Vlastita nekretnina na Jadranu mnogima je jedan od najvećih životnih snova, svojevrsni pokazatelj da su uspjeli u životu. Imati vikendicu statusni je simbol, ma koliko mi šutjeli o tome... Ideja zvuči jednostavno: umjesto da svake godine tražite hotel ili apartman, jednom kupite vlastitu kuću ili apartman i na more dolazite kad god poželite. Nema rezerviranja, nema traženja slobodnih termina, nema brige oko cijena koje u špici sezone iz godine u godinu rastu. Djeca imaju svoje mjesto za ljetovanje, bake i djedovi mogu s njima biti cijelo ljeto na moru, a nekretnina uvijek ostaje u obitelji.
No, stvarnost je često kompliciranija od romantične ideje o vlastitoj kući uz more. Da, kuću za odmor možda koristite samo nekoliko tjedana, ali nju svejedno treba održavati tijekom cijele godine. Netko se mora brinuti o instalacijama, održavati dvorište urednim, pokositi travu, riješiti kvarove, očistiti kuću nakon duljeg razdoblja nekorištenja... Ako nekretninu koristi i šira obitelj, pitanje je tko će zapravo snositi troškove i tko će se baviti problemima.
Upravo se o toj dilemi povela rasprava na hrvatskom Redditu. Jedan je korisnik upitao isplati li se kupiti nekretninu na moru prvenstveno za vlastite potrebe i potrebe obitelji ili je jednostavnije i dugoročno isplativije svake godine rezervirati hotel ili privatni smještaj:
- Nekretnina bi bila prvenstveno za boravak nas i obitelji (roditelji, braća, sestre), ali bila bi veća kuća s tri spavaće sobe da nas više može boraviti tamo istovremeno. Čujem dosta komentara da je to bezveze jer je nećemo koristiti i da je puno održavanja. To bismo napravili zbog djece, ne plaća nam se više hoteli i privatni smještaj po Jadranu. Ne bismo kuću iznajmljivali, osim možda baš nekome koga znamo i kome treba. Vi koji već imate svoju vikendicu na moru, zanima me koliko se mučite s održavanjem, je li vam drago da imate ili ispadne samo tlaka? - zanimalo je korisnika.
Odgovori su pokazali da se iskustva vlasnika nekretnina na moru prilično razlikuju, ali da se jedna tema neprestano ponavlja: održavanje. Jedan korisnik opisao je kako izgleda dolazak u vlastitu kuću nakon višemjesečne stanke:
- Kad dođeš u sezoni, prvih 4-5 dana ubijaš se od pospremanja i brisanja prašine, provjetravanja jer su sifoni presušili pa se uvukao miris kanalizacije, sve oko kuće je zaraslo pa imaš košnje, podrezivanja i tako dalje. Pa vidiš da je vjetar nakosio neke crijepove, pa daj se time bavi. Iskreno, preporodio sam se kad sam se toga riješio. Danas kad odem na godišnji, uživam od prvog dana, dođem fino u pospremljeno, uredno i mirišljavo, ne moram brinuti o čistoći, posteljini, imam li dovoljno ručnika... I biram uglavnom svaki put neku drugu destinaciju.
Drugi su, međutim, upozorili da problem nije samo u samoj kući, nego u tome što se s godinama mijenja odnos članova obitelji prema zajedničkoj nekretnini:
- Iz iskustva rodbine, boomera, najveći problem je logistika. Kako ljudi stare, a mlađi su nezainteresirani, osim ta dva, tri tjedna kad su na godišnjem, održavanje postaje sve veći teret. Neko grubo pravilo je da šira obitelj neće to cijeniti, sudjelovati u troškovima i slično, i da više koristi imaš od jednog, ali vrijednog, člana šire obitelji i jednog dobrog susjeda nego od desetoro braće i sestara. Ukratko, pretpostavka da se kupuje za sve i da će svi jednako cijeniti je pogrešna. Kupi zbog sebe i svoje obitelji.
Na taj se komentar nadovezao korisnik koji je vlastito iskustvo opisao još izravnije. Prema njegovim riječima, članovi obitelji često rado koriste nekretninu, ali znatno rjeđe sudjeluju u poslovima koji dolaze s njezinim vlasništvom:
- Potpisujem. Svi će te zvati da vide bi li mogli, kad bi mogli, a nitko neće pokositi šikaru koja se stvori dok te nema. Super je kad su klinci mali, ali kad dođu do 18, 19 godina, tada im postane dosadno, žele ići na druga mjesta, sa svojom ekipom. S druge strane, meni je i dalje gušt otići, iako ima stalno posla, a kao odmaraš. Samo, da će netko cijeniti - neće
Jedan od najdetaljnijih odgovora opisao je situaciju u kojoj je zajednička nekretnina doista postala izvor velikog stresa. Korisnica je ispričala iskustvo dijeljenja jedrilice i nekretnine sa suprugovom obitelji:
- To se pretvorilo u jedan od većih izvora stresa jer na kraju sva briga, odgovornost i održavanje padne na jednu osobu ili obitelj, a u ovom slučaju smo to mi. Znali smo putovati po nekoliko puta mjesečno izvan sezone do navedene nekretnine i broda zbog popravaka, majstora, održavanja i tako dalje, da bi ljeti svi rezervirali svoj godišnji i uživali, a još najčešće mi izvisimo dok se svi usklade. Ako se nešto i pokvari, mislite da netko od njih ostane riješiti taj popravak? Par godina smo bili budale i domari na ovaj način, dok se nismo odmaknuli od te cijele komunalne priče i počeli birati gdje, kada i kako ćemo odmarati po svojim pravilima i nikome ne polagati račune. Kad dovršimo vlastitu vikendicu, ne pada mi napamet nuditi je drugima na korištenje. Čist račun, duga ljubav.
