Nevenka Vuković Varga, dipl. ing. arh., ovlašteni arhitekt-projektant i energetski certifikator u tvrtki Princon iz Čakovca, otkriva sve o fantastičnim načinima kako brzo i efikasno utopliti životni prostor i pritom ne bankrotirati.
Činjenica je da bez obzira na to kako se grijemo i koji energent koristimo za grijanje, slabo izolirana zgrada s puno toplinskih mostova i oslabljenja na ovojnici treba puno više energije za osiguranje topline ugodne za boravak.
Za ugodan boravak zimi idealna temperatura zraka je od 20 do 22 °C uz 35-45% relativne vlage, i ta je temperatura u stanovima najčešća. Osjećaj ugodne topline je individualan - uvijek će nekome biti dovoljno toplo, a drugi će se stiskati uz radijator.
ZAŠTO SE GUBI TOPLINA?
Jednostavan zakon fizike, pojednostavljeno rečeno, glasi da je smjer kretanja topline uvijek od tople strane na hladnu, čim postoji razlika u temperaturi, i da je taj proces stalan i nezaustavljiv. Ne možemo ga spriječiti, ali ga možemo znatno usporiti i ublažiti korištenjem građevinskih materijala koji imaju veliki toplinski otpor, a to su materijali za toplinsku izolaciju.
GDJE SE ZAPRAVO GUBI TOPLINA?
Toplina se gubi kroz grijanu ovojnicu zgrade, a to su sve plohe koje razdvajaju grijani i negrijani, odnosno vanjski prostor. Pojednostavljeno rečeno, zgradu promatramo kao cjelinu, slično stroju koji treba energiju za rad i koju moramo nadomjestiti grijanjem. Što čini vanjsku ovojnicu? To su vanjski zidovi, zidovi prema garaži, prozori i vrata na fasadi, strop prema negrijanom tavanu, pod na tlu ili strop prema negrijanom podrumu, ravni ili kosi krov iznad grijanih prostora.
Osim ovojnice, problem su detalji, mjesta oslabljenja u toj ovojnici gdje zbog toplinski lošijeg materijala ili slabije izvedbe također imamo gubitke topline. To su tzv. toplinski mostovi: betonski dijelovi u zidovima od opeke, konzolni balkoni, podnožja zgrade (tzv. sokl) i slično, ali i manjkavo izvedena izolacija unutar konstrukcija.
Često su problem i spojevi stolarije sa zidovima, a i sama stolarija kod spoja krila na okvir ako nema dobrih brtvi. Danas postoji infracrvena termografska tehnika snimanja koja nam može otkriti mnoga skrivena mjesta gdje nepotrebno gubimo toplinu i kojom se naveliko služimo ne samo za detekciju toplinskih mostova, nego i za otkrivanje mjesta prodora vode i drugih grešaka u građevinarstvu.
Osim ovih gubitaka topline koji se stručno zovu transmisijski gubici, gdje se temperatura prenosi vođenjem s jednog materijala na drugi (i to uvijek od više temperature prema nižoj), postoje tzv. ventilacijski gubici.
Za normalan život i kvalitetu stanovanja nužan nam je dovod svježeg zraka, ali samo toliko koliko nam treba i baš kada ga želimo. Ako imamo velike zračne procijepe, prozore koji slabo "dihtaju" i vrata gdje se stalno osjeća neugodno strujanje hladnog zraka (pogotovo ako su izloženi vjetrovitoj strani), gubici topline mogu biti znatni. U krajnjoj liniji, želimo da nam toplina ostaje unutar zgrade, da se zadrži, a ne da "bježi" van jer ne želimo grijati vanjski zrak i doslovno bacati novac kroz prozor.
Za kompenzaciju toplinskih gubitaka moramo u prostor dovoditi toplinu i poduzeti sve da su gubici topline što manji, na što, osim izolacije ovojnice, možemo utjecati i svojim ponašanjem.
