Specijal kupaonice: donosimo odgovore na sve vaše dileme

Kako povećati kvadraturu? Koji se inovativni materijali koriste? Tuš ili kada? Na čemu uštedjeti?

Adaptacija kupaonice jedan je od najzahtjevnijih i najkompliciranijih radova pri uređenju doma. Prostorija čija je nekadašnja funkcija bila pružiti osnovne higijenske uvjete, danas, u užurbanoj i stresnoj svakodnevici, sve se više približava dnevnom boravku i spavaćoj sobi, djelomično preuzimajući njihove funkcije, i transformira se u intimnu zonu koja mora biti funkcionalna i lijepa, ali prije svega mora osigurati sve pretpostavke za odmor i relaksaciju. U njoj počinje dan i završava večer, a vrijeme provedeno u njoj najčešće je jedino koje imamo za sebe. Znamo li da je prosječna uporaba kupaonice 10 do 15 godina, razumljiva je potreba za adaptacijom, bilo da je riječ o dotrajalnim instalacijama, kvaru ili, pak, dotrajalosti sanitarija i keramičkih pločica. Zbog činjenice da kupaonice ne preuređujemo često i da kupaonske elemente ne možemo jednostavno zamijeniti, poput posuđa ili sofe, preuređenju treba pristupiti ozbiljno. Valja razmišljati o budućnosti, funkcionalnosti i uporabi proizvoda te dizajnu…

Kako bismo vam otkrili sve tajne dobro osmišljene kupaonice, okupili smo tim stručnjaka koji vas vode od početka do kraja adaptacije. To su arhitekti iz ureda Križnjak, Izvan okvira, kreativnog studija Dizarre i Paf studija za dizajn interijera te dizajneri iz studija Kubus, koji savjetuju o svim važnim predradnjama i planiranju preuređenja, zatim stručnjaci iz vodećih tvrtki za opremanje kupaonica Špina i Hansgrohe, koji govore o novostima na tržištu te majstori iz tvrtke Izgradnja Bolanča, koji napominju na što sve morate pripaziti pri građevinskim radovima i (de) montaži opreme. Krenimo redom. Prije svega valja spomenuti kakve kupaonice razlikujemo s obzirom na površinu, tip, namjenu i poziciju u domu. Toalet, u Americi popularno nazvan “1/2 kupaonice” ili kupaonica za goste, prostor je u kojem je samo osnovna sanitarna oprema, bez tuša. Tuš-kupaonica, u Americi nazvana “2/3 kupaonice”, ima samo tuš. Ensuite kupaonica je sanitarni prostor u nekoj prostoriji, odnosno prostor s ulazom iz neke druge prostorije, primjerice spavaće sobe. Obiteljska kupaonica je samostalna prostorija u kući ili stanu, površinski je veća i obično sadrži i kadu i dodatne elemente. Jack i Jill kupaonica ima dvoja vrata i u nju se može ući iz dviju prostorija. Uobičajena podjela bila bi, pak, na male kupaonice, wellnness kupaonice i one otvorena tipa. Male funkcionalne kupaonice, površine od 5 do 7 četvornih metara, čiji je cilj isključivo praktičnost, najčešći su tip kupaonica u Hrvatskoj.

Wellness kupaonice su prostorije koje u pravilu nisu klasične, one su više poput dnevnog boravka u kojima se čovjek može opustiti i uživati, a njezini su sastavni dijelovi televizor, hladnjak, trosjed… Završna obrada podova i zidova u ovom slučaju ne mora biti keramička, a česti su tepisi, drvo, kamen i ostali materijali koji u kupaonici nisu standardni. Otvorene kupaonice namijenjene su velikim prostorima i za njih možemo reći da ne poznaju privatnost jer ne postoje zidovi koji strogo odjeljuju kupaonicu od sobe (osim toaleta). Ovakav tip kupaonice izrazito je popularan u hotelima, ali postaje sve popularniji i u stambenim prostorima. Unatoč spomenutim razlikama, pravilo je da se kupaonica u kući ili stanu uvijek nalazi u blizini spavaćih soba kako bi se izbjegao prolazak dnevnim boravkom ili ulaznim prostorom, dok se druga, manja kupaonica ili samo odvojeni zahod može smjestiti u blizini ulaza. – Općenito govoreći, bilo bi dobro da kupaonica jedan zid dijeli s kuhinjom.

