Prazni kompleksi danas propadaju, a nekad su bili srce proizvodnje u Zagrebu

Potencijali zagrebačke industrijske baštine, kako je zaštititi, pametno prenamijeniti te zaustaviti njezino propadanje već je neko vrijeme glavno pitanje stručnjaka. Zagreb se od 1890. do 1990. povećao čak 20 puta, a podloga toga enormnog razvoja zasigurno je industrijalizacija. I

Industrijsku arhitekturu 19. stoljeća obilježavaju gruba struktura od opeke i nežbukana pročelja. U interijeru dominiraju jedna ili dvije skeletne osi, ovisno o rasponu, što je omogućavalo fleksibilno organiziranje proizvodnog procesa, ali i danas omogućava fleksibilne nove namjene.

Nakon gradnje željeznice 1862. industrijski se pogoni pozicioniraju i južnije uz prugu. Tako je za potrebe Paromlina sagrađenog prema projektu arhitekta Gjure Carneluttija iste godine uz Trnjansku cestu postavljen i prvi parni stroj. Prvotna zgrada izgorjela je u požaru te je 1907. sagrađen novi Paromlin koji je cijelo stoljeće stajao kao središnji industrijski pogon Zagreba.

Novi je požar buknuo 8. ožujka 1988. u večernjim satima te su od cijeloga zdanja ostale samo vanjska ovojnica i prepoznatljiv dimnjak. Iako se radi o objektu pod zaštitom, zbog zapuštenosti i loših vremenskih uvjeta 2013. urušio se južni dio Paromlina, a bageri su poslije srušili i njegov zapadni dio. Ostao je stajati samo istočni dio konstrukcije, a na ostatku parcele uređeno je veliko parkiralište.

Uz prugu i današnji Zapadni kolodvor sagrađena je i Tvornica duhana koja je napuštena jer novi vlasnik, Adris grupa, smješta svoju proizvodnju u istarskom Kanfanaru. S Ministarstvom kulture sklopili su dogovor da će jednu zgradu ustupiti za Hrvatski povijesni muzej ako se njima omogući gradnja poslovne zgrade u južnom dijelu sklopa, što je i učinjeno, ali aktualna kriza zaustavila je proces prenamjene u muzej. U blizini pruge je i tvornica Franck, jedan od rijetkih pogona koji još djeluje.

Franck i dalje u pogonu

Žarište u kojem su se u Zagrebu počeli razvijati manufakturni pogoni bila je dolina potoka Medveščaka jer je tada voda bila glavna pokretačka snaga te kao takva primarni faktor za lociranje industrije. Dolina se, zahvaljujući gradnji sklopa kožare u 19. stoljeću u današnjoj Medvedgradskoj ulici, transformira u najjači domaći industrijski centar toga vremena. Prije početka Drugoga svjetskog rata kožara je većim dijelom izgorjela te je potom napuštena, ali ubrzo je preuređena za galerijske svrhe. Otvorena je u listopadu 1945. skromnim sredstvima izložbom zbirke gipsanih odljeva arhitektonske plastike nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine, a danas pod nazivom Gliptoteka udomljuje stalne i povremene izložbe s parkom skulptura u dvorištu.

Napušteni kompleksi

Prema planu urbanista Milana Lenucija iz 1907., sva se industrija tada počinje locirati na jugoistočnoj periferiji grada. Stoga je ovdje 1928. sagrađena nova gradska klaonica prema projektu njemačkog arhitekta Waltera Fressea, a zbog komplementarne funkcije preko puta je pozicioniran i Veterinarski fakultet. Tvornički kompleks, koji je zapravo oživio jugoistočni dio grada, s vremenom je napušten, a uz njega je formiran svojevrsni novi zagrebački city.

Iako mi kao građani toga nismo niti svjesni, golemu površinu, veliku kao osam donjogradskih blokova, pokriva sklop Gredelja, skriven iza željezničke pruge i Vukovarske ulice. On je zaštićen kao cjelina, a posebno je zaštićena jedna njegova hala, no zdanje je iz godine u godinu sve više devastirano. Sakupljači sekundarnih sirovina vrlo vrijedno tamo skupljaju sve što mogu.

