Nasljedstvo je tema koja u mnogim obiteljima postane kamen spoticanja: dok su roditelji živi, dogovori često djeluju jednostavno i svi se slažu da će se svačije želje poštovati. No nakon smrti vlasnika nekretnine nerijetko slijede ostavinske rasprave koje mogu trajati mjesecima, pa i godinama. Tada na površinu izlaze pitanja nužnog dijela, darovnih ugovora, oporuka, ugovora o uzdržavanju i drugih pravnih instituta o kojima mnogi nisu razmišljali kad su donosili odluke.
Posebno su osjetljive situacije u kojima je nekretnina formalno upisana na roditelja, iako ju je u stvarnosti financiralo jedno od djece. Upravo je takav slučaj potaknuo raspravu na Redditu, gdje je jedan korisnik zatražio savjet kako zaštititi nekretninu koju je platio vlastitim novcem, ali se zbog okolnosti vodi na njegova oca. Pritom valja naglasiti da komentari na društvenim mrežama nisu pravni savjeti, već iskustva i mišljenja korisnika, pa se za ovakve situacije uvijek preporučuje konzultirati odvjetnika specijaliziranog za nasljedno pravo.
Korisnik je svoju situaciju detaljno opisao:
- Pronašao sam super nekretninu i odlučio je kupiti na kredit, ali je iz glupog razloga tada nisam mogao kupiti na svoje ime. Tu je uskočio otac, njega smo upisali kao vlasnika. Dakle, otac je tehnički, na papiru, vlasnik, ali ja sam dao učešće i kaparu te je kredit u potpunosti na moje ime. Sad kad sam dobio ključeve, želimo pravno riješiti situaciju tako da se vlasništvo prebaci na mene. Otac i ja smo odlučili da on jednostavno napiše darovni ugovor. To je njemu druga nekretnina i ne želi razmišljati o tome - napisao je korisnik, dodajući da su tek tada krenuli problemi:
- Otišli smo kod javnog bilježnika i ovaj nam je rekao da dobro razmislimo jer se darovni ugovor može pobiti, s tim da nam nije dao neke druge smjernice. Otac je već u godinama, imam još braće i sestara. Ovo treba biti moja nekretnina i ničija druga. Otac ima kuću koju ćemo kasnije naslijediti, a ne želim da ova nekretnina, kupljena mojim novcem, završi u toj imovinskoj masi i da danas-sutra netko traži svoj komad. Što raditi? Ja radim u inozemstvu, stoga ugovor o doživotnom uzdržavanju nema smisla, odnosno vjerojatno ne bi prošao na sudu.
Prvo pitanje koje je dobio bilo je vrlo izravno:
- Zašto nisi tražio pravnika prije ulaska u kredit i kupnje nekretnine?
Autor objave odgovorio je kako se sve odvilo vrlo brzo:
- Zato što je sve išlo na brzinu, bio je pritisak investitora, bojao sam se gubitka kapare, pratio sam savjet službenika u banci i sve je nekako bilo navrat-nanos.
Mnogi su smatrali da se kod tako velikih životnih odluka nije smjelo žuriti:
- Toliko novca se ne troši na brzinu, ne kupuje se nekretnina bez pravnika i ne ulazi se u kredit bez savjeta stručnjaka. Doslovno, da si pitao umjetnu inteligenciju, bio bi pametniji. Gledaj to kao životnu školu. Plati odvjetnika da te savjetuje i sastavi ugovor s ocem.
Sličan savjet dao je i drugi korisnik:
- Tako je. Kod darovnog ugovora ne plaćaš porez, ali u slučaju da otac premine, s obzirom na to da je on upisan kao vlasnik, nekretnina, iako darovana, može biti predmet zahtjeva za nužni dio. Dobra je stvar što je nekretnina kupljena na kredit pa, ako bi nasljednici nešto i tražili, morali bi uzeti u obzir i obvezu otplate kredita. Ako si u dobrim odnosima s braćom i sestrama, možda neće biti problema. Ono što je najsigurnije jest ugovor o doživotnom uzdržavanju, uz plaćanje poreza na takav ugovor. Ali svakako nemoj žaliti novac za odvjetnika koji se bavi ovom tematikom. Sretno!