Jedan korisnik upozorio je da se kupnja nekretnine za vlastitu obitelj može činiti jednostavnom sve dok ne shvatite da ćete upravo vi biti osoba koja će snositi najveći dio troškova:
- Pripremi se da će ti familija tamo dolaziti tijekom cijelog ljeta, moguće i dalja familija, a ti ćeš plaćati režije tijekom godine, porez, popravke i održavanje. Ako ti je to okej, go for it.
Netko drugi na to je odgovorio vlastitim iskustvom:
- Da, ovo je istina. Kod mene je situacija bila slična, sad sam gad koji ima apartmane na moru i škrtac. A 15-ak godina nitko nije dao ni lipu za ljetovanja. Sto ljudi, sto ćudi.
Neki su zato pronašli i vlastita rješenja za problem neželjenih gostiju, odnosno članova obitelji koji bi se rado koristili nekretninom, ali bez sudjelovanja u njezinu održavanju i troškovima.
- ‘Lifehack‘ ti je uvijek reći da druga familija dolazi baš na taj termin. S vremenom će ili shvatiti ili odustati.
Na to se, međutim, nadovezao još jedan komentar koji pokazuje koliko takve situacije mogu postati apsurdne:
- Lešinari već dugo znaju za taj trik, zato se uvijek pojavljuju nenajavljeno i ne zovu prije kako im vi, kao vlasnik stana, ne biste imali priliku reći da imate i druge goste. Treba izgledati kao da su samo navratili na kavu i onda se oni i njihova djeca počinju presvlačiti i ići u more na plivanje, a poslijepodne odluče da će prespavati nekoliko dana, jedan do dva tjedna...
Jedan je komentator cijelu situaciju sažeo još brutalnije:
- 90 posto Hrvata su takvi, sram i kultura su riječi koje su čuli u filmovima na televiziji.
Neki su upozorili i na lokaciju nekretnine:
- Imati dislociranu kuću je pokora. Znam ljude koji su iz iste romantike uzeli kuću u Lici ili Gorskom kotaru i sad je ljuta patnja oko održavanja i realno nitko neće, osim tebe, to raditi, a koristiti će htjeti svi. Preporučujem radije da uzmete apartman u nekoj manjoj zgradi, gdje je održavanje i manje i radi ga netko drugi.
Jedan vlasnik kuće na moru ponudio je vrlo konkretan opis problema s kojima se suočava tijekom godine:
- Imamo kuću na moru. U principu moraš sve odspojiti kad je dugo ostavljaš i dobro je ako imaš nekoga da malo pusti vodu da se ne isuše sifoni i pogleda da nešto ne curi. Prozori se daleko brže ‘potroše’ od soli u zraku, koja nekim čudom zimi valjda od vjetra leti posvuda. Na kopnu nam prozori traju praktički vječno, ali na moru nakon 15, 20 godina kompletna zamjena. Vrijednost? Koga briga ako nećeš prodavati. Obitelj? Samo natezanje tko će kada i kako. Besplatan smještaj.
Na kraju rasprave pojavilo se i pitanje koje je možda i ključno za cijelu dilemu: koliko se zapravo isplati uložiti velik novac u nekretninu koju ćete koristiti samo nekoliko tjedana godišnje?
- Ideja vam nije loša, ali zašto ‘zarobiti’ toliko novca u kuću gdje ćete provoditi 3-4 tjedna godišnje? Za te novce koje ćete potrošiti na kupnju i održavanje te kuće možete do kraja života ići na odmore po hotelima.
Drugi komentator smatra da kupnja nekretnine nije samo pitanje godišnjeg odmora i troška smještaja, nego i dugoročno ulaganje od koje koristi jednog dana mogu imati i djeca:
- Zato što će mu ovako djeci ostati kuća, koju za 30 godina mogu prodati za kudikamo veću cijenu.
Idući komentar ponudio je, međutim, potpuno drukčiju perspektivu:
- To da ćeš je prodati za kudikamo veću cijenu je upitno. Cijene su na vrhuncu i pratit će inflaciju, a s druge strane trendovi se mijenjaju. Ljudima se više ne da ići na ljetovanje na plus 40 i gledati more iz sobe s klimom, o pijavicama i mikrotsunamijima da i ne pričam. Ja sam svojevremeno imao istu ideju i odustao, kupio tri stana u Zagrebu umjesto toga i sad na more idem kad hoću!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....