Problemi s financiranjem, recesije, pa čak i građanski ratovi - sve su to razlozi zbog kojih su neke od najpoznatijih svjetskih građevina svog doba ostale nezavršene. Mnoge od njih izvana još izgledaju kako-tako, pa ne narušavaju gradsku panoramu, ali svima je zajedničko da su iznutra samo gole betonske ljušture ili prljav, beskućnicima naseljen prostor.
Ovih je deset napuštenih nebodera razbacano diljem svijeta, a slavu su stekli iako u neke od njih nitko nije ni ušao, a iz nekih su ljudi prebrzo izašli.
Toranj duhova - Bangkok, Tajland
Sathorn Unique poznati je pod nazivom ‘Toranj duhova‘. Tako su ga nazvali avanturisti kojima razinu adrenalina podiže tumaranje zapuštenim hodnicima i rizik ulaska u sablasne prostore napuštenih građevina.
Izgradnja zgrade od 49 katova započela je 1990. godine. Sathorn Unique zamišljen je kao luksuzni stambeni toranj od 47 katova sa 600 stambenih jedinica. Zgradu je dizajnirao i razvio Rangsan Torsuwan, istaknuti arhitekt i developer, koji je projektirao i sestrinsku zgradu Sathorn Uniquea, State Tower. Projekt je bio u vlasništvu Sathorn Unique Co. Ltd., a uglavnom ga je financirala tvrtka Thai Mex Finance and Securities Company.
Godine 1993., u kontroverznom slučaju koji će se povlačiti petnaest godina, Rangsan je uhićen zbog navodnog planiranja ubojstva predsjednika Vrhovnog suda, Pramana Chansuea (napad se nikad nije dogodio). Rangsan je proglašen krivim 2008., ali ga je kasnije oslobodio Žalbeni sud 2010. godine. Slučaj je, međutim, znatno poremetio Rangsanovu sposobnost da osigura financijsku potporu za svoje projekte, a izgradnja Sathorn Uniquea prekinuta je 1997. godine upravo zbog nedostatnih sredstava.
Zgrada nikad nije dovršena, prenosi Business Insider, a od tada urbani istraživači prolaze kroz nedovršene prostorije prepune betonskih krhotina i prekrivene grafitima kako bi uživali u prekrasnom pogledu na Bangkok koji se iz nje pruža.
Sterick Building - Memphis, Tennessee
Poznata kao ‘Kraljica Memphisa‘, Sterickova zgrada dovršena je 1929. godine i bila je najviši neboder u Memphisu do 1962. godine. Dizajnirao ju je Wyatt C. Hedrick, a financirao Ross E. Sterling - po kojem je zgrada i dobila ime.
U zgradi su, uz brojne urede, bile smještene i brijačnica, kozmetički salon, banka i ljekarna. Ondje je bilo i regionalno sjedište FBI-a te Chryslera. Prva tri kata bila su od granita i vapnenca. Iz predvorja, za koje se govorilo da se ‘natječe s ljepotom maurskog dvorca‘, osam brzih dizala prevozilo je više od 2,000 radnika i gostiju zgrade na gornje katove, uključujući i u restoran ‘Regency Room‘ na najvišem katu.
S vremenom je zgrada mijenjala vlasnike, a tvrtke su je počele napuštati u potrazi za prikladnijim (i jeftinijim) prostorom. Godine 1986. napustili su je i posljednji korisnici, nakon čega već desetljećima zjapi prazna.
Centro Financiero Confinanzas - Caracas, Venezuela
Caracas, glavni i najmnogoljudniji grad Venezuele, trebao se ponositi zgradom Centro Financiero Confinanzas, poznatom i kao ‘Torre de David‘ ili ‘Davidov toranj‘. Izgradnja zgrade visoke 45 katova
započela je 1990. godine, ali je prekinuta četiri godine kasnije zbog financijske krize u Venezueli i smrti developera J. Davida Brillembourga, po kojem je zgrada i dobila nadimak.
Sredinom 2000-tih, zgradu su počeli zaposjedati beskućnici. Prvo se u nju uselio povelik broj bivših zatvorenika, da bi 2011. godine ondje živjelo više od 700 obitelji, sveukupno oko 5,000 stanara. Oni su u zgradu uveli vodu i struju, a na mopedima su se mogli penjati do 10. kata, nakon čega se dalje trebalo penjati stepenicama.