To pojeftinjuje gradnju jer se na taj način kupaonica i kuhinja spajaju na iste odvodne i dovodne cijevi, a tada se taj zid naziva instalacijskim. Poželjno je da kupaonica ima prozor koji omogućuje prirodno ventiliranje, ali budući da je u novijim stambenim zgradama čest slučaj da kupaonica nema prozora, potrebno je ugraditi ventilaciju. U oba slučaja orijentacija kupaonice na pojedinu stranu svijeta nije toliko važna, dok bi wellness kupaonicu bilo izvrsno orijentirati na jug i postaviti velike staklene stijene prema vrtu. Međutim, tako nešto povlači za sobom i druga pitanja, kao što je pozicija kuće u odnosu na susjede i slično – kažu arhitekti Marin Radojčin i Hrvoje Pajk iz kreativnog studija Dizarre. Bez obzira na trenutačno stanje vaše kupaonice, odluka o vrsti i njezinoj poziciji u domu ovisi o potrebama ukućana te prostornim i financijskim mogućnostima.

Govorimo li o održavanju, neke dijelove instalacija, prvenstveno sifone, mrežice na slavini i slično poželjno je obnoviti i zamijeniti već nakon pet godina, ističu arhitekti iz tvrtke Izvan okvira, a riječ je o dijelovima koji se mogu servisirati i bez većih radova. Iako je teško odrediti razdoblje trajanja kupaonice, kompletno preuređenje trebalo bi napraviti nakon maksimalno 20- ak godina, osim ako u međuvremenu ne bude većih puknuća pločica ili instalacija. – Kupaonica je prilično nezahvalna prostorija za adaptaciju zbog toga što se ne može preurediti samo jedan dio, osim kada je riječ o zamjeni namještaja. Svaki drugi popravak zahtijeva određene radove, poput rušenja ili bušenja zidova, pa se uz bilo koju sanaciju može napraviti i cijela adaptacija. Puknuće cijevi povlači i dizanje ili odvajanje pločica, a najčešće se više ne može naći isti tip pločica koje su bile prije radova, što znači potpunu izmjenu. Izmjena kade, ako je ugrađena ili ako je tuš kabina, također podrazumijeva i neke građevinske radove, što otvara priliku za adaptaciju – dodaju arhitekti iz studija Dizarre.

Međutim, prije adaptacije prvo treba sjesti, razmisliti i pomno isplanirati svaki kutak prostora, jer se najbolja rješenje često kriju u dobrom planiranju i malim dizajnerskim trikovima. – Određivanje budžeta predstavlja najvažniju stavku prije početka radova jer njime određujemo mogućnost i granice do kojih možemo ići pri uređenju. Nakon određivanja budžeta, u razgovoru sa stručnjacima i majstorima ili drugim putevima valja istražiti najbolji način iskorištavanja prostora u okviru financijskih mogućnosti. Bitno je da u kupaonici imate mjesta za slobodno kretanje i spremanje stvari, a da se pritom ne sudarate sa zahodskom školjkom, radijatorom, umivaonikom ili perilicom. Razmislite i o rasporedu, odnosno o tome jesu li svi elementi na pravom mjestu – upozorava arhitektica Antonija Deda iz Paf studija za dizajn interijera, na koju se nadovezuju arhitekti iz tvrtke Izvan okvira, dodajući da je uz budžet važno nabaviti svu opremu i dogovoriti se o redoslijedu radova.

Ako je potrebno promijeniti poziciju instalacija, ti su radovi prvi na redu. A mijenjanje rasporeda sanitarne opreme, odnosno instalacija, jedno je od glavnih izazova s kojima se susrećemo pri adaptaciji kupaonice. Stručnjaci su po tom pitanju složni: raspored sanitarija može se mijenjati, ali uz određene uvjete. Mora se paziti, naime, na udaljenosti elementa do vertikalnog odvoda, jer velike udaljenosti mogu rezultirati sporim oticanjem vode i čestim začepljavanjem. – Danas postoje različiti električni uređaji s pumpom, pa je moguće razmještanje sanitarija po želji investitora, ali su oni vrlo skupi. Cijena im je od 5000 do 10.000 kuna, u slučaju kvara zahtijevaju nova ulaganja i radove, a bez njih kupaonica ne može funkcionirati – napominju arhitekti iz studija Dizarre, a njihovi kolege iz tvrtke Izvan okvira dodaju da je najveći problem potreban pad odvodnih cijevi prema glavnoj vertikali odvodnje.

