Na prvi pogled izgleda kao arhitektonska slagalica koju je netko složio prema pravilima mašte: niz raznobojnih volumena različitih oblika naslaganih jedan iznad drugoga, povezanih terasama, stubištima i otvorenim prolazima. No, iza te vizualne atraktivnosti krije se mnogo ambicioznija ideja, pokušaj da se u jednom od najgušće naseljenih i najbrže rastućih gradova svijeta ponovno pronađe ljudska mjera.
U Shatoujiau, četvrti Shenzhena smještenoj tik uz granicu s Hong Kongom, započela je izgradnja projekta Bihailou Art Village koji potpisuje slavni nizozemski arhitektonski studio MVRDV. Riječ je o kulturnom i komercijalnom centru koji bi trebao postati novo središte zajednice, ali i primjer drugačijeg razmišljanja o tome kako bi mogli izgledati gradovi budućnosti.
Umjesto jedne velike, zatvorene zgrade kakve su postale uobičajene u suvremenim metropolama, arhitekti su zamislili nešto što podsjeća na tradicionalno selo, samo podignuto u visinu. Pojedinačni volumeni funkcioniraju poput zasebnih kuća, svaka sa svojim karakterom, bojom, oblikom i materijalom. Zajedno tvore vertikalni krajolik u kojem se isprepliću različiti sadržaji i javni prostori.
Koncept iza projekta nazvan je Vertikalno selo, a razvili su ga MVRDV i istraživački laboratorij The Why Factory još 2011. godine. Ideja je nastala kao odgovor na problem koji je posebno vidljiv u azijskim gradovima: ubrzana urbanizacija često donosi golemu gustoću, ali istodobno briše razlike između mjesta i stvara anonimne prostore bez identiteta.
Tradicionalna sela imaju upravo ono što velikim gradovima često nedostaje, osjećaj pripadnosti, raznolikost i osobni odnos prema prostoru. Svaka kuća ima svoj karakter, svaki stanovnik poznaje svoje susjede, a javni prostori prirodno postaju mjesta susreta. MVRDV je pokušao te kvalitete prenijeti u vertikalni oblik.
U njihovoj viziji budućnosti stanovnici ne bi živjeli u bezličnim jedinicama unutar golemih tornjeva, nego u vlastitim „kućama“ složenima jedna iznad druge. Svaka bi imala vlastiti ulaz, pogled i pristup prirodnom svjetlu. Gustoća grada pritom bi ostala očuvana, ali bi se izgubio osjećaj anonimnosti.
Projekt u Shenzhenu prilagođava tu ideju javnom i kulturnom prostoru. Umjesto stanovnika koji uređuju vlastite kuće, ovdje različite funkcije dobivaju vlastiti arhitektonski identitet. Trgovine, restorani, kazalište, izložbeni prostori i Muzej ribljih lampiona, posvećen jedinstvenoj kulturnoj baštini Shatoujiao, smješteni su u zasebne volumene koji se međusobno razlikuju.
Svaki prostor oblikovan je prema sadržaju kojem je namijenjen. Višenamjensko kazalište, primjerice, zauzima veći volumen dvostruke visine. Zahvaljujući pomičnim sjedalima može se jednostavno pretvoriti iz prostora za izvedbe u veliku izložbenu dvoranu. Veliki prozor od poda do stropa okrenut prema susjednom trgu dodatno briše granicu između unutrašnjosti i javnog prostora, omogućujući slučajne susrete i interakcije između posjetitelja unutra i ljudi na trgu.
Nasuprot tome, manji blokovi namijenjeni trgovinama i restoranima stvaraju intimnije prostore, bliže atmosferi tradicionalnih uličnih naselja. Upravo taj spoj različitih veličina i karaktera jedan je od ključnih elemenata projekta.
Posebno važna značajka Bihailou Art Villagea jest činjenica da prostori između pojedinih volumena nisu samo tehnički prolazi, nego postaju dio javnog života. Kao što bi stanovnik tradicionalnog sela imao vlastiti ulaz u svoju kuću, tako i svaka funkcionalna jedinica ovog kompleksa ima vlastiti pristup.
To omogućuje da različiti sadržaji rade neovisno jedni o drugima i sami određuju svoje radno vrijeme. Istodobno, mreža stepenica, rampi, pokretnih stepenica i prolaza ostaje otvorena javnosti. Posjetitelji neće samo ulaziti u pojedine sadržaje, nego će moći istraživati cijelu strukturu poput urbanog krajolika.
Dok se budu kretali kroz zgradu, kroz otvore između naslaganih blokova otvarat će im se pogledi prema okolnom gradu, planinama i zaljevu. Put će završavati na jednoj od brojnih krovnih terasa koje su zamišljene kao javni prostori za odmor, susrete i promatranje grada.
„Radost ovog dizajna leži u njegovim proturječjima. Izdaleka izgleda spektakularno, a izbliza svaki prostor ima svoju intimnost. Izgleda složeno, ali ideja da svaki prostor služi jednoj funkciji zapravo je vrlo jednostavna“ istaknuo je prilikom predstavljanja koncepta Winy Maas, jedan od osnivača MVRDV-a.
Maas naglašava da projekt nije zamišljen kao futuristički objekt koji nema veze s mjestom na kojem nastaje. Upravo suprotno – Bihailou Art Village nastoji biti reinterpretacija vlastitog okruženja. Boje, materijali i oblici preuzeti su iz okolnih zgrada u Shatoujiau, kao i iz nekadašnjeg restorana Bihailou koji je prije postojao na toj lokaciji.
Petnaest godina nakon nastanka ideje vertikalnog sela, ovaj projekt predstavlja njezinu konkretnu realizaciju. On je i svojevrsna kritika modela razvoja koji je posljednjih desetljeća dominirao velikim svjetskim gradovima, razvoja temeljenog na golemim, monolitnim tornjevima koji učinkovito koriste prostor, ali često zanemaruju osjećaj zajednice.
Shenzhen je možda najbolji primjer takve transformacije. Grad koji je prije nekoliko desetljeća bio relativno malo ribarsko naselje danas je jedna od najvećih kineskih tehnoloških metropola, s horizontom ispunjenim neboderima. Upravo zato MVRDV-jev projekt nosi dodatnu simboliku, pokušava pokazati da visoka gustoća ne mora nužno značiti gubitak ljudskosti.
Bihailou Art Village smješten je u središtu trga koji je već sada važan dio života četvrti. Zgrada je zamišljena kao produžetak tog javnog prostora, a ne kao objekt koji se od njega odvaja. Natkriveni dijelovi u prizemlju pružaju zaštitu od sunca i kiše, dok okolno zelenilo povezuje novu strukturu s postojećim ambijentom Shatoujiao.
Ovaj projekt zato nije samo nova zgrada. On je pokušaj stvaranja novog tipa gradskog prostora, mjesta koje istodobno može biti gusto i otvoreno, moderno i povezano s tradicijom, spektakularno na prvi pogled, ali ugodno za svakodnevni život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....