Iako je gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći izloženost kemikalijama u svakodnevnom životu, stručnjaci ističu da nekoliko jednostavnih promjena može značajno smanjiti njihovu prisutnost u domu. Redovito provjetravanje, umjerenija uporaba mirisnih proizvoda i sredstava za čišćenje, pažljiv odabir materijala i namještaja te pravilno održavanje prostora mogu imati veći utjecaj na kvalitetu zraka i zdravlje ukućana nego što većina ljudi pretpostavlja.

Drugim riječima, cilj nije stvoriti potpuno sterilno okruženje, nego dom u kojem ćete biti manje izloženi tvarima čiji se dugoročni učinci na zdravlje sve intenzivnije istražuju. Ponekad upravo male promjene u svakodnevnim navikama mogu donijeti najveću razliku.

Kuhanje na plinu još je jedan značajan izvor onečišćenja zraka u zatvorenom prostoru

GMVOZD/GETTY IMAGES

Grijanje i izgaranje

Problem

Kad god nešto spaljujemo u vlastitom domu, stvaramo onečišćenje zraka u zatvorenom prostoru. To vrijedi bez obzira kuhate li na plinskom štednjaku, pržite slaninu, ložite peć na drva ili kamin, palite cigaretu ili tamjan ili ste jednostavno zagorjeli tost.

„Čak 80 do 90 posto vremena provodimo u zatvorenim prostorima“, kaže profesor Francis Pope, voditelj Katedre za atmosferske znanosti na Sveučilištu u Birminghamu, za The Guardian. „Zbog toga postoji mogućnost da koncentracije onečišćenja zraka u zatvorenom prostoru budu vrlo visoke. To utječe na dišni i kardiovaskularni sustav, pojedine komponente su kancerogene, a sve je više dokaza da onečišćenje zraka utječe i na kognitivne sposobnosti. Dugoročno može pridonijeti razvoju ozbiljnih bolesti poput demencije i Alzheimerove bolesti. No čak je i relativno kratkotrajna izloženost onečišćenju zraka povezana s obrazovnim postignućima, produktivnošću na radnom mjestu i općim mentalnim blagostanjem.“

Kuhanje na plinu još je jedan značajan izvor onečišćenja zraka u zatvorenom prostoru, upozorava profesor Frank Kelly, nositelj Humphrey Battcock katedre za zdravlje i javne politike na Imperial Collegeu u Londonu.

„Pritom nastaje dušikov dioksid, respiratorni iritant koji može imati dugoročne posljedice, uključujući kardiovaskularne bolesti i demenciju. Povezan je i s komplikacijama u trudnoći te razvojem astme. Osim toga, oslobađaju se i sitne lebdeće čestice poznate kao PM2.5.“

Te su čestice manje od 2,5 mikrona, zbog čega su dovoljno sitne da mogu doprijeti čak i do mozga.

„Naš nos i grlo vrlo učinkovito zaustavljaju veće čestice, ali ove sitne mogu prodrijeti duboko u pluća“, objašnjava Nicola Carslaw, profesorica kemije zraka u zatvorenim prostorima na Sveučilištu York.

Najljepši hrvatski domovi, kako do bazena koji toliko dugo želite i priče koje inspiriraju: ljetni broj D&D-a je u prodaji

Rješenje

Za većinu ljudi izloženost onečišćenju zraka u zatvorenom prostoru može se znatno smanjiti jednostavnom navikom redovitog provjetravanja doma, osim ako živite uz izrazito prometnu i zagađenu cestu. Nastojte što manje spaljivati bilo kakve materijale u zatvorenim prostorima, tijekom kuhanja uvijek uključite kuhinjsku napu te redovito čistite ili mijenjajte njezine filtre.

Vrijedi obratiti pozornost i na usisavač koji koristite. Mnogi modeli vraćaju sitne PM2.5 i veće PM10 čestice natrag u zrak tijekom usisavanja. Usisavači opremljeni HEPA filtrom trebali bi ih učinkovito zadržavati, čime dodatno pridonose kvaliteti zraka u domu.

Prema dostupnim dokazima, pojedini usporivači gorenja mogu biti kancerogeni, povećati rizik od razvoja dijabetesa, povišenog kolesterola i pretilosti te pridonijeti oštećenju bubrega, jetre, očiju i imunološkog sustava

JGARERI/GETTY IMAGES/ISTOCKPHOTO

Sofe, madraci, tepisi i zavjese

Problem

Vrlo strogi propisi o zaštiti od požara znače da namještaj i tekstil u domovima u Ujedinjenom Kraljevstvu sadrže više kemijskih usporivača gorenja nego gotovo bilo gdje drugdje u svijetu. Zavjese, jastuci, madraci, posteljina, ali i brojni građevinski materijali još od 1980-ih sadrže velike količine tih kemikalija, unatoč sve većem broju istraživanja koja ih povezuju s ozbiljnim zdravstvenim rizicima.

