Kako omogućiti roditeljima i odrasloj djeci da žive jedni uz druge, a da pritom svatko zadrži svoju privatnost? Upravo je to bilo polazište obnove obiteljske kuće u torontskoj četvrti The Beaches. Majka je željela ostati na poznatoj adresi, dok su njezin sin i njegova mlada obitelj trebali više prostora. Umjesto selidbe ili gradnje dviju zasebnih kuća, odlučili su postojeću nekretninu prilagoditi životu dvaju kućanstava.
Zadatak je povjeren arhitektonskom studiju baukultur/ca, koji je pod vodstvom Felixa Leichera osmislio projekt Haus L1. Obnova i dogradnja trajale su od 2023. do 2024. godine, a rezultat su dvije potpuno samostalne stambene jedinice ukupne površine približno 437 četvornih metara. Veći dio, površine 322 četvorna metra, namijenjen je sinu i njegovoj obitelji, dok majka raspolaže stanom od 114 četvornih metara.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Izvorna kuća iz 1920-ih godina, s potkrovljem i bočnom dogradnjom iz 1980-ih, nije bila osobito zahvalna za takvu prenamjenu. Kosi stropovi i niski nadozidi ograničavali su korištenje kata, a podrum je bio prenizak da bi se u njemu uredile prostorije za svakodnevni boravak. No parcela je imala jednu veliku prednost, teren se od ulice znatno spušta prema prostranom vrtu na južnoj strani.
Arhitekti su upravo tu visinsku razliku iskoristili kako bi dobili dodatni stambeni prostor. Podrum je produbljen, a stražnji dio kuće proširen dogradnjom koja obuhvaća podrum, prizemlje i kat. Tako su i prostorije na najnižoj etaži dobile izravan izlaz u vrt, što je uvelike promijenilo način korištenja kuće.
Izvana gotovo ista, iznutra drugačija
Jedan od važnijih zahtjeva bio je sačuvati izgled kuće prema ulici. Iako je njezina površina znatno povećana, izvorne proporcije i karakter ostali su prepoznatljivi. U krov su ugrađene velike krovne kućice koje osiguravaju potrebnu visinu prostorija i više dnevnog svjetla, bez dojma klasične dvokatnice.
Bočna dogradnja, u kojoj se danas nalazi majčin stan, povučena je nešto dalje od ulice pa se s javne površine tek djelomično vidi. Oba doma izvana djeluju kao jedna kuća, ali se razlikuju po oblikovanju i završnim materijalima.
Posebnu ulogu u projektu imao je i nepravilan oblik parcele, koja se širi prema stražnjem dijelu. Zbog toga su stražnja pročelja dviju stambenih jedinica blago zakrenuta jedno u odnosu na drugo. Takvim rasporedom dobiveni su bolji pogledi prema vrtu, a istodobno je spriječeno izravno gledanje iz jednog doma u drugi.
Dnevni boravak otvoren prema vrtu
U većoj stambenoj jedinici, namijenjenoj četveročlanoj obitelji, unutrašnjost je potpuno preuređena. Prostorije su raspoređene tako da što bolje iskoriste južnu orijentaciju i pogled na zelenilo.
Dnevni boravak u prizemlju velikim se staklenim površinama otvara prema stražnjem vrtu, dok su kuhinja i prostor za doručak povezani s terasom uz bočnu stranu kuće. Na katu se nalazi glavna spavaća soba s vlastitom kupaonicom i pogledom prema vrtu, a u donjoj etaži uređena je prostorija za rekreaciju s izravnim izlazom na otvoreno.
Veliki prozori i krovne kućice omogućili su da prirodno svjetlo dopre i do dijelova kuće koji su prije obnove bili mračni. Pritom je sačuvano postojeće zelenilo, koje je danas važan dio pogleda iz gotovo svake prostorije.
Uređenje interijera prati jednostavna paleta materijala i boja. Podovi su izvedeni od višeslojnog parketa od bijelog hrasta, zidovi i stropovi su bijeli, a drveni namještaj po mjeri unosi toplinu. Crni detalji pojavljuju se kao kontrast svijetlim površinama, bez suvišnih dekoracija.
Stan prilagođen je i budućim potrebama
Zapadna dogradnja pretvorena je u zaseban dom za majku. Iako je površinom znatno manji od glavne kuće, ima sve potrebne sadržaje, uključujući vlastitu kuhinju, dnevni boravak s blagovaonicom, dvije spavaće sobe i kupaonicu.
Dnevni prostor orijentiran je prema vrtu, dok su spavaće sobe i kupaonica smještene na donjoj etaži, koja zahvaljujući nagibu parcele ima izravan izlaz na teren.
Pri projektiranju se vodilo računa i o tome da stan bude praktičan za korištenje u starijoj životnoj dobi. Vrata su šira, pragovi su svedeni na minimum, a kupaonica ima pristupačan tuš. Stubište je izvedeno tako da se, bude li potrebno, naknadno može ugraditi dizalo sa sjedalom.
Zanimljiv je i sam tlocrt stana. Budući da prati nepravilnu granicu parcele, vanjski zidovi nisu paralelni. Zbog toga dnevni boravak nema uobičajen pravokutni oblik, nego blago zakošene zidove koji prostoru daju posebnost.
Zajednički vrt, odvojeni ulazi
Premda se nalaze unutar iste građevine, dva doma nemaju zajedničke unutarnje prostorije. Svaka obitelj ima vlastiti ulaz, kuhinju i dnevni boravak, pa svakodnevni život ne ovisi o rasporedu i navikama drugog kućanstva.
Ono što dijele jest vrt, s nekoliko terasa i vanjskih prostora za sjedenje. Raspored prostorija i položaj prozora pažljivo su osmišljeni kako bi se izbjegli izravni pogledi između dviju stambenih jedinica.
„Projekt je svakom kućanstvu omogućio stvarnu neovisnost, a istodobno članovima obitelji pružio priliku da ostanu blizu jedni drugima”, kaže arhitekt Felix Leicher. Dodaje kako su nagib terena i postojeća bočna dogradnja bili presudni za smještaj dvaju zasebnih domova unutar jedne građevine, uz očuvanje izgleda izvorne kuće.
Prirodni materijali i energetska učinkovitost
Za vanjsku obradu korištena je kombinacija bijele i fino strukturirane crne žbuke te cedrovine tonirane u antracitnu nijansu. Drvo je nabavljeno od lokalnih dobavljača, a odabrani materijali povezuju stariji i novi dio kuće.
Obnova nije bila usmjerena samo na povećanje površine i uređenje interijera. Ugrađeni su novi prozori i vrata s troslojnim ostakljenjem, a toplinska izolacija izvedena je na razini približno 20 posto višoj od one propisane građevinskim standardima Ontarija.
Svaka stambena jedinica ima vlastiti ventilacijski sustav s povratom energije, dok se za grijanje i hlađenje koriste dizalice topline zrak–zrak, uz pomoćno grijanje na plin. U interijerima su korištene boje s niskim udjelom hlapljivih organskih spojeva.
Najzahtjevniji dio gradnje bilo je povezivanje stare konstrukcije s novim dogradnjama, osobito zbog produbljivanja podruma i izvedbe odgovarajuće protupožarne i zvučne izolacije između dvaju stanova.
Za investitore je, međutim, najvažnije bilo dobiti domove u kojima će moći živjeti zajedno, ali ne i jedni drugima na teret. „Rezultat je upravo ono čemu smo se nadali, prekrasan višegeneracijski dom ispunjen otvorenim prostorima i prirodnim svjetlom” kaže vlasnica Shannon.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....