– Ako je udaljenost od vertikale velika, neće biti moguće postići dovoljan pad. Pri ugradnji tuš kade, želimo li da je u razini s ostatkom poda, potrebno je obratiti pažnju na ugradnju sifona, za koji je potrebno 12 do 15 centimetara, što često nije moguće postići. Danas postoje linijski sifoni za tuš kade koji se mogu ugraditi u zid na rubu tuše kade, čime se dobiva potreban pad u zidu prema odvodnoj vertikali – kažu arhitekti Iva Šilović Grabovac i Ivo Skelin iz tvrtke Izvan okvira. Iz arhitektonskog ureda Križnjak, pak, napominju da je najteže pomicati zahodsku školjku. – Ponekad se u instalacijskim otvorima nalazi mnogo cijevi, za grijanje, ventilaciju, kanalizacija, te je ponekad nemoguće smjestiti školjku na novu poziciju jer je nemoguće ostvariti pristup do postojeće kanalizacijske vertikale.

Također, važna stvar pri premještanju školjke je što je kanalizacijska cijev promjera oko 15 centimetara pa ju nije moguće vući u podu, osim u rijetkim slučajevima u starim građanskim stanovima, gdje su postojeći slojevi poda mnogo deblji te postoji mogućnost vođenja cijevi paralelno između greda – dodatno pojašnjavaju Martina i Robert Križnjak, koji su samo za D&D izradili pet shematskih prikaza kako adaptirati kupaonicu. Uz ostalo, prikazali su i na koji se način kupaonica može premjestiti na novu poziciju pri čemu je, kažu, opet važan odvod jer se sve ostale instalacije, poput struje i vodovoda, mogu bez problema premjestiti. Jedno od boljih rješenja je kupaonicu premjestiti u prostor nekadašnje kuhinje, ali uz uvjet da u kuhinji postoji vertikala minimalnog promjera 100 milimetara. Najlakše, ujedno i najčešće rješenje za proširenje kupaonice je probijanje zida prema izbi ili postojećem odvojenom toaletu pokraj kupaonice. – Treba samo odvagnuti je li veća kupaonica potrebnija od odvojenog zahoda. Postoje i drugi načini proširenja kupaonica, ali sve ovisi o rasporedu vertikalnih odvoda i nosive konstrukcije zgrade.

Osim u kuhinju, kupaonicu djelomično možete proširiti i premjestiti i u spavaću sobu, čime možemo dobiti i otvorenu kupaonicu – kažu arhitekti Marin Radojčin i Hrvoje Pajk i dodaju da se, ako je riječ o višekatnici, kupaonicu možete premjestiti i kat ispod, ali uz uvjet spuštanja stropa etaže te smještanje kanalizacijske cijevi u taj prostor. To, dodaju, ovisi o visini etaže ispod, pa ona nakon spuštanja stropa ne bi smjela biti niža od 260 centimetara. Problem s takvim zahvatima je zvučna izolacija koja, dokazano je, utječe na kvalitetu života i psihičko stanje ukućana. U svakom slučaju, kako se zahvati na rasporedu sanitarija i novoj poziciji kupaonice povećavaju, raste i budžet. Stoga, ako imate skromniji bužet, preporučuje se prilagoditi raspored već postojećem stanju. – Želite li povećati kupaonicu, umjesto kade odaberite komotni tuš. Ponekad i premještanje vrata može rezultirati velikim poboljšanjem – savjetuje arhitektica Antonija Deda. Jedan praktičan savjet odnosi se, primjerice, i na dislociranje perilice rublja u kuhinju.

Potrebno je osmisliti i rješenja za grijanje te ventilaciju. U većini kupaonica grijanje je riješeno radijatorom u obliku ljestvi, što je izuzetno funkcionalno rješenje, s obzirom na to da se može koristiti i za sušenje ručnika i vješanje mokre odjeće. No, u posljednje vrijeme sve je popularnije podno grijanje, za koje se donedavno smatralo da pridonosi razvoju bolesti zglobova, ali ta je teorija odbačena. – Zagrijavanjem podne površine stvara se ugodan osjećaj, toplina se vrlo brzo širi cijelom prostorijom i troškovi su značajno smanjeni, iako je inicijalna investicija nešto veća. Za manje kupaonice ipak su najbolji zidni sustavi ventilacije i grijanja u jednom – kaže arhitektica Antonija Deda. Kada je u pitanju ventilacija, ako nema prirodne, nužno ju je riješiti ventilatorom, koji odvodi vlažan zrak iz prostorije. – Bitno je da je ventilator dovoljno jak, a to se određuje prema veličini odnosno volumenu prostorije, i da bude na odvojenom prekidaču od rasvjete kako bi se mogao uključivati po potrebi. Ako se u kupaonici boravi dulje vrijeme, zvuk ventilatora može biti vrlo iritantan, pa je dobro imati mogućnost isključiti ga – kažu arhitekti Iva Šilović Grabovac i Ivo Skelina.

