Svaka priča, bila ona dobra ili loša, ima dvije strane. I želimo li saznati istinu, moramo se potruditi i poslušati i dio koji nam se ne sviđa, samo ćemo tako doći do istine. Naročito je to važno kad su u pitanju dvije strane, a na nama je da izaberemo za koju ćemo se stranu odlučiti.
Kad je riječ o udrugama za zaštitu prava životinja, nitko normalan nije protiv njihovog rada. Neki će reći da pokraj toliko potrebitih ljudi netko bira brinut se o životinjama, ali oni koji tako komentiraju najčešće se ne brinu ni o ljudima ni o životinjama. Naravno da su takve udruge potrebne i naravno da treba cijeniti rad svih tih nesebičnih ljudi koji volontiraju i sve rade iz ljubavi prema životinjama.
Ali, kao i u svemu, treba poslušati i drugu stranu. Upravo se jedna takva priča nedavno proširila eterom, a dolazi iz susjedne Srbije. U Subotici su se stanari jedne ulice požalili na nesnosnu buku koju svakodnevno trpe, a dolazi iz kuće u kojoj vlasnik drži tridesetak pasa. Oni su krajem prošle godine predali peticiju lokalnoj samoupravi sa zahtjevom da se psi izmjeste iz navedene kuće.
Vlasnik kuće je Tomislav Cekić, koji je navedene pse spasio s ulice. On je i vlasnik udruge ‘Heroji SU ulica‘, a o njegovoj nesebičnoj borbi da pomogne napuštenim i bolesnim psima i drugim životinjama svjedoči i dugi niz postova na Facebook stranici udruge. Kao i svaka slična udruga u regiji, i Tomislavova se bori s nedostatkom sredstava i smještajnih kapaciteta - za što susjedi iz ulice više nemaju razumijevanja.
- Ono što je meni najstrašnije nije buka, već smrad koji se širi cijelim naseljem. U početku je smrad bio manjeg intenziteta, osjetili smo ga samo mi i kuće do, obzirom na to da su boksevi za pse smješteni uz naše zajedničke ograde. Ali s vremenom, vjerojatno jer se zemlja natopila psećim izmetom, smrad se širi cijelim naseljem - pojašnjava Helena Vasić, koja živi u kući pored Tomislavove.
Nadležne su službe vlasniku udruge naložile da smanji broj pasa, ali Tomislav Cekić se žali da udomljavanje ide vrlo teško, a nedostaje mu novca da bi pse brzo izmjestio na drugu lokaciju.
- Psi koji najviše laju su i dalje kod mene; čipirani su i uredno cijepljeni. Što da napravim, da ih vratim na ulicu? Nemam srca za to, a što smo onda napravili? Vrtimo se u krug, to nije rješenje - kaže Tomislav.
I dok su susjedi već predali gradskim vlastima zahtjev za izmještanje, na društvenim je mrežama pokrenuta peticija da se udruzi, koja na human način postupa s napuštenim kućnim ljubimcima, produži rok za izmještanje pasa. Tomislav je i sam svjestan buke koju dižu psi i tvrdi da radi kako bi riješio taj problem.
- Buka je istaknuta kao najveći problem, ljudi su u pravu. Postoji nekoliko pasa koji su po prirodi glasni, oni će biti prvi koje ćemo izmjestiti na dio salaša koji sam zakupio - kaže Tomislav.
On je više puta tražio pomoć od lokalnih vlasti, bez konkretnih rezultata. Nadležne su kontaktirali i susjedi, s istim (ne)uspjehom.
- Mislim da su inspekcije ovog puta zakazale, jer ne treba tu gledati kakvi su uvjeti, treba provjeriti je li ovo uopće ilegalno, je li dozvoljeno ovo raditi. Nadam se da će se nešto pokrenuti poslije ove naše akcije, kad vide da mi ne želimo zlo životinjama. Svi mi imamo po jednog ili dva psa u dvorištu ili kući, nismo mi protivnici pasa, mi jednostavno smatramo da ovo nije u redu ni prema nama, ni prema psima - izjavu susjede Ljubice Vujković Lamić za RTV prenosi portal B92.
PROČITAJTE VIŠE Ne bacajte izmet kućnih ljubimaca u zahod
Nakon što su između jedne i druge strane pale neke teške riječi, pa čak i prijetnje, nitko više, nema volje za dijalog. Sve bi trebala riješiti lokalna uprava, koja so sada nije pokazivala preveliku zainteresiranost za tu temu, vjerujući valjda da će psi sami od sebe prestati lajati kad ‘karavane prođu‘.
U međuvremenu, o glavnim uzročnicima ovog problema, ljudima koje svoje ljubimce jednostavno izbace na ulicu kad im dosade, nitko ne raspravlja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....