Britanci su se ovih dana našli na meti neobičnih ‘uljeza‘ - stotine bubamara preplavile su kuće diljem zemlje.

"Je li još netko danas doživio invaziju bubamara? Obožavam ih, ali ovoga puta ih je bilo previše", napisala je jedna korisnica TikToka, a ‘masovnu invaziju bubamara‘ komentirali su i ostali.

Jesenski broj magazina D&D od danas je na kioscima! Vodimo vas na najljepše hrvatske farme i donosimo priče ljudi koji su odlučili pobjeći iz grada u prirodu

"Prekrile su mi cijeli dnevni boravak i spavaću sobu, sve prozore - bila sam prestravljena", napisala je druga korisnica, dok je treća opisala ‘strašan‘ susret: "Ulazna vrata su mi bila prekrivena bubamarama. Bojim se kukaca i trebalo mi je 15 minuta da uđem u kuću."

Stručnjaci, međutim, objašnjavaju da razloga za paniku nema. Profesor Tim Coulson, biolog sa Sveučilišta Oxford, za Daily Mail je objasnio da se radi o sezonskom ponašanju:

"Bubamare traže sklonište za zimu. Tijekom hladnih mjeseci ulaze u stanje slično hibernaciji, usporavaju metabolizam i skrivaju se na zaštićenim mjestima - ispod kore drveća ili u lišću. Ponekad završe i u kućama, jer im pružaju sigurno utočičište."

Poznato je da se bubamare skupljaju u skupine tražeći toplo mjesto gdje će prezimiti. Kada jedna pronađe prikladno sklonište, ispušta feromon koji privlači druge, pa se zbog toga često pojavljuju u velikom broju. Taj mirisni signal može ostati aktivan godinama, zbog čega se iste lokacije ponavljano "naseljavaju".

Unatoč dojmu koji ostavljaju, stručnjaci naglašavaju da su bubamare bezopasne i vrlo korisne za okoliš.

"Predatori poput bubamara iznimno su važni za ekosustave. One prirodno smanjuju broj štetnih insekata i pomažu održati ravnotežu u prirodi", rekao je profesor Coulson. "Nikako ih ne ubijajte - bolje ih je imati nego koristiti pesticide."

Bubamare su pravi terminatori za lisne uši. Evo kako ih dovabiti u vrt

Slično poručuje i profesorica Helen Roy iz Centra za ekologiju i hidrologiju Ujedinjenog Kraljevstva:

"Ako su vam ušle u kuću u većem broju, nemojte im nauditi. Ostavite ih gdje jesu ili ih pažljivo skupite u kutiju i premjestite u pomoćnu prostoriju ili šupu."

Zaključak stručnjaka je jasan - iako može djelovati neugodno kada se pojave u tolikom broju, bubamare nisu prijetnja.

Harlekinske božje ovčice

Ipak, trebali bismo razlikovati bubamare od Harlekinskih božjih ovčica (Harmonia axyridis), još poznatih kao Azijske bubamare.

Naime, ova vrsta bubamara porijeklom iz istočne Azije je početkom 2000-ih uvezena u Europu kako bi se suzbile lisne uši.

Očekivalo se da će harlekinske božje ovčice suzbijati biljne uši u nasadima, pa će se smanjiti korištenje insekticida. No, ubrzo se vrsta proširila cijelim svijetom i počela stvarati probleme za bioraznolikost i za gospodarstvo, ističu stručnjaci s Instituta Ruđera Boškovića.

Nalazi se na popisu 100 najgorih invazivnih vrsta na svijetu, a zbog svoje otpornosti i agresivnosti brzo su potisnule domaće vrste bubamara.

Invazija bubamara

/SHUTTERSTOCK

Kao i druge božje ovčice, hrane se lisnim ušima, ali jedu i srodne vrste, pa ugrožavaju domaće vrste božjih ovčica. Osim toga, oštećuju plodove voćaka ili ih je zbog brojnosti teško odstraniti s voća, pa bivaju zajedno s voćem stiješnjene u sok. Voćni sokovi i vino, zbog alkaloida (kemijskih spojeva gorkog okusa) iz harlekinskih božjih ovčica, mijenjaju svoj prirodni okus i gube na kvaliteti.

Njihov izgled varira - mogu biti crvene, crne ili žute boje, nemaju točke ili ih mogu imati do 20, no zbog sličnosti s našim božjim ovčicama, dugo su ostale nezapažene.

Azijska božje ovčica

/SHUTTERSTOCK

Razlikuju se od domaćih vrsta po znaku u obliku crnog slova "M" ili "W" na bijeloj pozadini, na prednjem dijelu tijela. U znanstvenim člancima spominju se nalazi ove vrste u Hrvatskoj 2008. godine, iako je sigurno stigla ranije. Tek pojave velikih najezdi u jesenskim mjesecima razotkrile su uljeza koji se proširio u Slavoniji, na sjevernojadranskim otocima, pa sve do planinskih vrhova Dinare. Stručnjaci smatraju da nije moguće uklanjanje harlekinske božje ovčice iz Europe, pa nam ostaju loše posljedice nepromišljenog unosa strane vrste u cilju biološke zaštite, odnosno povećanja profita, ističu s Instituta Ruđera Boškovića.