Cijene stanova u Hrvatskoj postojano rastu iz godine u godinu, tolikom brzinom da je nekima teško i zamisliti da je običnom čovjeku moguće osigurati vlastiti krov nad glavom. Za stan s dvije spavaće sobe u većim gradovima danas često treba izdvojiti između 300.000 i 400.000 eura, pa se mnogi pitaju tko uopće može kupiti takvu nekretninu. Jesu li kupci ljudi s iznadprosječnim plaćama, oni koji su naslijedili imovinu ili se većina jednostavno zadužuje na nekoliko desetljeća?
Upravo se o tome razvila rasprava na hrvatskom Redditu, nakon što je jedan korisnik postavio pitanje koje očito muči velik broj građana:
- Nije mi namjera biti pakostan ili jalan, ali me stvarno zanima tko si može priuštiti i odakle kupcima novac za stan od 300-400.000 eura, što je danas norma za nekretninu od 70-ak kvadrata. Zar svi imaju plaće od 3000 eura i više?! - čudio se potpisnik originalnog posta.
Prvi odgovori bili su vrlo kratki i sveli su cijelu priču na dvije mogućnosti:
- Nema tu neke mudrosti, ili imaš love ili vas dvoje dignete kredit na 30 godina.
Sličnog je mišljenja bio i drugi korisnik Reddita, koji smatra da su ključ zajednička primanja i dugi rok otplate.
- Jeftini krediti, 30 godina vremena i dvije prosječne plaće. To je sve što ti treba.
Nekoliko sudionika rasprave smatra da se stvara pogrešna slika o tome kako se nekretnine kupuju, ističući da velik dio kupaca ipak ne financira cijeli iznos kreditom.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
- Danas se 70 posto stanova kupuje za gotovinu, barem tako kažu mediji. Ostali dobiju nešto u nasljeđe pa pola plate gotovinom, pola kreditom. Rijetko tko kupuje stan od 300-400 tisuća eura isključivo kreditom, a onaj tko to mora, nije imao sreće da mu baka nešto ostavi.
Jedan korisnik pokušao je objasniti zašto se na tržištu stvara dojam da mnogi kupuju gotovinom:
- Digneš kredit i kupiš stan za 350 tisuća eura. Onaj koji je prodao stan sada ima 350 tisuća eura gotovine za kupiti sebi ili svom sinu ili kćeri novi stan. Kad kupi taj novi stan, taj netko tko ga je prodao opet ima gotovinu. Jedan kredit pokrene lanac kupovine za gotovinu.
Posebno se istaknuo komentar korisnice iz Splita koja je ustvrdila da se uz dvije pristojne plaće i strogu financijsku disciplinu može štedjeti i uz otplatu kredita:
- Meni malo idu na živce ove priče kako se ništa ne može. Ja i suprug smo u braku nešto više od tri godine i u 30-im smo godinama. Živimo u Splitu. Oboje smo visokoobrazovani i radimo otkad smo završili fakultet. U početku za manje plaće, a sada ja imam 1700, a on 2300 eura, što isto ne smatram nekim vrhunskim primanjima. Kupili smo na kredit stan prije tri godine i platili ga 150.000 eura. U ove tri godine smo, bez obzira na kredit, uspjeli uštedjeti 93.000 eura. Njegova cijela plaća ide sa strane, a nešto sitno ostane i od moje. Tu i tamo dođe bonus, božićnica, povrat poreza i skupi se. Tisuću eura za dvoje u mjesec dana je i više nego dovoljno. Ne skapavamo od gladi niti smo nesretni zato što ne kupujemo iPhone i nismo bili na Maldivima.
Njezino iskustvo izazvalo je brojne reakcije, a dio korisnika smatra da takav primjer nije reprezentativan za većinu hrvatskih građana:
- Kako romantično, samo što plaće prosječne hrvatske obitelji iznose otprilike onoliko koliko ima tvoj suprug. Ako dođu do 2500 eura zajedno, to je odlično. Onaj mali postotak vas visokoobrazovanih diktira cijene svima ostalima. Treba se malo probuditi iz te ružičaste verzije idile i zagrebati ispod površine. Da prethodne generacije nisu ostavile neku vrstu bogatstva u obliku nekretnina, bilo bi još gore.
Drugi su pak potvrdili da su i sami do stana došli isključivo zajedničkim radom i dugoročnim planiranjem.
- To je to. Skoro isto supruga i ja. Radili smo i štedjeli. Nakon šest godina veze uzeli smo stan. Sad smo već skoro dvije godine unutra. Je li bilo lagano? Nije. Je li sada lagano? Je. Bih li sam uspio? Nema šanse. Nije mi jasno kako ljudi to ne shvaćaju.
