Koliko onda možeš osoba smjestiti na takvu površinu? Neka ti AI izračuna ako ne možeš sam. Možeš li na taj prostor postaviti zgradu visoku 1000 metara, s 10.000 stanovnika?
Neki su pak problem vidjeli u promjeni društvenih očekivanja i činjenici da su se veliki stambeni projekti nekada gradili na područjima koja su tada bila praktički izvan grada:
- Nekad su ljudi bili sretni kad bi dobili infrastrukturu, danas bi dobio konstantno žaljenje što se nešto radi i jer nije u istom trenu napravljeno. Drugo, neboderi su se gradili na zelenoj površini. Znači, ako ćeš tako nešto raditi, onda u obzir dolaze Buzin, Popovec i slični kvartovi u Zagrebu... A sad, tko bi živio u neboderu u Popovcu?
Jedan od odgovora bio je puno kraći i izravniji:
- Jer je GUP-om određeno malo zona gdje bi se neboderi uopće mogli graditi, plus skoro sve naše građevinske firme su nakupina manjih firmica podizvođača kojima je doseg kad betoniraju ‘urbanu vilu‘ sa suvremenim oplatama.
Ipak, prema jednom korisniku, u Zagrebu i danas postoje projekti visokih zgrada, iako se mnogi godinama ne realiziraju:
- Bila je priča da će na priobalnoj cesti (Podsused/Jankomir) Pionir graditi nebodere. Tamo im je trenutačno sjedište i skladišta teške mehanizacije i građevinskog materijala pa sumnjam... Poslovni neboder od (stanovitog poduzetnika) treba ići na Miramarskoj/Bednjanskoj ul., 20 katova. Odobrena je građevinska dozvolja - 15 godina star projekt. Na Črnomercu (Gradišćanska ulica?) tvrtka Sigma ima projekt za poslovno-stambenu zgradu od 25 katova. Na Heinzelovoj/Vukovarskoj gradi se poslovni stakleni neboder. I projekt ‘zagrebački Manhattan‘ kod remetinečkog rotora, projekt od 7 nebodera (20 godina se oko njega raspravlja). Grad se protivi, ali su produljili ove godine građevinsku dozvolu na 3 godine - strah od tužbe norveškog investicijskog fonda. Najniži bi imao 9 katova, dok bi najviši imao 38 katova.
Jedan komentator ovako je sažeo stvar:
- Jednostavan odgovor je da nemamo i nikada nismo gradili infrastrukturu za takve objekte. Mi imamo divlju urbanizaciju, a ti objekti traže vrlo uređen sustav. Balkan i uređenost ne idu dobro skupa, ali zato Balkan i divlja urbanizacija idu kao prst i nokat.
Drugi smatra da je razlog jednostavno ekonomski i da neboderi nisu nužno racionalni tamo gdje postoji dovoljno prostora za širenje grada:
- Neboderi se grade tamo gdje nema puno mjesta, a ima puno kapitala (Manhattan, Singapur, City of London, Canary Wharf, Hong Kong...). Tu i tamo koji vanity project (i dalje treba kapital, Dubai npr.)... To u Zagrebu nije slučaj.
U raspravi nije nedostajalo ni sarkazma na račun načina na koji se Zagreb širi:
- Zašto bi se gradili neboderi kad Zagreb ima još nekoliko sela za pojesti oko sebe? Ne daj Bože da izbace golf-terene, koji su kulturološki vrlo bitni za Zagreb i njegov identitet.
Drugi je korisnik još izravniji i smatra da bi prije gradnje novih visokih zgrada trebalo riješiti postojeće probleme:
- Ceste su krcate, vodovod preopterećen, cijevi pucaju redovito, plinovod, kanalizacija, javni promet i povezanost su dosta loši i ti bi forsirao nebodere? Pa treba zabraniti novu gradnju ičeg većeg iznad Save, a ne forsirati nebodere koji će sve još dodatno zakomplicirati!
Na kraju se javio i komentar koji razlog vidi u samoj računici:
- Privatniku je lakše graditi betonske kocke jer na njima može više zaraditi nego da gradi neboder. Jer što će zgrada biti viša, to moraš dublje kopati temelje, a sve to dodatno košta. A i ne postoji interes od strane države i grada da se to promijeni, tako da je princip ‘Daj što daš‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....