Kada ste riješili osnovne arhitektonske i građevinske prepreke, barem u teoriji, vrijeme je za odabir podnih i zidnih obloga. Ti materijali, ističu stručnjaci, moraju biti vodootporni te jednostavni za održavanje i čišćenje. Klasično rješenje su keramičke pločice, a na tržištu se mogu naći različitih dimenzija, strukture, dizajna, kvalitete… U ponudi su sve zastupljenije keramičke pločice koje imitiraju kamen i drvo. – Preporučljive su gres pločice koje su ratificirane, odnosno imaju ravno odrezane rubove, što omogućuje postavljanje pločica s minimalnom fugom. U kupaonicama i vlažnim prostorima prljavština i vlaga nakupljaju se u fugama, a te je naslage vrlo teško očistiti. Također, fuge propadaju jer se s vremenom od razlika u toplini i vlažnosti zraka skupljaju i šire te nakon nekog vremena izgube elastična svojstva pa se počnu mrviti i otpadati. Pločice se mogu postavljati na pod i na zid, ali je važno naglasiti da se zidne pločice postavljaju isključivo na vertikalne površine, dok podne mogu ići i na pod i na zid. Zidne pločice ne moraju ići do stropa, potrebno je da prekrivaju dijelove zida koji su izloženi intenzivnom vlaženju, uz umivaonik i uz sanitarije i, naravno, oko kade do potrebne visine, od 2 do 2,4 metra.

Ako je prostor viši od 2,5 metara, poželjno je gornju zonu zida ne prekrivati keramikom. Zid se može obojati običnom disperzivnom bojom ili perivom vodotopornom bojom za zidove. Radi lakšeg održavanja ne preporučuju se sjajne, jednobojne pločice ako su u tamnim bojama, budući da su na njima mrlje od vode i kamenca vrlo izražene. Svijetle pločice su lakše za održavanje – dodaju arhitekti iz tvrtke Izvan okvira. – Ako klijenti žele adaptirati kupaonicu a ne žele skidati postojeću keramiku, tada možemo ponuditi Kerlite ploče debljine 3 milimetara koje se postavljaju na postojeću keramiku. Zbog male debljine ploča, nakon njihova postavljanja kupaonica i dalje može funkcionirati kao i do tada – predlaže Andrea Ćus iz tvrtke Špina. Osim klasičnih keramičkih pločica, sve su popularniji i neki drugi materijali, poput drva (primjerice termotretirana tikovina) ili nekih novije dorađenih inačica laminata te jako tražene epoksi smole, koja se iz industrijskih pogona preselila u životne prostore.

Prednost epoksi smole i materijala poput cementnih premaza je svojstvo monolitnosti površine bez fuga, čime je olakšano njihovo čišćenje. – Pod od epoksi smole traži moderan i atraktivan namještaj kako bi njegova raznobojnost došla do izražaja, u slučaju da su uzorci višebojni. Takvi podovi su jako čvrsti i otporni na kemijska opterećanja, a nude individualna rješenja, jer i vi možete uvećati neku svoju sliku ili uzorak po izboru i tako stvoriti nešto originalno – kaže arhitektica Antonija Deda. Sljedeća faza je odabir sanitarija. Osnovni sanitarni elementi koji svaku kupaonicu čine funkcionalnom su umivaonik, zahodska školjka i tuš kabina ili kada. Dodatni elementi u kupaonici nisu neophodni, ali povećavaju uživanje i relaksaciju. U najmanju kupaonicu uvijek se može postaviti zahodska školjka, mali umivaonik i mala tuš kada, s tim da se dobrom rasvjetom i ogladalima vizualno može povećati prostor, dok se u srednji tip kupaonice postavlja umivaonik normalne veličine, zahodska školjka i tuš kabina. U najveću kupaonicu može se postaviti umivaonik, školjka, bide i kada, koja može biti na središnjem mjestu, a mogu se unositi i elementi wellness kupaonice.

