PAX sustav za odlaganje desetljećima je dio IKEA ponude, a opisuju ga kao svoje vodeće rješenje za pohranu odjeće. Riječ je o modularnom sustavu, ne o gotovom komadu namještaja, što je i razlog njegove dugovječnosti u asortimanu. Koliko je takvo rješenje prisutno i u hrvatskim domovima, dovoljno govori podatak da su ga, sasvim neovisno jedno o drugome, odabrali i dvoje kolega iz redakcije, u razmaku od tri godine i iz posve različitih razloga.
Ivan: Moja priča s PAX ormarima počinje prije tri godine, kada smo se supruga i ja uselili u stan te s namještajem krenuli od nule. Riječ je o stanu starije gradnje i veće kvadrature, pa smo se odlučili na konstrukcijsku obnovu cijelog prostora. Zbog toga nam je budžet za sve ostalo, uključujući namještaj, bio pomno isplaniran i ograničen.
Spavaća soba od 25 kvadrata otvarala je mogućnost za walk-in ormar, opciju koju smo ozbiljno razmatrali. Ponude koje smo dobili bile su, međutim, iznad onoga što smo mogli izdvojiti, a problem je bilo i vrijeme montaže. Bilo je ljeto, sezona godišnjih odmora, pa su svi izvođači od kojih smo tražili ponudu bili zauzeti drugim poslovima. Najraniji slobodni termini bili su tek zimi ili u proljeće, a mi smo se trebali useliti na jesen. Ormari su nam, jednostavno, trebali prije toga.
Ormar bez kompromisa
Pregledali smo velik broj rješenja prije nego što smo se odlučili za PAX sustav. Razlog je kombinacija koju je teško naći na jednom mjestu: kvalitetni materijali, deset godina garancije te mogućnost da se ormar slaže i prilagođava iz vlastitih modula, umjesto da se kupuje gotov komad namještaja koji ne prati stvarne potrebe prostora. Nas dvoje posebno je uvjerilo to što se PAX ne mora zamijeniti kad se potrebe promijene. Dovoljno je dodati ili premjestiti police, ladice i vješalice unutar postojećeg okvira.
Odabrali smo najviše korpuse, tri komada širine 100 centimetara i dva širine 50 centimetara, kombinaciju koja je pokrila gotovo cijelu širinu zida, točno četiri metra, uz nešto prostora sa strane. Visina od 236 centimetara ostavila je tek uzak razmak do stropa. Prednost ovakve kombinacije bila je mogućnost da dobijemo nešto slično izgledu ugradbenog ormara, jer su se korpusi mogli povezati kliznim vratima.
Kod nas se preko cijele širine protežu četiri klizna staklena krila. Budući da je svaki korpus fizički povezan sa susjednim, cijela konstrukcija djeluje kao jedna čvrsta i stabilna cjelina, iako je sama montaža bila iznenađujuće jednostavna. Staklena vrata zahtijevala su malo više pažnje, ali uz upute i dodatni par ruku, taj je dio prošao bez većih problema, kroz jedno prijepodne. PAX smo kupili na rate, što nam je olakšalo useljenje u novi prostor, kada obično sve treba poplaćati odjednom. Ukupna cijena, sa svime potrebnim za ormar, uključujući i platnene kutije za odlaganje, bila je sigurno tri puta jeftinija od rješenja po mjeri.
Ravnopravna podjela
Ormar smo podijelili prema stvarnim potrebama, a ne prema simetriji, iako je podjela u konačnici ispala ravnopravna po širini. Supruga je dobila jedan korpus širine 100 i dva širine 50 centimetara, ukupno dvjesto centimetara. Ja sam uzeo dvostruki korpus širine 100 centimetara, također dvjesto centimetara. Sve smo posložili preko PAX planera, prema vlastitim navikama: meni je trebalo više polica i ladica, a njoj dulji prostor za vješanje haljina.
Kod mene se kraće vješanje za jakne i košulje pokazalo sasvim dovoljnim, a supruga je htjela dva uža korpusa radi lakšeg organiziranja sitnica te ladicu namijenjenu nakitu, koja je konačno riješila problem zapetljanih ogrlica. Dodatan plus su upravo dodatci za organizaciju koji se savršeno uklapaju u dimenzije, a ladice omogućuju da se sve razvrsta po veličini i namjeni te ostane pregledno.
Nakon tri godine svakodnevne upotrebe ormar izgleda i funkcionira kao prvog dana, čvrst je i stabilan, čak i uz to što smo ga uspjeli prilično napuniti. S vremenom sam, na suprugino inzistiranje, prepustio dvije svoje ladice. Jedna je prenamijenjena u pohranu za lijekove i sličan kućni pribor, druga za posteljinu. Nije da sam baš imao nekog izbora.