„Ne postoje dokazi da su naši zastarjeli propisi o zaštiti od požara spasili više života u Ujedinjenom Kraljevstvu. Štoviše, ove kemikalije mogu dim tijekom tinjanja požara učiniti još otrovnijim. Zbog izloženosti takvom dimu vatrogasci razvijaju rak“, upozorava dr. Joanna Cloy, voditeljica projekta o usporivačima gorenja u škotskoj ekološkoj organizaciji Fidra.

Na moguće zdravstvene posljedice upozorava i profesorica Miriam L. Diamond sa Sveučilišta u Torontu, čiji laboratorij proučava kemijske onečišćujuće tvari.

„Sve je više dokaza da usporivači gorenja mogu imati ozbiljne zdravstvene posljedice – od poremećaja endokrinog sustava do smanjenog kvocijenta inteligencije.“

Profesorica Diamond smatra da bi rastući broj neurorazvojnih poremećaja kod djece mogao biti povezan upravo s izloženošću tim kemikalijama, osobito onima koje se nalaze u dječjoj posteljini. Njezin je laboratorij analizirao dječje madrace i okruženja za spavanje.

„Bili smo vrlo iznenađeni kada smo pronašli usporivače gorenja ondje gdje uopće nisu bili potrebni. Osim toga, pronašli smo i brojne plastifikatore i ftalate“, kaže, navodeći među njima organofosfatne estere, di-2-etilheksil ftalat i benzil butil ftalat.

Rezultati su bili još zabrinjavajući kada su istraživači simulirali dijete koje skače po krevetu.

„Tada je došlo do ubrzanog oslobađanja kemikalija.“

Rješenje

Kad god je to moguće, birajte proizvode izrađene od materijala koji su prirodno otporniji na vatru, poput vune, pamuka, kože ili masivnog drva. Takvi materijali ne zahtijevaju dodavanje kemijskih usporivača gorenja, a još uvijek nije potpuno razjašnjeno jesu li novije generacije takozvanih „netoksičnih“ usporivača doista sigurne.

Jedna od mogućnosti je i kupnja rabljenog namještaja proizvedenog prije 1988. godine, odnosno prije stupanja na snagu propisa koji su uveli obveznu primjenu ovih kemikalija.

Za smanjenje izloženosti preporučuje se redovito usisavanje usisavačem s HEPA filtrom te brisanje prašine vlažnom krpom, jer se upravo u kućnoj prašini nakuplja velik dio tih spojeva.

Ako trenutačno ne planirate kupnju nove sofe, razmislite o zamjeni pjene u postojećim jastucima, čime se može smanjiti količina kemikalija kojima ste svakodnevno izloženi.

Od kraja 2025. godine dječji namještaj i autosjedalice u Ujedinjenom Kraljevstvu više ne moraju sadržavati usporivače gorenja. Ipak, proizvodi proizvedeni prije te promjene i dalje se mogu legalno prodavati, pa činjenica da je proizvod nov ne znači nužno da ne sadrži te kemikalije.

U međuvremenu je završeno i javno savjetovanje o reformi propisa iz 1988. godine, koje je zaključeno 23. lipnja, pa se očekuju izmjene koje bi trebale smanjiti uporabu štetnih usporivača gorenja.

Prilikom kupnje vrijedi potražiti proizvode s certifikatima poput OEKO-TEX, GREENGUARD Gold, Global Organic Textile Standard (GOTS) ili Global Organic Latex Standard (GOLS). Nijedan od tih certifikata ne dopušta uporabu kemijskih usporivača gorenja, zbog čega mogu biti dobar pokazatelj sigurnijeg izbora za dom.

Svaki put kada raspršite sredstvo za čišćenje, lak za kosu, dezodorans ili parfem, dodatno opterećujete zrak u svom domu. Isto vrijedi i za elektroničke cigarete, koje oslobađaju stotine različitih kemijskih spojeva

ANDRESR/GETTY IMAGES

Sredstva za čišćenje i proizvodi za osobnu njegu

Problem

Posljednjih godina postali smo gotovo opsjednuti besprijekornom čistoćom i intenzivnim mirisima u svojim domovima. Za to su dijelom zaslužni trendovi poput CleanToka, na kojem influenceri prekrivaju svaki kutak doma pjenama, maglicama, izbjeljivačima i mirisnim sprejevima, ali i agresivan marketing osvježivača prostora te izrazito parfemiranih deterdženata za rublje.