Neki traže i postavljanje pisoara. Iako nije nužno, uobičajeno je u kupaonicu staviti perilicu rublja i sušilicu. Pri preuređenju najprije treba definirati na koji način će sanitarni elementi (zahodska školjka i bide) biti ugrađeni: hoće li biti viseći ili će biti ugrađena podna verzija elemenata? – Preporučujemo viseće elemente zbog jednostavnijeg čišćenja i održavanja kupaonice, a onda i zbog estetike. Ovisno o vrsti sanitarnih elemenata odabire se model vodokotlića, koji može biti ugradbeni ili nadgradni. Preporučuje se da umivaonik, školjka i bide budu istog proizvođača, kako bismo izbjegli moguće razlike u tonu keramike. Ovisno o veličini kupaonice i želji investitora, bira se kada ili tuš kada te odgovarajući paravan ili tuš kabina. Pri odabiru miješalica i tuš konzola važno je voditi računa o potrošnji vode. Određeni su proizvođači zahvaljujući novim tehnologijama postigli da potrošnja vode miješalice za umivaonik bude 5 l/min, a tuša 6 l/m. Svakako je dobro provjeriti potrošnju vode miješalica koje odabiremo za uređenje kupaonice, te na taj način pridonijeti uštedi vode i zaštiti okoliša – kaže Andrea Ćus iz Špine.

Umivaonik postaje sve važniji element u kupaonici, posebno zbog njegova izgleda. Bez obzira na to jeste li se odlučili za umivaonik u sklopu kupaonskog elementa ili samostalni, moraju se poštivati minimalne dimenzije od 90 centimetara širine i 55 centimetara prostora ispred umivaonika radi neometana pristupa. Jedna od najčešćih dvojbi ipak je odabir tuš kade ili kade, što ovisi o željama kupaca i prostornim mogućnostima. U slučaju kade važno je predvidjeti prostor od minimalno 55 do 60 centimetara, a ako taj prostor služi i za opuštanje, tada je potrebno predvidjeti od 90 do 105 centimetara. Klasične dimenzije tuš kade su 80×80 centimetara, pa sve do 180×100. U uređenju zone tuširanja koristi se i tuš kanalica, čime se dobiva walk in tuš prostor. U kombinaciji sa staklenim paravanom, on kupaonici daje dozu ekskluzivnosti. Osim klasičnih zahoda, u ponudi možemo naći i one s grijanom daskom, s opremom za pranje korisnika nakon nužde i dezinficiranje nakon korištenja. Bide služi za intimnu higijenu i uglavnom se smješta u nešto većim kupaonicama, ali i pri njegovu ugrađivanju bilo bi poželjno poštovati minimalna pravila smještaja u prostor, pa je najbolje da bude udaljen od zida 10 do 11 centimetara, a slobodni prostor ispred njega neka ne bude manji od 60 centimetara.

Kada je o armaturama riječ, osnovno što trebamo u kupaonici su miješalica za umivaonik, miješalica za kadu, ako je imamo, te miješalica za tuš s ručnim tušem na zidnoj šipki. Dodatno što možemo imati je miješalica za bide, ako imamo bide, te nadglavni tuš za veći užitak tuširanja. – Ono što mnogi korisnici ne znaju je prednost montiranja ručnog tuša na zidnu kliznu šipku, umjesto samo naslanjanje na miješalicu. Zidna klizna šipka nosi ručni tuš koji se može postaviti na visinu koja odgovara korisniku. U tom trenutku tuširanje je ugodnije, ruke su slobodne za šamponiranje, a ručni tuš pruža ugodu i nadglavnog tuša. Dostupni su ručni tuševi raznih promjera, kako bi užitak tuširanja bio što veći. Tuširajući se, na taj način ne moramo močiti kosu, što je u slučaju nadglavnog tuša neizbježno – kaže Jadrana Ćurković iz tvrtke Hansgrohe i dodaje da je jedna od čestih grešaka koja se javlja pri odabiru miješalica za tuš-kadu ugradnja miješalice za kadu s izljevnom cijevi u prostor tuš kade, umjesto miješalice za tuš koja nema izljevnu cijev. – Investitor često opravdava tu želju potrebom za mjestom u kupaonici gdje se mogu puniti veće kante za vodu.

