U malenom planinskom selu na Sardiniji stoti rođendan nije tek rijetka životna prekretnica. Bolotana je privukla pozornost znanstvenika zbog iznimne dugovječnosti svojih stanovnica, a rezultati istraživanja otvaraju novo poglavlje u proučavanju talijanskog otoka koji se već desetljećima povezuje s dugim životom.
Ako je suditi prema studiji o tamošnjim stogodišnjacima, prednost u dosezanju duboke starosti imaju žene, osobito one iz ovog dijela Sardinije, piše The Guardian.
Sardinija je 1999. godine postala poznata kao utočište dugovječnosti, posebice muškaraca, kada je skupina izoliranih sela na obroncima središnjeg i istočnog dijela otoka prepoznata kao područje iznimno dugovječnog stanovništva. To je područje poslije uvršteno među pet svjetskih „plavih zona” – zemljopisnih područja s velikom koncentracijom stogodišnjaka.
Sada se kao novi potencijalni kandidat ističe Bolotana, mjesto u području Margine u središnjoj Sardiniji, udaljeno oko 110 kilometara od izvorne otočne „plave zone”. Ondje se svake godine bilježe novi stogodišnjaci, a taj trend predvode žene.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Studija koju su proveli profesori sa Sveučilišta u Sassariju na Sardiniji i Sveučilišta Alabama u Birminghamu u SAD-u, objavljena u znanstvenom časopisu Frontiers in Aging, pokazala je da čak 13,8 % žena u tom selu koje dožive 70. godinu života doživi i stotu. Prema rezultatima istraživanja, Bolotana se time svrstava na drugo mjesto u svijetu po dugovječnosti žena, odmah iza Hong Konga.
Za usporedbu, u Italiji, gdje se broj stogodišnjaka od 2009. godine više nego udvostručio, tu će prekretnicu dosegnuti 3,5 % žena koje dožive 70. godinu.
Istraživači su analizirali podatke o osobama rođenima u Bolotani između 1900. i 1925. godine te utvrdili da ih je 38 živjelo dulje od stotinu godina. Stopa dugovječnosti u tom mjestu bila je 57 % viša od talijanskog nacionalnog prosjeka.
Istraživanje je započelo 2004. godine, a prošle je godine u Bolotani, koja ima 2266 stanovnika, živjelo 12 stogodišnjaka, otprilike 12 puta više od prosjeka za Sardiniju.
U međuvremenu je šestero njih preminulo, a preostalih šestero su žene. Dvije najstarije imaju 102 godine. Očekuje se da će još stanovnika dosegnuti stotu do kraja ove godine te tijekom 2027. godine.
Rezultati su također pokazali da se zona dugovječnosti na Sardiniji širi u usporedbi s ostalim četirima svjetskim „plavim zonama”: Okinavom u Japanu, poluotokom Nicoya u Kostariki, Ikarijom u Grčkoj te Lomom Lindom u Kaliforniji.
„Važno je to što smo, prvi put nakon više od 25 godina, pronašli mjesto dugovječnosti izvan konvencionalne plave zone [na Sardiniji]”, izjavio je za Guardian Giovanni Mario Pes, vodeći znanstvenik na istraživanju i jedan od tvoraca koncepta „plave zone”.
„Iako Bolotana dijeli iste karakteristike, ona je još posebnija. Dok je izvorna zona imala neuobičajenu ravnotežu između spolova, ovdje prevladava dugovječnost žena.”
Pes je istaknuo da je, iako je već dobro poznato da žene zbog bioloških razloga žive dulje, „izvanredna činjenica da je dugovječnost žena u Bolotani triput veća nego kod većine žena na Zapadu”.
Rođeni Sardinac, čiji je pradjed doživio 110 godina, a majka ima 101 godinu, nije želio nagađati o tajnama dugovječnosti u tom selu. Naglasio je da je istraživanje bilo „ograničeno na ukazivanje na postojanje tog fenomena”.
Ipak, boravak među vitalnim stogodišnjakinjama ostavio je snažan dojam na njega. Najviše su ga se dojmili, kako ih je opisao, „vrlo intenzivni i vrlo stvarni društveni odnosi” koje su njegovale tijekom cijelog života.
Kao primjer naveo je 101-godišnju Giovannu Marras, koja živi sa svojom sestrom.
„Žive zajedno, zajedno kuhaju i lako komuniciraju”, rekao je Pes. „Nije bilo apsolutno nikakvih znakova kognitivnog propadanja.”
‘Preselila sam u najsretniji grad na svijetu. Evo zašto je toliko poseban‘
Francesco Manconi, gradonačelnik Bolotane, iznio je nekoliko mogućih objašnjenja.
„Nisam znanstvenik, ali vjerojatno je riječ o kombinaciji čimbenika”, rekao je za Corriere della Sera, izdvajajući zdravu i svježu prehranu. Pritom je napomenuo da se nitko nije odricao seadas, tradicionalnog lokalnog peciva punjenog sirom, ni mostacciolusa, začinjenog keksa koji se često jede za doručak.
Ulogu bi mogla imati i „neiskvarena priroda” koja okružuje selo, dodao je Manconi, kao i tjelesna aktivnost, premda Bolotana nema teretanu.
„Stariji ljudi oduvijek puno hodaju… čak i do 20 kilometara dnevno. I rekao bih da je pritom uglavnom riječ o ženama.”
Prema službenim statističkim podacima iz studenoga 2023., u Italiji je živjelo 23.548 osoba u dobi od sto ili više godina, odnosno 2000 više nego prethodne godine. Među onima koji su prošle godine navršili stotu, žene su činile 82,6 %.
Žene prednjače i među talijanskim „polusupercentenarima”, osobama u dobi od 105 i više godina, kao i među „supercentenarima”, odnosno onima starijima od 110 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....