Jedan je komentar bio vrlo kratak:
- Otiđi ponovno kod odvjetnika da te savjetuje dalje i sastavi ti odgovarajući ugovor.
Autor objave objasnio je da je to već učinio:
- Ma bio sam. Njegov je savjet bio da napravimo darovni ugovor, a da brat i sestra potpišu izjavu da se odriču svojeg nužnog dijela. Ali napomenuo je da, kad jednog dana iza oca bude ostavinska rasprava, nasljednici, primjerice ako brat promijeni mišljenje ili sestrina djeca, mogu dovesti darovni ugovor u pitanje i pokrenuti sudski postupak. Budući da imam crno na bijelo da ja stan financiram sam, dok je otac samo nominalni vlasnik, zanima me postoji li bolji način da za 15 ili 20 godina ne ovisim o tome što će netko odlučiti.
Nekoliko korisnika predložilo je institut koji se rjeđe spominje:
- Postoji ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života. To traži od odvjetnika. U tom ugovoru svi potencijalni nasljednici trebaju potpisati da se slažu da ti otac ustupa nekretninu i da nakon toga neće imati nikakvih potraživanja prema tebi. Dodajte i odredbu da su se prethodno neovisno pravno savjetovali, da su upoznati s pravnim posljedicama i da se odriču bilo kakvih budućih zahtjeva.
Drugi korisnik ponudio je pregled mogućih rješenja:
- Imaš tri opcije. Prva je ugovor o uzdržavanju s ocem. On je puno jači od darovnog ugovora i ne ide protiv prava na ostavštinu, ali stan dobivaš tek nakon očeve smrti, što znači da do tada ostaje na njemu, a to nosi određeni rizik. Druga opcija je darovni ugovor, što po meni nije dobra ideja. Treća je kupoprodajni ugovor; ponovno kupi stan od oca i plati porez. Uz to napravi ugovor o pozajmici s ocem pa zaključite da je pozajmica vraćena kroz kupoprodaju. Za sve ovo otiđi odvjetniku.
Jedan korisnik smatra da bi cijelu situaciju bilo najbolje riješiti otvorenim razgovorom unutar obitelji:
- Sjedni s braćom i sestrama i neka odmah potpišu da se odriču prava na tu nekretninu. Ako su normalni, valjda razumiju da ti plaćaš kredit i da je nekretnina tvoja. Neka odvjetnik sastavi taj dokument.
No ubrzo je stigla primjedba da to možda nije moguće:
- Ne drži me za riječ, ali mislim da se ne možeš odreći nečega što trenutno nemaš. Budući da je otac živ, nitko nema pravo na njegovu nekretninu. Tek nakon smrti djeca ostvaruju pravo nasljeđivanja pa se tek tada mogu odreći nasljedstva.
Na to je drugi korisnik odgovorio kako ipak postoji iznimka:
- Možeš. To se zove ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života. Funkcionira tako da trenutni vlasnik, u ovom slučaju otac, i svi nasljednici sklope ugovor u kojem se odredi tko što nakon smrti dobiva i svi ga potpišu.
Na kraju se javio korisnik koji nije dao pravni savjet, nego upozorenje temeljeno na vlastitom iskustvu:
- Nisam pravnik i savjetujem ti da odeš kod odvjetnika, ali želim podijeliti primjer iz svoje obitelji. Jedan rođak, bliska krvna veza, nije imao nasljednika. Oženio se u poznim godinama i na kraju ga je naslijedila supruga koju smo mi ostali vidjeli svega nekoliko puta u životu. Na kraju smo od nje morali otkupiti vlastitu djedovinu. Nije ni jednom pokosila pet kvadrata trave. Hoću reći da je sad među vama sve super i iskreno vam želim da tako i ostane, ali nikad ne znaš koga će tvoja braća ili sestre oženiti ili za koga će se udati, tko će koga nadživjeti i kako će se ljudi ponašati kada zamiriše novac!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....