No na taj se način umanjuje prostor ispod tuša koji često ionako nije velik pa izljevna cijev na miješalici smeta. Ako vam je potrebno mjesto gdje trebate puniti veće kante, a to ne možete raditi u kuhinji, uvijek treba uzeti u obzir veću visinu miješalice za umivaonik. Viša miješalica ostavlja više prostora, a pravilnim odabirom umivaonika izbjegava se špricanje vode izvan umivaonika – kaže Jadrana Ćurković iz tvrtke Hansgrohe i dodaje da na tržištu, osim ručnog tuša na kliznoj šipki ili bez nje, postoje i nadglavni tuševi s podžbukanom ugradnjom upravljanja ili showerpipe kao 3-u-1 rješenje: nadglavni tuš, ručni tuš s crijevom i termostatskom miješalicom u jednom proizvodu, koji se često koriste u wellness kupaonicama. Ipak, prava zvijezda kupaonice je miješalica za umivaonik. Taj se proizvod vizualno najviše ističe, i najviše ga koristimo pa je dobro za njega izdvojiti nešto više novca, kako biste bili sigurni u kvalitetu i dizajn. – Klijenti se najčešće odlučuju za klasičnu miješalicu koja se ugrađuje na umivaonik, no ako želimo dozu elegancije i ekskluzivnosti, svakako treba razmisliti o zidnom modelu miješalice.

To je model miješalice koje se ugrađuje u zid, čiji izljev izlazi iz zida koji djeluje elegantno. Postoje i miješalice viših dimenzija koje se mogu montirati na ormarić ili na umivaonik, tvoreći na taj način dodatni prostor između miješalice i umivaonika – kaže Andrea Ćus iz Špine. Pri odabiru materijala i boja, danas nismo vezani samo uz krom. Kombinacija bijele boje i kroma vrlo je atraktivna i lijepo se može kombinirati s bijelom keramikom i sanitarijama. – Vrhunski proizvođači i u ovom segmentu nude individualna rješenja, pa kupci mogu birati različite obrade površina; od sjajnog ili mat brušenog kroma, više nijansi zlatne i bakrene boje. Pri odabiru boja armatura svakako imajte na umu druge boje u kupaonici i kako najbolje održavati pojedinu površinu. Agresivna sredstva za čišćenje najčešće nisu potrebna, osobito za nedavno postavljene proizvode. Redovnim održavanjem blagim sredstvima za čišćenje osiguravate i dugotrajnost proizvoda – kaže Jadrana Ćurković iz tvrtke Hansgrohe.

Važna stavka je i kupaonski namještaj. – Ovisno o željama klijenata, namještaj može biti masivniji ili jednostavnijih linija i dizajna. Može se odabrati “top” (daska, polica) na koju se montira jedan ili dva umivaonika s npr. samostojećim ili zidnim miješalicama. Zanimljiva je i opcija nasadnog umivaonika na elementu s ladicama u kombinaciji s visokim visećim ormarom za držanje ručnika i kozmetike – kaže Andrea Ćus iz Špine. Uz miješalice i tuševe dobro je razmisliti i o dodacima, poput posude za sapun ili četke za zahod. Dobro je rješenje takve dodatke ugraditi zidno, jer je održavanje vrlo jednostavno i ne prlja se prostor ispod ili uokolo. Držače za ručnik treba vrlo pažljivo odabrati i pozicionirati prema funkcionalnom rasporedu prostorije. Preporučuju se manji držač pokraj umivaonika te veći držač nadohvat ruke nedaleko od kade ili tuša. Dozu luksuza moguće je unijeti u površinom male kupaonice dizajnerskom linijom sanitarija ili sanitarne opreme, dizajnerskim keramičkim pločicama ili dobro usklađenim bojama, a ako imate mogućnosti, priuštite si wellness kupaonicu ili kupaonicu otvorena tipa.

U wellness kupaonicu postavlja se whirlpool kada, dodatna tuš kabina s različitim mlazovima glave za tuš, vrlo često i sauna, a ponekad i oprema za trening. Posebnost wellness kupaonice su i elementi iz drugih dijelova stana koji omogućuju dodatno opuštanje i stvaranje osjećaja ugode. – Današnji wellness pojam drukčiji je od onoga prije deset godina. Prije je on asocirao na kadu s masažnim mlaznicama, no kako se sve više odlučujemo za tuširanje a sve manje za kupanje u kadi, a gotovo nikad u hidromasažnoj, u posljednjih nekoliko godina razvila se tehnologija tuševa: nadglavni tuš, ručni tuš, termostatska miješalica ili svo troje u jednom proizvodu koji se naziva showerpipe. Ako želimo postići više prostora pod tušem, najbolji odabir je podžbukana ugradnja. Najnoviji proizvodi omogućuju upravljanje tuševima jednostavnim pritiskom na tipku – kaže Jadrana Ćurković iz tvrtke Hansgrohe.