Proces deindustrijalizacije postao posebno jak ulaskom u 1990-e godine kako u Zapadnoj Europi tako i na našim prostorima.
Među brojnim primjerima industrijske arhitekture čija je budućnost neizvjesna ističu se još ugašena Cementara, koju danas posjeduju čak 122 vlasnika, zatim kompleks Arco u blizini Kvaternikova trga te nekadašnja tvornica svile, takozvana Bubara, sagrađena 1892. na Trešnjevci. No, srećom, Zagreb baštini i niz kvalitetnih prenamjena industrijske arhitekture koja je počela s napuštenom kožarom, a ovo su neki od novijih primjera.

TVORNICA PLUTO

MUZEJ AUTOMOBILA DOBIO VELIKU HALU ZA KORIŠTENJE

U proizvodnoj hali tvornice Pluto, na adresi Ljudevita Posavskog 48, godine 2012. počela je prenamjena prostora za potrebe Muzeja automobila “Ferdinand Budicki”. Iza projekta stoje Helena Knifić Schaps i Domagoj Ivanović, a vrijeme izvođenja adaptacije bilo je godinu dana.

Cijeli kompleks tvornice građen je u više faza, a dostupni podaci Arhiva grada Zagreba pokazuju kako je najstarija faza građena 1926. godine prema projektu Građevinskog poduzeća Friedmann, s kasnijim nadogradnjama. Kompleks je krajem 2005. predan Gradu Zagrebu radi gradnje produžene Branimirove, a Grad je s Citroën klubom Croatia i Oldtimer klubom Ferdinand Budicki krajem 2012. sklopio ugovor o privremenom korištenju prostora proizvodne hale, veličine 1566 kvadrata. Kako objašnjavaju autori rješenja, problem je prenamjene objekta u kratkom roku korištenja prostora koji korisnika ne motivira na ulaganja u vidu trajnog rješenja i propisnog održavanja građevinskog stanja zgrade. Zbog toga se ne izvode skupi, a nužni zahvati poput rasvjete, grijanja iz obnovljivih izvora, elektroinstalacije, protupožarna zaštita, evakuacija i drugo.

TVORNICA ALATNIH STROJEVA PRVOMAJSKA

PIVOVARA THE GARDEN BREWERY NA ŽITNJAKU

Za potrebe nove pivovare i pivnice na zagrebačkom Žitnjaku prenamjenjuje se i uređuje hala bivše tvornice alatnih strojeva Prvomajska prema projektu arhitektica Željke Pavlinović i Valentine Jakobović.

Hala je građena davne 1949., kao klasičan primjer industrijskog prostora, s rasterom armirano-betonskih stupova raspona osam metara i ispunom od stakla i opeke. Ukupna tlocrtna površina središnjeg prostora je 46 x 16 metara i visine 12 metara.Prostor kao takav zadržan je u cijelosti bez većih intervencija, tek koliko je bilo nužno za osiguranje infrastrukture koju zahtijeva proizvodnja craft piva. Jedine građevinske intervencije su sanitarije za goste, pregrade od pleksiglasa na galeriji te bar koji predstavlja fizičku barijeru između proizvodnog pogona i javnog prostora.

- Kupili smo građevinski kontejner i izrezali ga tako da služi kao zid prema kuhinji, a ostatak kao DJ pult. Prostor će dijeliti bar od osam metara s oblogom od pločica starih 100 godina koje smo pronašli na podu drugog gradilišta. Nabavile smo i stari namještaj iz 60-ih godina, a dio stolova i polica osmislile smo same. No, željele smo što manje dizajnirati i pustiti prostor da govori za sebe - pojasnila je Željka Pavlinović.

U dvorištu će biti raspoređene velike klupe za sjedenje i ležanje te vanjsko ognjište. Otvoreno je za javnost 2016. godine.

TVORNICA ELEKTRIČNIH ŽARULJA

RESTORAN ROUGEMARIN, UREĐEN JE ZA 300.000 KUNA

Uz ograničen budžet od 300.000 kuna, puno mašte i reciklaže uređen je prostor restorana RougeMarin u bivšoj Tvornici električnih žarulja.

- Nisam imao sredstava da unajmljujem arhitekta pa me muka natjerala da se sam bavim uređenjem. Po TEŽ-u sam kao hrčak skupljao razne dijelove koji su mi bili interesantni - simpatično je proces obnove prostora opisao vlasnik RougeMarina Marin Medak.