Postoji mnogo savjeta za štednju energije (energije za grijanje, električne energije i vode) i o njima se u posljednje vrijeme stalno govori u medijima. No, postoje i jednostavni, praktični, a to znači i jeftini načini kako ćete sami, bez majstora i dodatnih ulaganja, smanjiti potrebu za energijom za grijanje. Sve su to pravila koja nisu nova, ali treba na njih podsjetiti jer su se zaboravila u vrijeme kad je energija bila jeftina.
CENTRALNO GRIJANJE I RADIJATORI
Ako još niste, servisirajte bojler centralnog grijanja - nataloženi kamenac smanjuje učinak bojlera. Odzračite radijatore prije korištenja od nakupljenog zraka. Provjerite zadanu temperaturu na bojleru - ne pretjerujte, ne trebaju vam vreli radijatori, tu i tamo obucite toplije čarape, jeftinije je....
Nemojte zatvarati radijatorske ventile u sobama koje ne koristite (osim ako su termostatski). To nije dobar način štednje energije. Treba održavati unutarnju temperaturu, čak i u prostorijama u kojima ne boravimo jer ćemo još više "gubiti" toplinu.
Ako se prostor potpuno ohladi, ohladit će se i zidovi i podovi i namještaj, koji inače akumuliraju toplinu, pa za njihovo ponovno zagrijavanje treba više energije nego za održavanje minimalne temperature koja ne bi smjela pasti ispod 16, 17 °C.
Nabavite termometre (još bolje one koji pokazuju i relativnu vlagu) pa kontrolirajte temperaturu. Osjet topline može zavarati - ljudsko tijelo osjeća i promjenu temperature za 1 °C.
Vrlo često su ispred radijatora spuštene zavjese ili je radijator zatrpan namještajem. Oslobodite radijatore da mogu grijati zrak u prostoriji.
Imate li mogućnosti i ispravan dimnjak (provjerite s vašim dimnjačarem jer su stari dimnjaci često neispravni), nabavite peć kojom ćete, uz centralno grijanje, dogrijavati prostor za dnevni boravak ložeći drva ili pelete. Ovakve peći više nisu skupe i puno su bolje konstrukcije od nekadašnjih pa imaju bolju iskoristivost. Dizajnom su različite, a neke su i pravi ukras za prostor. Naravno da vam treba prostor za ogrjev, ali npr. peleti su jeftino, a vrlo čisto gorivo, s manje od 1% pepela, a vreće s peletima možete smjestiti i na balkon. Kod takvih peći peleti se doziraju automatski iz spremnika na samoj peći.
Ako ste skloniji klasici i možete si financijski to priuštiti, odličan izbor je kaljeva peć koja dugo zadržava toplinu (jer ima odličnu akumulaciju topline) i to 12-15 sati nakon prestanka loženja. Ove peći se mogu izvesti i tako da griju vodu za nekoliko radijatora.
Često se preporuča dodatno izolirati zid iza radijatora. To možete učiniti sami tako da nabavite čvršću i deblju aluminijsku foliju koju zalijepite na čvsti karton i učvrstite ili samo gurnete iza radijatora. Alu folija će dodatno reflektirati toplinu u prostor pa se neće tako puno topline gubiti na zagrijavanje zida iza radijatora. Ovo svakako učinite ako imate smanjenu debljinu zida iza radijatora (prozorsku nišu).
PRAVILNO PROZRAČIVANJE
Možda zvuči neobično govoriti ljudima kako otvarati prozore. Ali za štednju energije zimi, nije dobro ostaviti prozor otvoren na "kant" dulje. Na taj se način samo ohlade plohe zidova uz prozor, a mogu se pojaviti i gljivice u obliku tamnih mrlja, zbog kondenziranja vlage iz zraka na hladnim površinama.
Ispravno je 2-3 puta na dan širom otvoriti prozore na 3-4 minute, što je dovoljno da se zrak brzo promijeni, a da se pritom ne ohlade podovi i zidovi. Na taj se način smanjuje i količina vlage u prostoru - vanjski hladni zrak sadrži manje vlage pa topli vlažni zrak izlazi van. Tako doveden svježi zrak brzo će se zagrijati.
Piše: Nevenka Vuković Varga
Foto: living4media/guliver images