Kupaonica otvorena tipa najčešće se nalazi u spavaćoj sobi. U tom je slučaju kadu moguće ugraditi na središnje mjesto ili je odvojiti pregradom od stakla, zavjesom ili djelomično zidom kako bi se osigurao alternativni prostor koji se može koristiti bez ometanja osobe koja se odmara u spavaćoj sobi. – Glavni razlog za odabir kupaonice otvorena tipa je nedostatak prozora i prirodnog svjetla. Ovim se spajanjem, naime, postiže spa, relaksirajuća atmosfera u prostoru, a jedini prozor služi i kao odzračivač interijera. Osim praktičnih razloga, time podižemo razinu luksuza, a financijski ovakvo uređenje ne utječe mnogo na budžet. Naravno, i ovdje sve ovisi o cijeni sanitarija – kaže arhitektica Antonija Deda. I tek sada kreće “prljavi posao”. Majstor Antonio Bolanča iz tvrtke Izgradnja Bolanča upozorava na nekoliko “detalja” na koje treba pripaziti, a odnose se na građevinske radove. Radovi počinju demontažom i rušenjem, što prije svega uključuje kvalitetnu zaštitu ostatka stana.

Za ovu vrstu radova jako je važno poštivati kućni red. Susjede moramo pravodobno obavijestiti o buci i prašini koja će nastati tijekom radova. Zapamtite dobar majstor, osim kvalitetnog i stručnog znanja, mora biti uredan. Gradilište nije smelište i nakon radnog vremena treba biti čisto i uredno. Sav građevinski otpad mora se sortirati na odlagalištu. Najkvalitetnije rješenje je najam građevinskog kontejnera koji možete postaviti u blizini objekta i u njega odlagati otpad. Ako je gradilište u centru grada ili nekoj od parkirališnih zona, tada od gradskog ureda za prostorno uređenje (sektor za ceste) možete vrlo brzo dobiti rješenje o zauzimanju dijela javno-prometne površine. Pri demontaži podne i zidne keramike zbog dotrajalosti često se oštećuje žbuka na zidovima i glazura na podovima.

Pri planiranju troškova jako je važno predvidjeti tu stavku kako se ona kasnije ne bi pretvorila u “zloglasne” VTR-ove (vantroškovničke radove). Ako se potpuno uklanjaju žbuka i glazura, u zidarskim radovima predvidite trošak izrade nove – kaže majstor Bolanča. Dodaje da su se stare instalacije u prošlosti izvodile pocinčanim i olovnim cijevima, koje su u ono vrijeme bile najkvalitetniji materijali. Te stare instalacije danas su istisnuli novi materijali. Moderne cijevi na bazi plastike pokazuju su se kao izuzetno kvalitetne, lakše za transport i ugradnju, jednostavnije i brže za spajanje. – Kako bi se postojeće, dotrajale instalacije zamijenili novima, mora se pripaziti na neke detalje. U starim zgradama ili kućama prije zamjene postojećih instalacija vode (dovode i odvode) mora se ispustiti voda u glavnoj vertikali na kojoj se izvode radovi. Tu se vrlo često javljaju problemi starih, oštećenih ventila koje se moraju vrlo pažljivo koristiti kako ne bi nastala veća oštećenja.

Pri ispuštanju vode na glavnom ventilu obavezno se mora obavijestiti susjede da u određenom razdoblju za vrijeme radova neće moći koristiti vodu. Nakon ispuštanja vode u kupaonici koja se renovira ugrađuje se ventil kako bi se zauvijek odvojili od vertikale i na taj način sami odlučivali o vodi u svom domu. Moram napomenuti da se pri ‘vraćanju’ vode u sistem podiže talog u starim cijevima pa nije zgorega svim susjedima očistiti perlatore (sita na miješalicama za vodu) radi “mira u kući”. Nakon ugradnje glavnog ventila u kupaonici postavljaju se nove dovodne cijevi koje se raspoređuju po izlaznim pozicijama (zahodska školjka, bide, kada, tuš kabina, umivaonik, bojler, perilica rublja). Na dovodne cijevi ugrađuju se čepovi i instalacija se stavlja u funkciju te čeka završnu montažu. Odvodne cijevi u kupaonici su također vezane za glavnu kanalizacijsku vertikalu.