Priprema za prinovu
Na jesen nam se sprema velika promjena, stiže nam prinova. U stanu ostajemo, a mijenja se samo raspored. Tako da se jedna od postojećih soba, koja nam je do sada služila kao „radna“ soba, pretvara u dječju. Ovoga puta s odabirom ormara nismo dugo oklijevali. Nakon tri godine iskustva s prvim ormarom, PAX je bio logičan odabir, a jedino je pitanje ostalo kako posložiti unutrašnjost da odgovara sasvim drugačijim potrebama od naših.
Prostor u budućoj dječjoj sobi manji je nego u glavnoj spavaćoj sobi, a dodatno ga ograničava i pozicija kanalica klima uređaja, koje prolaze uz jedan zid i određuju maksimalnu visinu do koje se ormar smio protegnuti. Umjesto da zbog toga biramo manje praktično rješenje, odlučili smo se za jedan najveći raspoloživi korpus, ali u nižoj izvedbi, koja se uklapa točno ispod instalacije, bez da žrtvujemo širinu ili funkcionalnost. Prazan prostor do stropa ćemo ispuniti kutijama s poklopcima.
Sklapanje ovog manjeg ormara prošlo je jednako glatko kao i prvog, opet uz dodatni par ruku, samo je ovoga puta cijeli posao bio gotov za sat vremena.
Prije nego što smo bilo što naručili, potrošili smo dobar dio jedne večeri čitajući iskustva drugih roditelja, na roditeljskim forumima i u nekoliko grupa na društvenim mrežama posvećenih uređenju dječjih soba. Gotovo svi savjeti vodili su u istom smjer. Za najmlađu dob isplativije je imati više ladica nego polica. Dojenačka odjeća je sitna i teško se uredno slaže na police, ali ladice omogućuju da se sve razvrsta po veličini ili namjeni te ostane pregledno. Ono malo odjeće koje se stvarno vješa nije ni posebno dugo, pa smo razmak između šipke za vješanje i reda ladica namjerno držali kratkim, umjesto da taj prostor ostane napola prazan.
Znamo, isto tako, da se ova konfiguracija neće zadržati zauvijek. Kako dijete bude raslo, mijenjat će se i sadržaj ormara. Dio ladica planiramo ukloniti i zamijeniti policama i dužim vješalicama, onako kako budu rasle djetetove stvarne potrebe, a ne kako trenutačno zamišljamo da će izgledati za pet ili deset godina. U tome je, uostalom, i razlika u odnosu na klasičan ormar, ne mijenja se cijeli komad namještaja, mijenja se samo ono što je unutra.
Ormar posložen po mjeri
Moja kolegica Dea Marinović prošla je kroz sličnu odluku, ali u drukčijim okolnostima.
Dea: Nisam htjela gotov ormar, sličan onome u njihovoj spavaćoj sobi, koji bi prostoru odgovarao samo djelomično. Zbog toga je izbor pao na PAX sustav, koji je omogućio da sami osmislimo svaki detalj, od dimenzija do rasporeda unutrašnjosti. Ormar se nalazi u dječjoj sobi, a manji dio unutrašnjosti izrađen je posebno za bebu. Odabrali smo razne unutarnje organizatore, zahvaljujući kojima je sadržaj ormara uredniji i pregledniji.
Cijeli raspored smo najprije posložili online, na IKEA webu, pomoću alata za planiranje PAX ormara. Vrlo je jednostavan za korištenje i dovoljno pregledan da se sve posloži prema vlastitim željama i stvarnim potrebama prostora. Nakon toga smo otišli u poslovnicu, gdje smo sa savjetnicom detaljno prošli cijeli projekt. Pomogla nam je doraditi raspored polica, ladica i vješalica kako bi sve bilo što funkcionalnije i preglednije. Danas svaka stvar ima svoje mjesto, a iako je ormar visok, na samom vrhu i dalje ostaje prostora za pohranu, onoga čega u stanovima gotovo uvijek nedostaje.
Montaža bez drame
Materijali djeluju kvalitetno i čvrsto, ladice se lako otvaraju, a vrata su stabilna. Ormar koristimo tek godinu dana, a dojam je zasad izrazito pozitivan i očekujemo da će nam služiti još dugo, upravo zbog toga što unutrašnjost nije potrebno osmisliti zauvijek; uvijek je moguće naknadno nešto doraditi.
Ormar smo partner i ja sklopili potpuno sami. Iako je riječ o velikom komadu namještaja, s brojnim ladicama, vješalicama i organizatorima, montaža je prošla relativno brzo, glatko i bez svađe. Unutarnji organizatori, poput izvlačnih košara, vješalica i kutija, vrlo su praktični i savršeno se uklapaju u dimenzije ormara.
Ivanova i Deina iskustva se razlikuju i u tempu kojim su nastala: jedno pod pritiskom roka za useljenje, drugo uz više vremena za planiranje i pomoć savjetnice u trgovini. Spaja ih to koliko je svaka pojedinost, od širine korpusa do rasporeda ladica, na kraju bila prepuštena vlastitom izboru, a ne gotovom rješenju.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke IKEA.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....