Mnoge obitelji danas se suočavaju s izazovom pretrpanih domova, starije generacije, a posebno takozvani "baby boomeri", često žele prenijeti predmete i uspomene koje su tijekom života prikupili. Na početku se činilo simpatičnim primati suvenire, sitnice i predmete koje su roditelji ili djedovi i bake čuvali godinama. No, s vremenom ti darovi mogu postati opterećenje, kuće su pretrpane stvarima koje nitko zapravo ne želi ili nema gdje smjestiti.
Nekoliko zanimljivih sugovornika na ovu temu našao je Business Insider. U njihovom članku stručnjaci objašnjavaju da se iza takvih situacija često krije želja starijih generacija da prenesu svoje uspomene i ljubav, ali i nedostatak jasnog plana za darivanje raznih predmeta ili drugog nasljedstva. Dok neki predmeti nose sentimentalnu vrijednost, drugi su jednostavno nagomilana roba, što često dovodi do sukoba i nesporazuma među članovima obitelji.
Kada su roditelji Aarona Terrazasa iz Seattla u mirovini počeli darivati njemu i njegovoj braći i sestrama suvenire, sitnice i predmete prikupljene tijekom godina putovanja, činilo se simpatično. No, male pažnje vrlo brzo su prerasle u problem, kuća je bila pretrpana stvarima koje nitko nije želio.
Dobio stari stan u nasljedstvo pa od njega napravio prostor pun iznenađenja
"Postalo je to jednostavno više stvari koje su punile naše domove, a koje nam nisu trebale i za koje nismo imali mjesta", kaže Terrazas, 40-godišnji ekonomist za BI. Iako razumije da je to način na koji roditelji pokazuju ljubav, morao im je objasniti da su ti predmeti njihova sjećanja, a ne njegova. Danas je pravilo u njihovoj obitelji jasno, jedini dopušteni pokloni su oni koji se mogu pojesti ili potrošiti. "Uglavnom se pridržavaju toga, ali ponekad im treba podsjetnik" našalio se Aaron.
Nasljeđe u sjeni bogatstva
Terrazasova priča nije jedinstvena. Samo u Americi, takozvani "baby boomeri" i predstavnici "tihe generacije" uskoro će prenijeti trilijune dolara bogatstva mlađim generacijama, ali uz to dolazi i lavina materijalnih dobara. Idealno bi bilo da starije generacije samostalno reduciraju stvari prije nego što dođe trenutak smrti, no život često nije idealan pa se njihova ostavština prenosi u žurbi, tijekom medicinske hitnosti ili, nažalost, tek nakon smrti.
"Starije generacije ponekad predaju stvari postupno, dok su još žive. To može biti lijepo jer mogu ispričati priču o predmetu, ali ponekad dolazi i do sukoba oko toga tko što dobiva", objašnjava u tekstu Connie Tromble Eyster, odvjetnica za planiranje nasljedstva u Coloradu ali napominje da često odgovor njihove djece bude da ne žele ništa od tih stvari.
"Ponašamo se kao da smo besmrtni, a nismo. Vidio sam prekrasne sastanke obitelji gdje se raspravljalo tko što želi, hoće li to biti u oporuci ili odmah, ali nisu svi spremni na takve razgovore" dodao je Kevin C. Martin, odvjetnik za nasljedstvo iz Washingtona.
Psihologija odricanja
Elizabeth Hirsh, profesionalna savjetnica za smanjenje broja stvari i vlasnica tvrtke Downsizers u Sjevernoj Karolini, sudjelovala je u mnogim teškim razgovorima s obiteljima. Ona naglašava "psihologiju odricanja" pa svoje klijente pita zašto inzistiraju na zadržavanju nečega ili na tome da netko preuzme neki konkretni predmet. Pita ih i, primjerice, govori li nešto samom nasljedniku srebrni set pribora za jelo koji mu jrr ostavila majka? Ne libi se pitati ih i je li to osjećaj krivnje, olakšanje ili jednostavno najjednostavnija opcija?
"Često razgovaramo i o trošku držanja stvari", kaže Hirsh, napominjući da "boomeri" moraju prihvatiti činjenicu da nisu sve stvari neprocjenjive. Fotografije, nagrade i diplome imaju sentimentalnu vrijednost, dok su drugi predmeti jednostavno "obična roba". Dati ih obitelji znači uložiti vrijeme i trud, od pronalaska mjesta do transporta.
Pravila darivanja moraju biti jasna: "Ne može biti uvjetovan poklon", kaže Hirsh. Primatelji nakon toga imaju slobodu odlučiti što će s predmetom učiniti. Djeca ponekad odbijaju poklone misleći da su nesebična, ali roditelji to mogu doživjeti kao povredu, istaknula je također ova stručnjakinja.
Jeffrey i Elaine Kar iz Kalifornije, o kojima također piše Business Insider, već su počeli predavati stvari nećakinji i nećaku, koje šaljivo nazivaju "unajmljena djeca". Donirali su im svoj vjenčani porculan, nakit koji je potrebno popraviti, a srebrne su predmete poslali rođaku nakon krađe. Iako kažu da nisu previše vezani za stvari, Elaine priznaje da čuva nešto naslijeđa, uključujući vezeni rad svoje pokojne majke u garaži, ne znajući što s njim učiniti. "Kao da mi treba da mi mama kaže ‘Ne moraš više to čuvati, dušo.‘" priznala je.
Financijska i pravna pitanja
Darivanje vrijednih predmeta poput kovanica ili umjetnina zahtijeva oprez zbog poreza, upozorava u tekstu Gerry W. Beyer, profesor prava na Texas Tech University. U većini slučajeva isplativije je prenijeti ih nakon smrti kako bi se iskoristila porezna prilagodba vrijednosti, a slično vrijedi i za upis djece na vlasnički list kuće jer se u američkom sustavu mogu suočiti s većim porezom i rizikom ako se pojave financijski problemi.
Elizabeth Garlovsky, odvjetnica za povjerenja i nasljedstvo, ističe da stvari često nestaju ili se mijenjaju bez jasnog traga, bilo da ih uzima obitelj ili drugi ljudi. "Nažalost, ovo se redovito događa", kaže ona u tekstu.
Ljudi povezuju predmete s uspomenama i emocijama. Nasljedstvo, uključujući predaju predmeta dok je osoba još živa, miješa sve ove osjećaje. Garlovsky kaže da razgovori o odricanju od stvari uspiju otprilike jedan od deset puta, jer stariji ljudi vole svoje stvari i često nemaju energije ili volje pregledavati ih. Upravo zato mnoge obitelji završavaju u "međugeneracijskom limbu" u kojem starije generacije žele prenijeti i darovati svoje stvari, mlađe ih uglavnom ne žele, i svi se osjećaju neugodno. Stručnjaci se slažu da je jedini put ka rješenju otvoren razgovor na vrijeme u kojem se mlađi ne bi trebali stidjeti izgovoriti da im ti predmeti ne trebaju, a stariji se na to ne bi trebali uvrijediti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....