Posljedica je da mnogi od nas svakodnevno žive okruženi koktelom kemikalija koje lebde u zraku, čak i kada koriste proizvode koji se predstavljaju kao „prirodni“ ili „zeleni“.

„Mnoga takozvana prirodna sredstva za čišćenje prepuna su hlapljivih organskih spojeva (VOC) za koje znamo da mogu reagirati s ozonom u zatvorenom prostoru, stvarajući ultrafine čestice ili formaldehid“, upozorava Nicola Carslaw, profesorica kemije zraka u zatvorenim prostorima sa Sveučilišta York.

Ozon u zatvorenom prostoru, koji je vrlo toksičan, mogu emitirati pojedini električni uređaji ili može dospjeti izvana. Nastaje i kada dušikov dioksid reagira s određenim hlapljivim organskim spojevima.

„Osvježivači zraka koji se uključuju u utičnicu neprestano ispuštaju niz hlapljivih tvari u dom“, dodaje Carslaw. Isto vrijedi i za eterična ulja te mirisne štapiće.

Udisanje tih aerosoliziranih kemikalija može oštetiti zaštitnu epitelnu barijeru u plućima, dok njihov kontakt s kožom može izazvati iritacije, kontaktne reakcije te pogoršati ekcem i dermatitis.

Profesor Frank Kelly ističe da većina ljudi pretpostavlja kako su sredstva za čišćenje temeljito ispitana prije nego što se nađu na tržištu, no to često nije slučaj.

„Ne postoji dovoljno razumijevanja o tome što nam ovi proizvodi dugoročno rade jer ne postoji obveza da se testiraju sa zdravstvenog aspekta“, kaže.

To je posebno važno u domovima s malom djecom.

„Zona disanja male djece nalazi se vrlo blizu poda. Bilo da je riječ o PM2.5 česticama ili kemikalijama iz sredstava za čišćenje, one završavaju u zraku, a zatim se talože na podu“, objašnjava Kelly. „Zato je redovito provjetravanje toliko važno.“

Rješenje

Kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru možete znatno poboljšati vrlo jednostavnom promjenom navika – pokušajte što manje raspršivati proizvode u obliku spreja.

Smanjite količinu sredstava za čišćenje i proizvoda za osobnu njegu koje koristite te, kad god je moguće, birajte proizvode bez dodanih mirisa. Bez obzira jesu li deklarirani kao prirodni ili sintetski, svi mirisi oslobađaju hlapljive organske spojeve (VOC).

Parfeme je bolje nanositi tapkanjem nego raspršivanjem, a sprejeve za tijelo i druge aerosole koristiti što rjeđe.

Klasična sredstva za čišćenje i dalje možete koristiti, ali umjesto da ih prskate izravno po površinama, skinite čep, ulijte malu količinu na krpu – pritom noseći zaštitne rukavice – te nakon čišćenja površinu isperite vodom.

Nakon svakog čišćenja otvorite prozore kako biste što brže uklonili kemikalije iz zraka.

Običan sapun i voda jednako su učinkoviti, a često i učinkovitiji u uklanjanju klica od antibakterijskih proizvoda

ZORANM/GETTY IMAGES

Antibakterijska sredstva

Problem

Pandemija je dovela do eksplozije prodaje antibakterijskih sredstava za čišćenje, koja je porasla između 40 i 60 posto. Iako ih danas kupujemo manje nego tijekom pandemije, i dalje ih koristimo znatno češće nego prije 2019. godine.

Sve je više dokaza da antibakterijska sredstva nisu ni sigurnija ni učinkovitija od običnog sapuna ili deterdženata. Istodobno, njihove aktivne kemikalije završavaju razrijeđene u rijekama, jezerima i morima ili ostaju na našoj koži i kućnim površinama, stvarajući uvjete u kojima mikroorganizmi postupno razvijaju otpornost – ne samo na ta sredstva, nego i na druge biocide, uključujući antibiotike.

„Korištenje antibakterijskih sredstava za čišćenje domova i vlastitog tijela izuzetno je nepromišljena uporaba antimikrobnih tvari“, upozorava profesorica Miriam L. Diamond.

„To znači da bi naša djeca i unuci jednog dana mogli ostati bez učinkovitih antibiotika.“

Rješenje

Stručnjaci upozoravaju da redovita uporaba antibakterijskih sprejeva na površinama koje dolaze u kontakt s hranom, poput dasaka za rezanje, može negativno utjecati na crijevni mikrobiom.

