Jedna naizgled bezazlena molba za čašu obične vode tijekom večere pretvorila se u višegodišnju sudsku bitku koja je završila pred najvišim talijanskim sudom. Turistkinja koja je za tjedan dana odmora u luksuznom hotelu u Dolomitima platila više od 5700 eura nije željela kupovati mineralnu vodu po 7 eura za bocu, već je tijekom obroka tražila običnu vodu iz slavine. Hotel ju je odbio, a ona je slučaj odvela sve do najvišeg talijanskog suda. Napokon je stigla i konačna presuda: hotel nije prekršio zakon!
Slučaj se odnosi na Hotel Sassongher, hotel s pet zvjezdica u Corvari, jednom od najpoznatijih skijališta u talijanskim Dolomitima. Turistkinja je ondje boravila tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana 2019. godine, a za paket s polupansionom, u kojem piće nije bilo uključeno u cijenu, platila je više od 5700 eura, piše BBC. Tijekom večera više je puta zatražila vodu iz javne vodovodne mreže, čak se, prema talijanskim medijima, ponudila platiti i posebnu naknadu za posluživanje. Hotel je, međutim, ostao pri svojoj politici i nudio joj isključivo mineralnu vodu u bocama od 0,75 litara, po cijeni od 7 eura.
Turistkinja se s takvim odgovorom nije pomirila. Tvrdila je da je voda prirodno dobro i univerzalno ljudsko pravo te da bi gost koji plaća boravak u hotelu trebao imati mogućnost dobiti pitku vodu tijekom obroka. U svojoj argumentaciji usporedila je to s drugim osnovnim uslugama koje se podrazumijevaju u hotelskom smještaju, poput posteljine na krevetu, grijane sobe ili sapuna u kupaonici.
Zatražila je odštetu od 2763 eura, zbog materijalne štete i emocionalnog stresa koji je, kako je tvrdila, pretrpjela tijekom boravka. Prvo se obratila mirovnom sucu u Rimu, zatim je slučaj nastavila pred višim sudovima, a na kraju je njezina žalba stigla do Kasacijskog suda, najviše sudske instance u Italiji. U svim je postupcima izgubila.
Konačnom odlukom, donesenom 29. travnja, Kasacijski je sud potvrdio da talijanski zakoni ne propisuju obvezu hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima da gostima moraju poslužiti vodu iz slavine. Drugim riječima, ako objekt odluči da će na stolovima nuditi samo flaširanu vodu, gost to ne može osporiti pozivanjem na zakonsko pravo na besplatnu vodu. Sud je također zaključio da u ovom slučaju nije dokazana povreda ugovora o turističkom aranžmanu, koji je jasno predviđao polupansion uz isključena pića.
Odvjetnik hotela Silvio Belardi talijanskim je medijima nakon presude kratko izjavio:
- Sud je potvrdio da ne postoji obveza posluživanja vode iz slavine. Mi smo pojasnili da hotel osigurava svojim gostima tekuću vodu iz slavine, samo ne u restoranu.
Hotel je tako dobio pravnu potvrdu da njegova poslovna politika nije bila protuzakonita, bez obzira na to što se mnogima cijela situacija može činiti neobičnom, osobito kad se uzme u obzir cijena boravka i činjenica da je jedna boca vode stajala 7 eura.
Presuda je ponovno otvorila i širu raspravu o tome kakva su zapravo prava gostiju kada je riječ o običnoj vodi za piće. Pravila nisu ista u cijeloj Europi. Direktiva Europske unije o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju potiče države članice da promiču pristup vodi iz slavine i da ugostiteljske objekte potiču na njezino posluživanje, ali ne uvodi jedinstvenu europsku obvezu prema kojoj bi svaki restoran ili hotel morao gostu besplatno natočiti vodu iz slavine.
Situacija je zato od države do države vrlo različita. U nekim europskim zemljama besplatna voda iz slavine u restoranima je uobičajena ili zakonom propisana praksa, dok je u Italiji tradicionalno mnogo raširenija kultura naručivanja flaširane mineralne vode, negazirane ili gazirane. Presuda Kasacijskog suda sad je jasno potvrdila da sama činjenica da je voda iz javne mreže pitka ne znači da je ugostiteljski objekt mora poslužiti gostu za stolom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....