Zatekao ga je niz soba površine 5 x 5 metara, koje su nekada služile kao uredi, pa su pregradne zidove porušili i dobili velik prostor, a ciglama iz zidova izradili su podest u dvorištu. Kako bi prostor ostao u duhu bivše tvornice, na kontrolnom tornju izrezali su dio metalne instalacije na koju su se priključivale žarulje na testiranju i postavili je u restoran kao pregradu, a šank obložen prozirnim pleksiglasom je ispunjen neispravnim žaruljama.

- Sada vidim da bi mi u nekim stvarima dobro došla pomoć stručnjaka jer, primjerice, kuhinjom više nisam zadovoljan. Jednostavno smo je prerasli i nije dovoljno funkcionalna. No, restoran ionako još nije u potpunosti dovršen pa svaki savjet i pomoć smatram dobrodošlima - zaključio je Medak.

TVORNICA HERUC

INKUBATOR MLADIH STRUČNJAKA

U jednom dijelu bivše tvornice Heruc, u kojoj je proizvodnja stala 2010., smješteno je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava s Inspektoratom rada, i to je trenutačno jedina državna institucija koja djeluje u nekadašnjoj napuštenoj tvornici.

U južnom je dijelu, pak, svoje prostore uredio je HUB 385, tvrtka koja djeluje kao svojevrsni inkubator mladih stručnjaka.

- U prostoru veličine 2500 kvadrata prije nas je bila Agencija za vrednovanje obrazovanja pa smo ga zatekli u relativno dobrom stanju. Trebalo je ukloniti spuštene stropove i pojedine zidove te stari laminat. Postavljen je pod od epoksi smole i uređena rasvjeta - pojasnio je Luka Sučić iz tvrtke HUB 385 te dodao da je cilj uređenja bio transformirati interijer u poticajni i motivirajući radni prostor koji olakšava druženje i suradnju.

Krajnji izgled je otvoren prostor pun šarenih zanimljivih detalja i skrivenih malih privatnih prostora u kojima stanari mogu nesmetano raditi, ali i zajedničkih prostora za druženje i odmor u kojima prevladavaju svijetle tople boje. Miješaju se razni materijali od drva, stakla i metala pa sve do high-tech elemenata koje donose oprema i računala te u konačnici čine kombinaciju industrijskog prostora s otvorenim visokim stropovima gdje je vidljiva infrastruktura i prostora za rad otvorenog tipa punog žarkih, svijetlih boja.

TVORNICA TOALETNOG PAPIRA

POSLOVNI PROSTORI POZNATE AGENCIJE BRUKETA&ŽINIĆ & GREY

Agencija Bruketa&Žinić OM već se dulji niz godina nalazi u prostoru u kojemu je nekada bila tvornica toaletnog papira na zagrebačkoj Zavrtnici.

Kako je pojasnio Damjan Geber iz Brigade, agencije za projektiranje i optimizaciju prodajnog mjesta, produkt dizajn i arhitekturu s iste adrese, radi se o kompleksu zgrada koje su s vremenom konstantno dograđivane i pretvorene su u ruglo.

- Bilo nam je neugodno dovoditi klijente na tu lokaciju na kojoj, osim nas, posluju i brojne druge tvrtke, pa smo s vlasnikom zgrade, kojemu plaćamo najam prostora, dogovorili preuređenje - rekao je Geber. Odlučili su se za tipotekturu, odnosno na pročelju su pomoću pik traka iscrtali velike bijele brojeve na crnoj podlozi i na taj način ujednačili neuglednu fasadu. Vlasnik im je u znak zahvalnosti dao otvorene ruke u uređenju vlastitog radnog prostora te sada imaju ured sastavljen od više zasebnih cjelina, koji se proteže na tri etaže.

Prostori su, za razliku od prijašnjih, fleksibilniji i otvoreniji za komunikaciju i intervencije zaposlenika. Izvedeni su betonski podovi i sačuvana je stara metalna konstrukcija. Osmišljeni su prostori za veća druženja, ali i intimnije cjeline. Cilj je bio povećati produktivnost i profitabilnost, ali i interakciju zaposlenih. Zbog toga je, između ostalog, u radnom dijelu osmišljen kompjutorski strop s kojega vise žice sa strujom kako bi se dizajnerski timovi što lakše mogli pregrupirati i seliti unutar prostora.

Foto: Srđan Vrančić/Hanza Media, Ronald Goršić/Hanza Media, Dragan Matić/Hanza Media, Davor Pongračić/Hanza Media