Preporučuje se izbjegavati antibakterijska sredstva i dezinficijense za ruke koji sadrže kvaterne amonijeve spojeve te birati proizvode na bazi etanola, koji ne pridonose razvoju antimikrobne otpornosti.

Ako je površinu doista potrebno dezinficirati, stručnjaci preporučuju otopinu vode i 3-postotnog vodikova peroksida. Nakon uporabe on se razgrađuje na bezopasne sastojke, a po želji se može pomiješati s malom količinom kastiljskog sapuna ili sredstva za pranje posuđa.

DORALIN TUNAS/GETTY IMAGES

Vinilni podovi

Problem

Plastifikatori se dodaju tvrdoj plastici kako bi postala fleksibilna i savitljiva. No s vremenom se ti spojevi postupno oslobađaju u okolinu. Ako vam je ikada napukla stara vinilna pernica ili sličan plastični predmet, upravo je gubitak plastifikatora bio razlog njezina pucanja.

Mnogi plastifikatori pripadaju skupini ftalata, poznatih hormonskih disruptora. Kao zamjena za njih danas se sve češće koriste neftalatni plastifikatori, no njihova sigurnost još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. I jedni i drugi povezuju se s povećanim rizikom od dječje astme, alergijskog rinitisa i piskanja pri disanju.

„Brojne studije pokazuju da se plastifikatori koji se oslobađaju iz vinilnih podova vežu za kućnu prašinu, koju zatim udišemo“, objašnjava dr. Paul Scheepers, toksikolog sa Sveučilišta Radboud u nizozemskom Nijmegenu.

„Te kemikalije mogu prodrijeti i kroz kožu. Mala djeca koja pužu po podu posebno su izložena jer ih u organizam unose kontaktom ruku i usta u znatno većoj mjeri nego odrasli.“

Rješenje

Odabir podnih obloga nije jednostavan. Laminati i drveni podovi također mogu sadržavati formaldehid i druge spojeve s visokim udjelom hlapljivih organskih spojeva (VOC), pojedine boje za podove imaju sličan problem, dok sintetički tepisi otpuštaju sitna vlakna koja dodatno opterećuju okoliš.

Ako trenutačno ne možete zamijeniti vinilni pod, dr. Scheepers savjetuje da posebnu pozornost posvetite prašini.

„Najbolji način čišćenja vinila je mokro brisanje poda, a ne usisavanje.“

Prema podacima Europske agencije za okoliš, najvećem riziku izložena su mala djeca i starije osobe

GREGGORY DISALVO/GETTY IMAGES

Lonci i tave

Problem

Sigurnost posuđa s neprianjajućim premazom predmet je rasprava već godinama, no sve je više dokaza da per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), koje se koriste u takvim premazima, predstavljaju rizik i za ljudsko zdravlje i za okoliš, osobito kada se premaz izgrebe ili pregrije.

PFAS se često nazivaju „vječnim kemikalijama“ jer su iznimno postojani. Upravo zbog svoje otpornosti na vodu, ulja, UV zračenje i visoke temperature koriste se u brojnim proizvodima. No ta ista svojstva znače da se, jednom kada dospiju u okoliš ili ljudski organizam, razgrađuju vrlo sporo ili gotovo nikako.

Zbog toga gotovo svi ljudi danas imaju određene količine PFAS-a u krvi.

Izbjeći ih nije lako jer se ne nalaze samo u tavama s neprianjajućim premazom. Koriste se i u ambalaži za hranu, kozmetici, tapeciranom namještaju, odjeći za boravak na otvorenom, bojama, postupcima kromiranja, farmaceutskim proizvodima, pjenama za gašenje požara, pa čak i u sredstvima za zaštitu od mrlja na dječjim školskim uniformama.

Visoka izloženost PFAS-u tijekom trudnoće povezuje se sa sporijim razvojem fetusa i manjom porođajnom težinom.

Kod opće populacije povećana izloženost povezuje se s rakom testisa, dojke i bubrega, oštećenjem jetre, bolestima štitnjače, povišenim kolesterolom te povećanim rizikom od pretilosti.

U travnju ove godine članovi Odbora za reviziju okoliša Donjeg doma britanskog parlamenta pozvali su na potpunu zabranu svih neesencijalnih PFAS spojeva u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Rješenje

„Ako u tavama s neprianjajućim premazom koristite metalne lopatice, ubrzavate trošenje zaštitnog sloja. No ni plastični pribor nije idealan jer se njegovi vrhovi s vremenom također razgrađuju i vjerojatno oslobađaju mikroplastiku“, upozorava profesor Frank Kelly.

