Dok turisti već godinama bez puno zadrške ocjenjuju apartmane, hotele, vlasnike i turističke agencije - od komentara poput ‘Domaćin je bio divan‘ do poznatog ‘Nije bilo dovoljno toaletnog papira‘ - u Grčkoj se sve glasnije govori o mogućnosti da i druga strana dobije pravo glasa. Riječ je o formiranju svojevrsnog ‘crnog popisa problematičnih gostiju‘ koji su odsjeli u Grčkoj, kojoj bi pristup imali vlasnici smještaja, turističke agencije, administratori Facebook grupa u kojima se oglašava smještaj, ali i platforme koje posreduju pri rezervacijama.
Inicijativa za uvođenje popisa problematičnih turista u Grčkoj pojavila se u regionalnim turističkim krugovima i Facebook grupama poput ‘Grčka info‘, piše portal B92. Naravno, ideja nije da na listi završi svatko tko se požalio na cijenu, tražio zamjenu ručnika ili napisao da mu se pogled s terase nije svidio - jer kad bi se računalo baš sve, popis bi vjerojatno bio duži od grčke obale.
Prema prijedlogu, na njoj bi se trebali naći samo gosti za koje postoje ‘dokazi o ozbiljnim zlouporabama‘ poput ucjenjivanja prijetnjama negativnim recenzijama u zamjenu za povrat novca ili besplatne dane, odlaska bez podmirenih računa, namjernog uništavanja inventara, krađe, odbijanja naknade dokazane štete, prijetnji i agresivnog ponašanja prema vlasnicima i zaposlenicima.
Na popisu bi se mogli naći i oni koji, unatoč upozorenjima, ozbiljno krše kućni red, organiziraju zabave u objektima u kojima su one zabranjene ili se lažno predstavljaju kako bi ostvarili financijsku korist. Posebno bi se vodilo računa o gostima koji isti obrazac ponašanja ponavljaju u više različitih objekata.
Papir, fotografija, račun, poruka – sve bi moralo postojati kako bi prijava bila opravdana, a lista vjerodostojna. Upravo je dokumentacija ključna stvar. Ako bi ovakav sustav uistinu zaživio, svaka prijava morala bi biti potkrijepljena dokazima i provjerljiva. U suprotnom bi ‘crna lista‘ vrlo lako mogla postati mjesto za osobne obračune, osvetu zbog loše recenzije ili jednostavno za situacije u kojima se vlasniku neki gost nije svidio.
A upravo tu počinje i najveća dilema: tko odlučuje tko je problematičan gost, tko provjerava dokaze i tko štiti gosta od lažne prijave? Jer jedno je napisati da je netko razbio televizor i odbio platiti štetu, a sasvim drugo staviti čovjeka na popis zato što je napisao da mu klima-uređaj nije radio tri dana.
Nakon objave ove ideje u Facebook grupi ‘Grčka info‘, očekivano, komentari su krenuli brže nego rezervacije za last minute ljetovanje. Polemika se povela oko pitanja kakvi su zapravo turisti koji dolaze u Grčku i je li takav popis uistinu potreban. Jedni smatraju da je krajnje vrijeme da se zaštite vlasnici smještaja. Kažu da postoje gosti koji koriste činjenicu da će vlasnik po svaku cijenu željeti izbjeći lošu recenziju pa pokušavaju iznuditi popust, povrat novca ili dodatne pogodnosti:
- Ako gost može javno napisati što god želi o meni, zašto ja ne bih mogao upozoriti kolegu da mi je napravio problem? - otprilike je stav jedne strane.
Drugi su, međutim, mnogo oprezniji. Podsjećaju da turisti nisu samo ‘gosti koji troše novac‘, već potrošači koji imaju pravo žaliti se kad nešto nije u redu. Strahuju da bi se granica između opravdane reklamacije i ‘teškog gosta‘ vrlo brzo izgubila. A onda su se, naravno, pojavili i komentari treće kategorije - oni koji su ‘crnu listu‘ shvatili s dozom (crnog) humora.
Jer gdje je grčki turizam, tu je i neizbježna rasprava o tome tko je kakav turist. Je li problematičan onaj koji ustane u šest ujutro kako bi zauzeo najbolju ležaljku? Onaj koji pita zašto se more ‘ne vidi baš kao na fotografiji‘? Onaj koji u apartmanu kuha ručak za 14 ljudi iako je rezerviran za četvero? Ili onaj koji na kraju boravka odnese kući i daljinski od klima-uređaja ‘jer je mislio da je riječ o suveniru‘?
Naravno, takve situacije same po sebi nisu razlog za bilo kakvu crnu listu. Ali upravo one pokazuju koliko bi granica morala biti jasno postavljena. Zagovornici ideje smatraju da bi sustav mogao funkcionirati samo ako bi bio strogo kontroliran. Dakle, ne bi bilo dovoljno da vlasnik napiše: ‘Ovaj gost mi se ne sviđa‘. Potrebni bi bili dokazi: fotografije štete, računi, komunikacija, zapisnici, eventualno prijave nadležnim tijelima ili potvrde drugih objekata u kojima se dogodio sličan incident.
S druge strane, gost bi morao imati mogućnost saznati da je prijavljen i osporiti navode ako smatra da su neistiniti. U suprotnom bi sustav zamišljen kao zaštita domaćina vrlo lako mogao postati problem i za same goste. Jer ako već postoji mogućnost da gosti javno preporučuju ili ne preporučuju neki apartman, sasvim je logično postaviti pitanje ima li i vlasnik pravo znati s kim sklapa posao.
Na kraju krajeva, ključna stvar nije to je li turist ostavio lošu recenziju, tražio povrat novca ili se žalio. To je dio normalnog odnosa između gosta i domaćina. Problem nastaje onda kad se reklamacija pretvori u ucjenu, boravak u neplaćeni račun, a odmor u uništavanje inventara.
Ako bi se takva lista ikada formirala, trebala bi biti namijenjena upravo takvim slučajevima - ne ‘nezgodnim gostima‘, već onima dokazano problematičnog ponašanja. A do tada, čini se da će se u Facebook grupama i dalje voditi vječna rasprava tko je veći problem, gost koji ostavi jednu zvjezdicu zbog veličine hladnjaka ili vlasnik koji za sedam dana odmora traži da mu se apartman ostavi kao da nitko u njemu nije ni boravio?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....