Dok većina ljudi želi pobjeći iz bunkera, jedna američka obitelj učinila je upravo suprotno. Ruben Romero, njegova supruga i njihovo četvero djece od 2020. godine žive u podzemnom bunkeru izgrađenom tijekom Hladnog rata, koji su kupili za 300.000 američkih dolara. Njihov novi dom prostire se na 557 četvornih metara, a zidovi od armiranog betona dovoljno su debeli da mogu izdržati nuklearnu eksploziju.
Na prvi pogled njihova odluka može zvučati neobično, no za ovu je obitelj bila sasvim logična. Budući da Ruben radi u online marketingu i bavi se izradom internetskih stranica, posao može obavljati s bilo kojeg mjesta koje ima internetsku vezu. Umjesto klasične kuće odlučili su se za nekonvencionalan dom koji spaja povoljnu cijenu po četvornom metru, iznimnu sigurnost i uzbuđenje života u prostoru koji je nekoć bio dio američkog obrambenog sustava, piše Newsweek.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
Pogledajte video!
“Naša prva kuća nalazila se u blizini Niagarinih slapova u saveznoj državi New York. Supruga i ja kupili smo je gotovinom i bili smo presretni što nismo imali hipoteku. Kasnije smo živjeli u Peachtree Cityju u Georgiji, no prije osam ili devet godina počeli smo osjećati da gradski život nije ono što želimo.
Ako volite predgrađa, Peachtree City je pravi raj. Ima više od 90 milja staza za golf-kolica pa gotovo svaka obitelj posjeduje jedno, a susjedski bazen dijelili smo sa samo dvije okolne ulice. Budući da imamo četvero djece, a ja radim za sebe u online marketingu i izradi internetskih stranica, mogli smo živjeti bilo gdje gdje postoji internetska veza.
Počeli smo razmišljati o različitim mogućnostima i, koliko god to zvučalo neobično, nuklearni bunker bio je zapravo najmanje luda od svih naših ideja. Razmišljali smo o životu na brodu, na otoku pa čak i u podmornici. Tada smo otkrili da neki ljudi stare komunikacijske bunkere pretvaraju u obiteljske domove.
Postoje dokazi da je tijekom 1960-ih diljem SAD-a izgrađen niz komunikacijskih bunkera tvrtke AT&T otpornih na nuklearni napad. Njihova je svrha bila održati komunikaciju između istočne i zapadne obale putem koaksijalnih kabela čak i u slučaju nuklearnog rata. Vjerujemo da je naš bunker bio dio takozvane linije L3. Koliko znamo, većina tih objekata prodana je tijekom 1980-ih i 1990-ih, kada su optički kabeli zamijenili koaksijalne.
Zaljubili smo se u tu ideju i od tada smo sljedećih sedam do devet godina radili isključivo na tome da je ostvarimo. Konačno smo bunker kupili u lipnju 2020. godine i od tada ovdje živimo.
Nalazimo se u samom središtu SAD-a, a za bunker smo platili manje od prosječne cijene obiteljske kuće u Americi, koja se danas kreće između 330.000 i 370.000 dolara. Dobiti kredit za bunker gotovo je nemoguće, bez obzira na kreditni rejting. Znam jer sam pokušao. Na kraju smo dali veliku kaparu, a prodavatelj nam je sam omogućio financiranje. Tako smo uspjeli.”
Pogledajte video!
Bunker koji je projektiran da preživi nuklearni napad
“Bunker se sastoji od četiri velike prostorije sa stropovima visokim pet metara. Kada uđete, prvo dolazite u najmanju prostoriju. Nakon nje slijedi druga najveća, a desno od nje nalazi se najveća prostorija. Na stražnjem dijelu nalazi se još jedna manja prostorija. Tu su i mezanin, prostorija s pumpama te manja prostorija s ventilatorima.
Prva prostorija izvorno je služila kao ured, druga najveća bila je telekomunikacijski centar, a najveća prostorija bila je prostorija s baterijama.
Iznad nas se nalazi samo oko 1,2 metra zemlje, ali cijela je konstrukcija izgrađena od 60 centimetara armiranog betona. Rečeno mi je da je armatura debela gotovo kao ljudska ruka.
Bunker je zaštićen i od elektromagnatskih impulsa (EMP). Cijela građevina obavijena je bakrenom mrežom koja bi trebala zaštititi elektroniku u slučaju EMP eksplozije.
Na ulazu se nalaze protueksplozijska vrata teška oko 1300 kilograma, na stražnjem dijelu još jedna vrata od oko 900 kilograma, a postoji i izlaz za nuždu s punim stubištem koje vodi na površinu.
Koliko ja razumijem, bunker bi trebao izdržati nuklearnu eksploziju koja bi pala vrlo blizu. Sve dok ne završimo u samom krateru, trebali bismo biti sigurni.”
Život ispod zemlje
“Kad smo se uselili, bunker je bio daleko od funkcionalnog doma, no imali smo sreće što je uz cestu prolazio optički kabel pa smo odmah mogli dobiti brzi internet.
Dovođenje vode bilo je puno veći izazov. U početku smo vodu nosili od hidranta u kantama, a neko smo vrijeme koristili kompostne toalete. Danas imamo tekuću vodu i potpuno funkcionalan toalet.
Trenutačno smo u fazi uklanjanja stare infrastrukture. Sa stropova skidamo veliku količinu metala, ali pritom pazimo da ne narušimo konstrukciju. Kada obnavljate prostor koji nikada nije bio zamišljen kao dom, stalno morate pronalaziti kompromise između funkcionalnosti i buduće obnove.
