Uzmemo li u obzir činjenicu da je u Hrvatskoj registrirano gotovo 111.000 malih privatnih iznajmljivača, koji raspolažu s 600.000 ležajeva u svojim apartmanima, mnogi bi mogli pomisliti kako je riječ o poslu koji se isplati ‘sam od sebe‘. Turistički najam apartmana posljednjih je desetljeća postao jedan od najdinamičnijih oblika privatnog iznajmljivanja - ali i jedan od operativno najizloženijih.
Naime, svi oni koji maštaju o lako zarađenom novcu često previde, namjerno ili nenamjerno, set problema s kojima se iznajmljivači svakodnevno susreću. Visoka fluktuacija gostiju, intenzivno korištenje instalacija te sve češće ekstremne vremenske pojave čine apartmane prostorima s izraženim rizikom od šteta koje se često podcjenjuju – sve dok se ne dogode.
Prema podacima i iskustvu stručnjaka iz HOK osiguranja, najčešći izvori šteta u apartmanima tijekom sezone su izlijevi vode zbog puknuća cijevi ili kvarova instalacija, štete od oluje i tuče, manji požari u kuhinji te oštećenja inventara i opreme. Posebno problematični su slučajevi u kojima voda curi neprimijećeno satima, što se može dogoditi između smjena gostiju ili tijekom noći. U takvim situacijama šteta se ne zadržava na jednoj prostoriji, već često zahvaća podove, zidove, namještaj, a u pojedinim slučajevima i susjedne jedinice.
Financijski raspon šteta je širok. Manji incidenti najčešće se mjere u nekoliko stotina eura, dok ozbiljniji slučajevi vrlo brzo prelaze nekoliko tisuća eura. Kod većih izljeva vode - ili požara - ukupni trošak sanacije uključuje razbijanje i obnovu zidova, sušenje prostora, zamjenu podnih obloga, sanaciju kupaonica, pa čak i pokrivanje štete prema susjednim stanovima. A to su poslovi čija se cijena mjeri i u peteroznamenkastim iznosima... Dodate li tome da pri obnovi apartman ne donosi nikakav novac, gubitak po vlasnika apartmana je, zapravo, dvostruk.
Jedan od ključnih problema, ističu agenti HOK osiguranja, u praksi jest činjenica da vlasnici često podcjenjuju stvarni opseg štete. Najčešće se radi o vodi i odgovornosti prema trećim osobama. Naizgled jednostavan kvar – poput jedne cijevi – u konačnici postaje višestruko skuplji zbog sekundarnih posljedica: građevinskih radova, dugotrajnog sušenja i kompletne obnove prostora. Dodatni rizik predstavlja i odgovornost prema gostima. Pad na skliskim pločicama ili ozljeda na terasi može generirati odštetne zahtjeve koji više nemaju veze s imovinom, nego s osobnom odgovornošću vlasnika.
Upravo zato važan segment pokrića predstavlja osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama. U okviru HOK Apartman programa, ono se može ugovoriti do limita od 26.544,56 eura u najširem paketu, što u praksi pokriva značajan dio potencijalnih odštetnih zahtjeva gostiju.
Posebno se podcjenjuju štete na staklenim površinama, vratima i pregradama, koje u modernijim apartmanima mogu dosegnuti nekoliko tisuća eura. Ključno je pritom pravilno definirati iznose osiguranja, jer su podlimiti za pojedine rizike vezani uz ukupnu ugovorenu svotu.
Kod požara, čak i manji incidenti – poput zapaljenja kuhinjskog uređaja ili klima-uređaja – mogu uzrokovati razmjerno velike štete. Problem najčešće nije uništenje uređaja, nego posljedice koje požar nosi: dim, oštećenje zidova, instalacija, stolarije i namještaja. Osiguranje u takvim slučajevima pokriva posljedice požara sukladno ugovorenom programu i svoti osiguranja.
Dodatnu kompleksnost donosi i ponašanje samih gostiju. Lomovi ekrana televizora, oštećenja namještaja ili staklenih stijena česti su u sezoni, no naplata štete od gostiju u praksi je često otežana, osobito kad su u pitanju strani državljani ili kad se šteta otkrije naknadno, nakon njihova odlaska. Zato je ključno da polica obuhvati i imovinu i odgovornost, uz jasno definirane limite i pokrića za lom stakla, opremu i inventar.
Statistički, najveći broj šteta i dalje dolazi iz kategorija vode, instalacija i vremenskih nepogoda. No posljednjih godina raste i udio šteta uzrokovanih ponašanjem gostiju, što je izravna posljedica rasta kratkoročnog najma i intenzivnije izmjene korisnika prostora. Paralelno, klimatske promjene dodatno povećavaju rizik od oluja, tuče, udara groma i obilnih oborina, posebno na obali i otocima, gdje su apartmani izravno izloženi ekstremnim vremenskim uvjetima.
U praksi to znači sve češće kombinirane štete – na primjer, prodor vode nakon nevremena, kvar električnih uređaja i oštećenje klima-sustava unutar istog događaja. Zbog toga se sve više naglašava potreba da polica ne pokriva samo osnovne požarne rizike, nego i oluju, tuču, poplavu, oborinske vode i indirektni udar groma.
Najčešća pogreška vlasnika pri ugovaranju osiguranja jest podosiguranje, odnosno svjesno ili nesvjesno ugovaranje niže svote osiguranja radi niže premije. Posljedica pokušaja štednje je razmjerno smanjenje isplate štete. Druga česta pogreška jest pogrešna pretpostavka da osnovna požarna polica pokriva sve rizike, uključujući poplavu, vandalizam ili odgovornost prema gostima, što u praksi često nije slučaj. Dodatni problem nastaje kad se ne prijavi stvarna namjena objekta, odnosno turistički najam, koji nosi bitno drukčiji rizik od klasičnog stanovanja.
Iskustvo pokazuje da se upravo u trenutku štete najbolje vidi razlika između osnovne i pravilno strukturirane police. Puknuće cijevi tijekom noći ili između smjena gostiju može u nekoliko sati generirati štetu koja višestruko premašuje godišnju premiju osiguranja. U tom kontekstu, osiguranje se ne promatra kao trošak, nego kao mehanizam stabilizacije rizika u poslovanju koje je po svojoj prirodi sezonsko, intenzivno i izloženo velikom broju nepredvidivih faktora.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji časopisa Dom i dizajn i HOK osiguranja
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....