Stručnjaci savjetuju da izbjegavate plastični pribor tijekom kuhanja na visokim temperaturama te da metalnim priborom ne grebete neprianjajuće površine.

Izgrebane, oštećene ili deformirane tave s neprianjajućim premazom trebalo bi zamijeniti.

Ako ste u mogućnosti, prijeđite na posuđe od lijevanog željeza ili nehrđajućeg čelika te koristite drveni ili metalni pribor na površinama koje to dopuštaju.

Pojedini aktivisti upozoravaju da bisfenoli mogu prelaziti iz plastike u hranu, no među stručnjacima još uvijek ne postoji potpuni konsenzus

SASIRIN PAMAI/GETTY IMAGES

Boce, limenke i kutije za pohranu hrane

Problem

Europska unija zabranila je uporabu bisfenola A (BPA) i drugih potencijalno štetnih bisfenola u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom i pićem u prosincu 2024. godine, nakon procjena Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA).

Već godinu ranije EFSA je procijenila da bi prihvatljivu dnevnu izloženost bisfenolu trebalo smanjiti čak 20.000 puta zbog mogućih negativnih učinaka na imunološki, reproduktivni, razvojni i metabolički sustav.

U Ujedinjenom Kraljevstvu situacija je drukčija. Iako BPA nije dopušten u dječjim bočicama i igračkama, i dalje je dopušten u pojedinim proizvodima koji dolaze u kontakt s hranom, uključujući kutije za pohranu, unutarnje obloge limenki i boce za višekratnu uporabu.

Problem dodatno otežava činjenica da se BPA sve češće zamjenjuje drugim bisfenolima, za koje se sumnja da bi mogli biti jednako štetni ili čak štetniji.

„Bisfenoli su dio kemijske strukture plastike i ne oslobađaju se lako. Najviše se oslobađaju kada se plastika zagrijava, primjerice u mikrovalnoj pećnici“, objašnjava dr. Paul Scheepers.

Rješenje

„Provjerite oznaku na plastičnoj ambalaži. Ako piše PE, odnosno polietilen, ili PP, odnosno polipropilen, i ako je proizvod označen kao prikladan za uporabu u mikrovalnoj pećnici, tada ga možete zagrijavati. Ako takve oznake nema, nemojte ga stavljati u mikrovalnu pećnicu“, savjetuje dr. Scheepers.

Još je sigurnije rješenje prije podgrijavanja hranu prebaciti u staklenu ili keramičku posudu.

Plijesan

Problem

Ako je dom hladan, vlažan ili slabo prozračen, plijesan se može razviti na zidovima, stropovima, namještaju ili unutar građevinskih konstrukcija. Osim što narušava izgled prostora, može predstavljati ozbiljan zdravstveni problem.

„Tijekom istraživanja WellHome, u kojem smo analizirali 100 kućanstava u zapadnom Londonu, otkrili smo da se vlaga najčešće pojavljuje u domovima čiji stanari nisu imali pristup vanjskom prostoru za sušenje rublja, živjeli su uz prometne ceste i izbjegavali otvarati prozore kako bi spriječili ulazak onečišćenog zraka“, kaže profesor Frank Kelly.

Slične je rezultate dobila i Nicola Carslaw tijekom istraživanja kućanstava u Bradfordu.

Posebno su osjetljiva mala djeca, starije osobe, osobe koje boluju od plućnih bolesti te ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom.

Rješenje

Ponekad je uzrok plijesni izvan naše kontrole, primjerice prokišnjavanje krova ili dotrajala stolarija. No u mnogim slučajevima rizik se može znatno smanjiti jednostavnim promjenama svakodnevnih navika.

Ako je moguće, rublje sušite na otvorenom. Kada to nije izvedivo, redovito provjetravajte prostorije tijekom sušenja.

Nakon tuširanja i kuhanja otvorite prozore kako biste smanjili razinu vlage u zraku te, prema potrebi, uključite ventilatore ili koristite odvlaživač zraka.

U Ujedinjenom Kraljevstvu na snagu je stupio i takozvani Awaabov zakon, nazvan po dvogodišnjem Awaabu Ishaku, koji je 2020. godine preminuo od posljedica oštećenja pluća uzrokovanih plijesni u unajmljenom stanu. Prema tom zakonu, stanodavci su obvezni brzo i učinkovito ukloniti plijesan iz nekretnina koje iznajmljuju.