Cijene nekretnina posljednjih su godina iz korijena promijenile način na koji Hrvati razmišljaju o tome gdje žele živjeti. Dok se nekad podrazumijevalo da se stan kupuje što bliže centru grada, danas se sve više ljudi zbog cijena - i kvalitete života - okreće rubnim dijelovima Zagreba i okolnim naseljima. Ondje se za iznos koji je dovoljan tek za manji stan u gradu još uvijek može pronaći kuća, veći stan ili barem više kvadrata i zelenila. No pitanje je koliko takav kompromis utječe na svakodnevni život.
Upravo je to pitanje pokrenulo raspravu na hrvatskom Redditu: jedan je korisnik, koji sa suprugom nakon godina života u najmu želi kupiti vlastitu nekretninu, pokušao doznati kako zapravo izgleda život na periferiji:
- Supruga i ja već neko vrijeme želimo kupiti nekretninu u Zagrebu nakon što smo dugo godina živjeli u najmu, ali kako cijene prelaze 4000 eura po kvadratu, to nam je teško izvedivo. Čitam da se sve više mladih zato odlučuje kupiti nekretninu na periferiji većih gradova, gdje su nekretnine priuštivije. Međutim, teško mi je zamisliti kako je to živjeti u manjem naselju - napisao je on i pojasnio:
- Već više od deset godina živimo u kvartovima gdje nam je sve dostupno pješice. Na posao smo dosad uglavnom išli biciklima ili javnim prijevozom. Zanimaju me iskustva mladih koji su se odlučili živjeti ili su oduvijek živjeli na periferiji. Kakva je infrastruktura - javni prijevoz, nogostupi, škole, vrtići, važni sadržaji u blizini? Možete li se ugodno prošetati u svojoj okolini bez da doslovno morate hodati po cesti? Kakvi su vam susjedi?
Još kratko u prodaji: Ljetni broj magazina D&D potražite na kioscima i u trgovinama diljem Hrvatske!
Jedna je korisnica odmah ponudila iskustvo koje zvuči gotovo kao idealna kombinacija grada i sela:
- Nakon desetljeća života u centru Zagreba, danas živim u malom naselju uz šumu, blizu grada srednje veličine, svega pet minuta autom. Iako volim Zagreb i dostupnost svega i mogla bih bez problema živjeti u zgradi, život na periferiji koja gravitira gradu odličan je! Kad se zaželim nečega, odem do grada, a uvijek se vratim u mir i tišinu. Ponekad mi se čini da živim u paralelnom svemiru. Na primjer, petak navečer kod mene znači mir, ptice cvrkuću, nigdje nikoga. Odvezem se do grada, a tamo je potpuna suprotnost. Ako mi se šeta, šuma mi je iznad kuće, a divlji zečevi i srne iskaču na put. A opet, grad je na dohvat ruke i sva infrastruktura nam je dostupna uz maksimalan komfor.
Takav opis ipak nije uvjerio autora pitanja. Upravo suprotno, otvorio je novo pitanje:
- To mi zvuči idilično i tako sam isprva zamišljao život na periferiji. Ali gledam malo ta naselja oko Zagreba i ne čini mi se uopće tako. Na primjer, šuma oko naselja Ježdovec je krš s gomilom otpada. Oko Čeha su samo neka polja koja nisu prohodna. Dakle, nije baš da je šumica i da ptice cvrkuću. Zato i pitam za iskustva, da vidim gdje mogu pronaći mir, tišinu i prirodu, ali da nije toliko daleko od grada.
Drugi korisnik smatra da bi odgovor mogao biti na sjeveroistočnom rubu Zagreba:
- Ona brda tamo na sjeveroistočnom dijelu Zagreba su mi prekrasna, a za razliku od moje periferije čak su povezana javnim prijevozom, pa nisi kao totalni pustinjak. Dio spada baš pod grad, a nemaš dojam da si uopće u gradu.
U raspravi se zatim otvorilo i pitanje što se uopće smatra zagrebačkom periferijom:
- Prvo definiraj što je za tebe periferija u Zagrebu. Nekome je to Kajzerica, nekome Klara, nekome Brezovica.
Na to je autor pitanja odgovorio vrlo konkretno:
- Brezovica svakako, Klara rubno, Kajzerica nikako.