Pri izradi odvodne instalacije mora se paziti na padove polaganja cijevi kako bi otpadna voda nesmetano odlazila u kanalizaciju. Pritom je jako važno odrediti udaljenost nekih sanitarnih elemenata od uboda na glavnu vertikalu – potvrđuje još jednom Bolanča i dodaje da se moraju predvidjeti i izvodi za električnu instalaciju. Adaptacije kupaonica u praksi se najčešće odrađuju u proljeće kada temperature zraka dopuštaju isključivanje svih sistema grijanja. U Zagrebu se, primjerice, mnogo zgrada grije preko Toplane. Sistemi centralnog grijanja rade punom parom zimi i time otežavaju zamjenu postojeće instalacije grijaćeg tijela u kupaonici. Kao i u prethodno opisanim vodoinstalaterskim radovima, i ovdje je potrebno ispustiti sistem i ugraditi ventile za odvajanje od zajedničke instalacije. – Za instalaciju cijevi centralnog grijanja najčešće se koriste bakrene, PEX Alu PEX, PPR cijevi koje se polažu od glavne vertikale do grijaćeg tijela.

Ako se stan grije uz pomoć plinskog bojlera radovi se mogu izvoditi u bilo koje doba godine, ali se mora paziti na kvalitetan odvod ispušnih plinova – dodaje. Nakon što se postave sve potrebne instalacije, u kupanici ostaje priličan nered. Kako bi u konačnici kupaonica izgledala uredno, potrebno je voditi računa o pravim kutevima i ravninama zidova u prostoru. Nakon zatvaranja utora (šliceva) nastalih provođenjem instalacija, ponekad je potrebno ožbukati zidove i izravnati pod. Kvalitetan zidar uvijek će prije početka radova izmjeriti prostor, postaviti vodilice (fašne) u vagi i zidove površinski izravnati. U toj fazi adaptacije važno je provjeriti kutove i ravnine zidova kako nakon postavljanja keramike i sanitarija ne bi bilo razočaranja. – Nakon zidara, na redu je keramičar. Način na koji se postavlja keramika je važan jer se vide sve greške iz prethodnih faza radove.

Keramičar mora biti više nego uredan i uvijek za sobom mora spužvom isprati ljepilo kako se površinski ne bi osušilo. Prije polaganja keramike najbolje je izraditi shemu postave pločica ili u dogovoru s investitorom točno definirati svaki milimetar kupaonice. Jako je važno da keramičar unaprijed zna koju vrstu pločica postavlja i na koji način. Pločice, ovisno o klasi, imaju različite nepravilnosti, od površinske dekolorizacije, nejednake veličine, kalibra, debljine… Prije početka radova svaku kutiju valja otvoriti i provjeriti ima li oštećenj Kako se pločice često unaprijed naručuju i trgovci nemaju velike zalihe na lagerima, potrebno je sve predvidjeti da čekanje ne zaustavi radove. Uvijek se naručuje više pločica od potrebnog zbog izrezanog otpada. Unaprijed je potrebno dogovoriti se o načinu njihova polaganja. Dijagonalno slaganje stvara više ostataka pa se na to mora računati pri kupnji pločica.

Pravi majstor jednako kvalitetno postavlja pločice dijagonalno i pravocrtno. Prije postavljanja pločica keramičar mora provjeriti neravnine zidova i podova kako bi znao izračunati količinu potrebnog ljepila. Ovisno o podlozi, potrošnja je od tri do 10 kilograma po četvornom metru. Da bi kupaonica izgledala posebno, unaprijed se treba dogovoriti o burduri ili ukrasnim lajsnama – ističe majstor Bolanča i dodaje da nakon keramičara na scenu stupa soboslikar koji uređuje strop. Na kraju, preostaje završna ugradnja sanitarnih elemenata. Taj posao izvode vodoinstalateri, koji su izvodili instalaciju dovoda i odvoda jer znaju pozicije cijevi pa je na minimum svedena mogućnost da oštete neku od instalacija. Neki se radovi mogu odraditi bez angažiranja majstora, no ako nemate dovoljno znanja i iskustva, bolje da se ne upuštate u taj posao već sve prepustite stručnjacima kako biste na kraju bezbrižno uživali u preuređenoj kupaonici, svjesni da sljedeće radove nećete morati izvoditi barem nekoliko godina.

Foto: Living4Media, Guliver Image, Axor/Hansgrohe, Špina, Art interijeri, Petrokov

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!:)

Related content
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2024 09:32