Dovoljno je nekoliko kapi vode na pogrešnom mjestu da nastane problem koji će vlasnik primijetiti tek kada šteta već bude načinjena. Crijevo perilice može početi propuštati, spoj ispod sudopera popustiti, a voda se može pojaviti i oko bojlera ili vodokotlića. Ako se to dogodi dok nikoga nema kod kuće, malo curenje može se u nekoliko sati pretvoriti u puno veći problem.
Jedan od jednostavnih načina ranog upozorenja je senzor za curenje vode. Mali uređaj postavlja se na pod, odnosno na mjesto na kojem bi se voda trebala pojaviti ako dođe do kvara. Kada njegovi kontakti dođu u dodir s vodom, uređaj bi trebao uključiti zvučni alarm, a pametni modeli mogu poslati i obavijest na mobitel.
Takvi uređaji ne moraju biti veliki niti zahtijevaju složenu instalaciju. Neki rade samostalno, dok se drugi povezuju s kućnom Wi‑Fi mrežom ili centralnim sustavom pametnog doma, piši Travelers.
Najvažnije je mjesto postavljanja
Senzor ima smisla samo ako se nalazi dovoljno blizu mjesta na kojem bi se curenje moglo pojaviti. U kupaonici je zato dobro razmisliti o prostoru ispod ili neposredno uz perilicu rublja, području oko bojlera te priključcima WC‑a. U kuhinji je jedno od kritičnijih mjesta ormarić ispod sudopera, osobito oko ventila, sifona i spojeva cijevi.
Ako ispod uređaja nema dovoljno mjesta za cijeli senzor, mogu se koristiti modeli s kabelom ili odvojenom sondom. Na taj način detekcijski dio može biti postavljen na pod, odnosno ondje gdje postoji najveća mogućnost da će prvi doći u kontakt s vodom, dok se ostatak uređaja nalazi na prikladnijem mjestu.
Dobro je zaštititi više potencijalno problematičnih mjesta, osobito ako se u stanu nalazi nekoliko uređaja priključenih na vodovod. Senzor se može postaviti i pokraj perilice posuđa, ispod hladnjaka koji ima priključak za vodu ili u blizini drugih instalacija kod kojih postoji mogućnost curenja.
Senzor ne znači automatsko zatvaranje vode
Mali detektor koji registrira vodu najčešće služi samo za upozorenje. On može oglasiti alarm ili poslati obavijest, ali neće sam od sebe zatvoriti dovod vode.
Za to je potreban sustav s motornim ventilom. Kada je senzor povezan s takvim ventilom, detekcija curenja može pokrenuti automatsko zatvaranje dovoda. Pojedini sustavi pritom omogućuju povezivanje više senzora s jednim ventilom, pa se voda može zatvoriti čim bilo koji od njih registrira problem.
Takvo rješenje posebno ima smisla u stanovima koji su veći dio dana prazni. Ako senzor otkrije vodu dok vlasnika nema, automatsko zatvaranje može ograničiti količinu vode koja će nastaviti istjecati. No prije ugradnje potrebno je provjeriti je li konkretni senzor kompatibilan s ventilom i podržava li sustav automatsko zatvaranje.
Postoje i napredniji uređaji koji ne čekaju da voda dođe do senzora na podu. Oni mogu pratiti protok i tlak u vodovodnim cijevima te prepoznati neuobičajeno ponašanje instalacije. Na taj način sustav može upozoriti na moguće curenje i kada voda još nije stigla do mjesta na kojem se nalazi fizički detektor.
Ne može spriječiti baš svaku poplavu
Bez obzira na to koliko je sustav napredan, detektor curenja nije jamstvo da do poplave neće doći. Automatski ventil može prekinuti dovod vode u stanu, ali ne može zaustaviti vodu koja dolazi iz susjednog stana, prodire kroz krov ili se vraća iz kanalizacije.
Ograničenje postoji i kod pojedinih kvarova uređaja. Ako, primjerice, pukne bojler, zatvaranje dovoda spriječit će dotok nove vode, ali neće ukloniti vodu koja se već nalazi u spremniku i može nastaviti istjecati.
Zato ovakav uređaj treba promatrati kao dodatnu zaštitu, a ne kao zamjenu za redovito održavanje instalacija. Njegova je najveća prednost upozoriti na problem u trenutku kada je riječ tek o nekoliko kapi i pomoći da se malo curenje ne pretvori u višesatno izlijevanje vode i puno veću štetu.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....