Najviše smo posla obavili u najvećoj prostoriji. Skinuli smo metalni strop, postavili rasvjetu i ondje privremeno preselili većinu stvari kako bismo mogli uređivati ostatak bunkera.
Nedavno smo ugradili sustav ventilacije s povratom energije (ERV), koji omogućuje stalan dotok svježeg zraka uz minimalan gubitak topline.”
Kako izgleda njihov dom danas
“Supruga i ja spavamo na mezaninu. Moj sin koristi najmanju prostoriju, dok dvije kćeri dijele najveću – jedna spava u šatoru, a druga na krevetu na kat.
Imam vrlo opuštenu djecu, što je ovaj projekt učinilo puno lakšim. Ljudi me često pitaju što su djeca rekla kada smo odlučili živjeti pod zemljom. Ali ovo nije bila odluka donesena preko noći. O tome smo razgovarali sedam do devet godina i oni su praktički odrasli uz tu ideju. Njihova je reakcija bila: ‘Napokon!’
U najvećoj prostoriji trenutačno imamo improviziranu kuhinju s indukcijskom pločom, mikrovalnom pećnicom, multicookerom, tosterom, fritezom na vrući zrak i blenderom.
Sljedeći koraci uključuju izgradnju kupaonice i prave kuhinje. Nakon toga iskoristit ćemo stropove visoke pet metara i u dvije manje prostorije izgraditi dodatne etaže kako bismo dobili još spavaćih soba.
Plan je da se prostor odmah uz ulaz pretvori u veliku smočnicu, iznad koje će biti dvije spavaće sobe. Druga najveća prostorija postat će otvoreni dnevni prostor s blagovaonicom i kuhinjom, dok će najveća ostati rekreacijska prostorija s izvornim visokim stropovima. Stražnja prostorija također će dobiti dodatni kat sa spavaćim sobama, a prostorija s generatorom postat će moj ured.
Ne bih se iznenadio da na kraju u obnovu uložimo između 300.000 i 500.000 dolara. Većinu radova izvodim sam jer želim dobro upoznati svaki dio bunkera. Ako već živite u bunkeru, trebali biste znati kako funkcionira.”
“Nismo se preselili ovamo iz straha”
“Često me pitaju jesam li ‘doomsday prepper’. Iskreno, teško je posjedovati bunker, a da vas ljudi tako ne doživljavaju. Ali naš razlog nije bio strah od budućnosti. Ne želim donositi životne odluke iz straha.
Naravno, ako se jednog dana dogodi nešto veliko, bit će mi drago što imamo bunker. Ali mi smo se jednostavno zaljubili u ovaj prostor. Ne pripremam se za scenarij sudnjeg dana.
Istina je da smo oduvijek imali zalihe hrane. Kada radite za sebe, prihodi nisu uvijek jednaki pa nam je više puta upravo ta zaliha pomogla prebroditi teža razdoblja. Supruga je zapravo veći ‘prepper’ od mene. Ona sanja ogromnu smočnicu i najradije bi u kupovinu išla samo jednom mjesečno. Srećom, veliki trgovački centri udaljeni su svega dvadesetak minuta vožnje.”
“Ovo je za nas sveto mjesto”
“Najljepši komentar dobio sam od prijatelja koji je svoju kćer doveo u bunker i rekao joj da ulazi u sveti prostor. To mi je ostalo urezano u sjećanje jer ga i sam tako doživljavam.
Možda moja vizija nadilazi ono što bunker danas jest, budući da smo tek na početku obnove, ali ja već sada vidim njegov puni potencijal.
Veselim se danu kada ću donositi odluke o dizajnu interijera, a ne o kvaliteti zraka. Razgovarao sam s jednom tvrtkom specijaliziranom za bunkere, no činilo mi se da su navikli raditi s ljudima koji žele graditi obrambene sustave za smak svijeta. Ja na stvari gledam drukčije.
Po mom mišljenju, najveći neprijatelj ovog mjesta nije čovjek nego priroda. Vlaga i plijesan mogu ga uništiti mnogo prije nego bilo kakav rat. Zato ne koristim drvo ni gips-kartonske ploče, odnosno materijale sklone plijesni. Drveni namještaj nije problem, ali želim biti siguran da se bunker neće oštetiti ako neko vrijeme budemo odsutni.
Žao mi je što mnogi ovakvi objekti propadaju zbog vremena, zapuštenosti i napuštanja.
Ljudi me često pitaju gdje pronaći ovakve komunikacijske bunkere. Mogu se pronaći na eBayu i specijaliziranim portalima za nekretnine. Neki od njih imaju i više od 5500 četvornih metara, ali nama ne treba mali grad. Ovo mjesto namijenjeno je samo meni i mojoj obitelji.
Neki su mi predlagali da izrežem otvor u stropu i napravim krovni prozor kako bi bilo više prirodnog svjetla. Ali kad bih to učinio, uništio bih samu bit bunkera. Ako je već projektiran da izdrži nuklearni napad, bilo bi prilično apsurdno da ga oslabim zbog krovnog prozora.
Želim zadržati njegov izvorni karakter. Volim minimalistički, industrijski i monolitni dizajn. Da sam želio klasičnu kuću, jednostavno bih je kupio.
Moj najveći san jest da, kada moja djeca odrastu, ovo postane mjesto na kojem će se okupljati sa svojim obiteljima. Nalazimo se usred ničega, ali to mi nimalo ne smeta. Najviše volim sjediti, razgovarati s njima i provoditi vrijeme zajedno. Upravo je ta vizija ono što me vodi kroz cijeli projekt obnove našeg bunkera.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....