Danas je dostupnost materijala za izolaciju odlična, ponuda izvrsna, no pravi je izazov njihov pravilni odabir, primjena i ugradnja. Ne postoji univerzalan materijal koji bi se mogao preporučiti za sve uvjete i podloge, kao što ni inženjerski ne postoji samo jedan način rješenja toplinske izolacije.
Odabir optimalnog materijala složen je postupak kojem prethodi detaljan pregled stanja podloge, mogućnosti i ciljeva investitora. Nekome će ekonomski, a nekome ekološki aspekt biti prioritetan pri donošenju odluke.
Ne smije se zanemariti niti iskustvo i znanje izvođača koji će izvoditi radove s određenim materijalom, te projektanta koji treba dati rješenja svih potrebnih detalja. Odabir fasadnog sustava (kontaktni ili ventilirajući), status arhitektonske zaštite zgrade i specifičnost orijentacije i lokacije zgrade također će utjecati na optimalan odabir toplinske izolacije, stoga to treba prepustiti stručnjaku koji će uštedjeti novac i vrijeme za moguće promašaje.
1. Mineralna vuna je izolacija od kamene i staklene vune. Ne mrvi se, postojana je na visokim temperaturama. Ima povoljne karakteristike toplinske izolacije, no ujedno i rast toplinske provodljivosti pri navlaživanju, zbog čega treba biti pažljiv oko njezine namjene, i sustava u koje se ugrađuje.
2. Ekspandirani polistiren (EPS), poznat kao bijeli stiropor, jeftiniji je materijal kojim se najčešće izoliraju kontaktne fasade. Ekstrudirani polistiren (XPS) je skuplji (proizvodi se u boji), no ne upija vodu pa se koristi na mjestima izolacije u neposrednom dodiru s vlagom te za rješavanje kritičnih točaka kod kontaktnih fasada. Goriv je materijal, pa se ne smije koristiti u fasadnim sustavima visokih zgrada i zgrada u kojima se okuplja veliki broj ljudi.
3. Tvrde pjene - poliizocijanurat (PIR) ili poliuretan (PUR) imaju vrlo povoljnu toplinsku provodljivost pa se manjim debljinama mogu dobiti ista svojstva građevnih dijelova. Skuplje su, a u zgradarstvu se uglavnom koriste kod kosih i ravnih krovova, ali i zidova i podova. Oporne su na vlagu, plijesan i ultraljubičasto zračenje, a osobito je povoljna njihova čvrstoća. PIR je teško zapaljiv materijal, ali pri gorenju može emitirati otrovne plinove.
4. Postoji i niz ekološki prihvatljivijih alternativnih materijala, koji se odlikuju prirodnim, lako reciklirajućim sirovinama: celuloza, ekspandirana glina, pluto, kokos, pamuk, ovčja vuna, trstika, slama, lan i perlit. Zbog bolje trajnosti i protupožarne zaštite, najčešće se ti materijali moraju podvrgnuti određenim tretmanima, ljepilima i dodacima, kako bi zadovoljili tražene tehničke karakteristike i uporabljivost. Spadaju u skuplje materijale.
Više o gradnji kuće pročitajte u članku - GRADNJA KUĆE OD TEMELJA DO KROVA
*Napisali: doc.dr.sc. Maja-Marija Nahod, dipl.ing.građ./Ph.D., Civ.Eng. i doc.dr.sc. Bojan Milovanović, dipl.ing.građ.
Foto: Sutterstock
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....