Jedan korisnik naglašava da je, unatoč visokim cijenama, današnja situacija povoljnija nego što je bila prije desetak ili petnaest godina:
- Zapravo je situacija takva da si nikad više ljudi nije moglo priuštiti kupnju stana nego zadnje dvije ili tri godine. Cijene jesu skočile, ali skočile su i plaće. Kamate na kredite su smiješno male, ispod 3,2 posto u većini slučajeva. Sjetimo se 2010-ih kada su kamate bile sedam ili osam posto. Znam puno ljudi koji su posljednjih pet godina kupili stan na kredit i većina nije imala više od deset posto vlastitog novca. Zatvarali su 90 ili 95 posto vrijednosti nekretnine kreditom. Je li teško kupiti stan? Je i uvijek će biti. Je li lakše nego prije? Po meni jest.
Svoje iskustvo podijelio je i bračni par koji je prije više desetljeća krenuo od malog stana:
- Evo, mi imamo 50 godina. Prvo smo kupili stan od 42 kvadrata na kredit na 30 godina. Veći nismo mogli. Isplatili smo ga nakon 17 godina pa kupili staru kuću i renovirali je. Svi koji misle da se stanovi i kuće kupuju gotovinom i da ne žele biti robovi banci žive u iluziji. Oduvijek je bilo teško doći do krova nad glavom. Kad smo mi kupili stan, kamata je bila 6,99 posto. Mogli smo čekati da cijene padnu, što se nije dogodilo, ili kupiti i otplaćivati svoje. Nakon sedam ili osam godina rata je postala gotovo zanemariva u odnosu na plaće pa smo uspjeli još i uštedjeti. Nije bilo putovanja, novih automobila i sličnih stvari. Jednom godišnje na more u jeftinije mjesto i to je bilo to.
Pojedinci ističu da se odgovor često krije u društvu u kojem se kreću:
- Svi s kojima se ja družim zajedno imaju plaće preko 3-4 tisuće eura. Znači svi si mogu priuštiti stanove. I svi su si ih priuštili.
Hrvat traži savjet: ‘Vi koji ste gradili kuće, što biste danas napravili drukčije?‘
Drugi smatraju da se kupnja najčešće svodi na kombinaciju dviju plaća, pomoći obitelji i velikog odricanja:
- Nemaju svi plaće od 3000 eura, ali kad se kupuje stan obično su dvoje pa je lakše skupiti dva puta po 1500 eura. Uz to malo ušteđevine, malo obitelj pomogne, možda banka odobri i gotovinski kredit da se zatvori konstrukcija. I eto, 30 godina si sluga sustava i odvajaš 40 posto primanja da bi imao krov nad glavom.
Jedan korisnik opisao je trenutak u kojem je shvatio da bi radije otplaćivao vlastitu nego tuđu nekretninu:
- Žena i ja, dok smo još bili cura i dečko, iznajmili smo stan u Zagrebu. Vlasnik je bio vrlo korektan, a nakon dvije godine saznali smo da našom stanarinom zapravo otplaćuje kredit za taj stan. Tada smo odlučili da ćemo radije otplaćivati svoj kredit nego tuđi, i tako je i bilo.
Među komentarima se pojavila i procjena kako izgleda tipičan kupac skuplje nekretnine:
- Ako izuzmemo sretne dobitnike našeg ‘rođačkog kapitalizma‘ i razmislimo tko normalan može kupiti stan za 300 tisuća eura, rekao bih da priča izgleda ovako: roditelji ili bake i djedovi uskoče sa stotinjak tisuća eura. Oboje imaju plaću oko 2000 eura, znači četiri tisuće zajedno. Podignu kredit od 200 tisuća eura i to ispadne oko tisuću eura mjesečno na 30 godina.
Na kraju, dio korisnika priznaje da ni sami ne mogu objasniti kako tržište i dalje funkcionira unatoč rekordnim cijenama:
- Ne znam iskreno, evo čak se i ja pitam kako je to moguće. Čak i meni, koji na svu sreću imam solidnu plaću za hrvatske uvjete, ovo se čini jako nategnuto. Doslovno mi treba deset godina štednje za neki imalo normalan stan, a koliko ljudi si to uopće ne može priuštiti ne mogu ni zamisliti. Užas. Baš me zanima što bi se dogodilo kad bi nas pogodila neka ozbiljnija kriza, primjerice da turizam podbaci godinu ili dvije, gospodarstvo uđe u nekoliko negativnih kvartala i svijet uspori rast. Mislim da bi posljedice bile katastrofalne - zaključio je on.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....