Netko iz Klare odmah se nadovezao vlastitim iskustvom:
- Evo, mi iz Klare isto gledamo kako pobjeći dalje na periferiju. Klara je bila odlična prije sedam ili osam godina, dok je još bila selo.
Kao jednu od mogućih opcija drugi je korisnik izdvojio druga područja:
- Pogledaj Dubec i Brestje. Infrastruktura je dobra, povezanost isto, a kvartovi su mirni. Dubec ima kuće i zgrade, relativno je planski i nije prenapučen. Brestje čine kuće i male zgrade. Dubec je jedini dio Dubrave koji mi je normalan.
S druge strane, pojavilo se i upozorenje potencijalnim kupcima nekretnina u Odri:
- U Odri se posljednjih mjeseci prodaje puno stanova u zgradama u kojima postoje ozbiljni problemi s vlagom, a u nekim zgradama morali su mijenjati fasade nakon kratkog vremena, također zbog vlage. Odra je na močvarnom području, pa je skrivena kvaka u tome što su im pričuve jako visoke. Čisto kao informacija.
No nisu svi uvjereni da je periferija nužno loš kompromis između grada i sela. Jedan je korisnik kao primjer naveo Podsused:
- U Podsusedu imaš elitne ulice s praktički vilama i priličnim okućnicama, a vlakom si za 12 minuta na Glavnom kolodvoru. No ne znam smatraš li Podsused periferijom. Inače, osim vlaka, na toj periferiji ideš pješice u vrtić i školu, poznaješ susjede cijelim putem do škole, imaš Savu i Šoderice, Stari grad, sportsku dvoranu, teniske terene, trgovine, restorane i pubove. King Cross i City West su ti na dva kilometra, a šume i potoci Medvednice na 500 metara. Meni se to čini ipak kvalitetnije od stana na osmom katu Knežije.
Jedan od sudionika rasprave ponudio je širu perspektivu i podsjetio da se u mnogim svjetskim gradovima život na periferiji tradicionalno povezuje s većim životnim prostorom i većom platežnom moći:
- U cijelom svijetu periferija je za imućnije, a centar grada je teški kupus. Jedino je kod nas još statusni simbol živjeti u centru.
No druga je korisnica upozorila da prednosti i nedostaci periferije postaju posebno vidljivi kada djeca odrastu:
- Mlada sam pa gledam sa svoje strane. Jednog dana imaš djecu, žele ići u izlaske, a doma se ne mogu vratiti javnim prijevozom jer ga nema ili vozi do ponoći. Izlasci i druženja vikendima i praznicima su otežani. Ili moraš trčati na zadnji autobus i biti kraće nego drugi, pa imaš osjećaj da nešto propuštaš, ili te netko mora voziti i time mu navečer stvaraš obvezu, budiš roditelje i slično.
Jedan korisnik, koji se upravo sprema na preseljenje, na cijelu je stvar gledao iz perspektive osobe kojoj su mir i prostor važniji od blizine gradskih sadržaja:
- Selim se uskoro pa nemam sve odgovore, ali generalno, šećeš se po šumi i ulicama oko sebe, družiš se doma ili odeš do Zagreba. Rajčice, ako ih nemaš kod sebe ili kod susjeda u vrtu, kupiš kod nekoga iz sela ili odeš do prve tržnice, bilo u tom selu, bilo u prvom najbližem kvartu. Ako želite mirniji život i tišinu, onda periferija. Mene ne brine gdje ću se šetati i družiti jer imam veliko dvorište i blizu mi je šuma, a s druge strane ciljano smo otišli na selo da ne gledamo ljude svaki dan. Imat ćemo svega nekoliko susjeda, svoj vrt, svakih par tjedana obaviti veću kupovinu i mirni smo.
Na kraju se rasprava ponovno vratila na osnovni problem:
- Periferija je vrlo širok pojam: to su i Dubec, Zaprešić i slična mjesta, gdje imaš gotovo sve. S druge strane, to može biti neko podsljemensko naselje, sporedna uličica na Bizeku ili Kašini, gdje ti baš i nije sve dostupno pješice. Kvaliteta života također je upitan pojam. Ako se sve svodi na dostupnost sadržaja i shoppinga, to je jedna priča. Ali nekome je važnija šuma, vrt, obrezivanje voćki, garaža, radionica i slično. Tako da se i u Kravarskom ili Donjoj Bistri može imati itekako kvalitetan život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....