U zgradi je otvoreno mnoštvo mali prodavaonica, brijačnica, salona ljepote, a radila je čak i jedna ilegalna zubarska ordinacija. Godine 2014. vlada je sve stanare otjerala iz zgrade, premjestivši ih u za njih građene nastambe nedaleko od Caracasa. Zgrada je oštećena u snažnom potresu 2018. godine, kad je urušeno gornjih 5 katova, a dio zgrade se opasno nakosio.
Hotel Ryugyong - Pjongjang, Sjeverna Koreja
Nikad završeni Hotel Ryugyong u Pjongjangu trebao je predstavljati ponos sjevernokorejskog građevinarstva i svim zapadnim i inim neprijateljima pokazati svu raskoš ondašnjeg komunističkog režima. Kao što svi s ovih prostora koji su živjeli u doba bivše države znaju koliko su šuplja obećanja crvenih vlasti, jednako je tako i Hotel Ryugyong ostao - doslovno - šuplja priča.
Naime, hotel koji se gradi već 38 (!!!) godina iznutra je samo prazna betonska ljuska, a njegovih 3,000 soba nikad nije ugostilo niti jednog gosta. Radovi na zgradi od 105 katova započeli su 1987. godine za vrijeme vladavine Kim Il Sunga, djeda Kim Jong Una. Projekt je prekinut 1993. godine zbog ekonomske krize nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Nakon toga, u nekoliko su navrata vlasti pokušale nastaviti gradnju, ali do dana današnjeg hotel se nije primakao ostvarivanju svoje funkcije. Jedino što je napravljeno jest da je vanjska površina hotela obložena divovskim LCD ekranima, koji sad služe za svakodnevno emitiranje propagandnih poruka sjevernokorejske komunističke partije.
Baker Hotel - Mineral Wells, Texas
Hotel Baker, koji je otvoren 1929., bio je prvi neboder izgrađen izvan većeg gradskog područja. Također je imao ono što su u to vrijeme bile potpuno novosti za današnjih pet zvjezdica, poput prvog olimpijskog hotelskog bazena (napunjenog mineralnom vodom), klima uređaja i automatske kontrole svjetla.
Izdizao se na 14 katova iznad Mineral Wellsa i imao je 450 soba, dvije plesne dvorane, kozmetički salon, kuglanu, dvoranu za vježbanje i vanjski bazen. Hotel je privlačio i brojne poznate ličnosti, poput Lyndona Johnsona, Judy Garland, Three Stoogesa, pa čak i ‘najdražih američkih zločinaca‘, zloglasni par Bonnie i Clydea.
Teška vremena za ovaj hotel počela su nakon Drugog svjetskog rata i zatvaranja najveće svjetske vojne baze, smještene u njegovoj blizini. Hotel je poslovao sa sve većim gubicima, da bi 1972. godine napokon zatvorio svoja vrata. Ali, za razliku od ostalih nekretnina s ovog popisa, Baker Hotel ipak će dočekati happy end - u tijeku su radovi na njegovoj obnovi i predviđeno je da bi nove goste mogao dočekati već početkom sljedeće godine.
Plaza Tower - New Orleans, Louisiana
Plaza Tower (poznat i kao Crescent City Towers i Crescent City Residences u neuspjelom planu preuređenja) neboder je od 45 katova, visine 162 metra. Smješten u središnjoj poslovnoj četvrti New Orleansa, treća je najviša zgrada u gradu i državi Louisiani.
Plaza Tower je izvorno dizajniran prvenstveno kao poslovna zgrada, sa stambenim prostorom na gornjim katovima. Nakon dovršetka tornja 1969. godine, bilo je dostupno vrlo malo stambenog prostora, da bi do 1984. godine i preostali stambeni katovi pretvoreni u poslovne prostore.
Godine 2001. stanari su počeli javno kritizirati vlasnike zgrade zbog ignoriranja sve lošijih uvjeta u zgradi. Iznesene su tvrdnje da je nedostatak pravilnog održavanja doveo do izlaganja azbestu i otrovnoj plijesni. Radnici su podnijeli nekoliko skupnih tužbi protiv vlasnika i upravitelja te vlastitih poslodavaca. Godine 2002. više od 700 zaposlenika državnog tužiteljstva Louisiane i New Orleansa masovno se preselilo u urede u ulici Common Street. Od tog vremena zgrada je zapečaćena i nekorištena.
U međuvremenu su dijelovi tornja nekoliko puta planuli u požaru, zabilježen je i slučaj smrtonosnog pada iz zgrade, a u jednom se trenutku dio tornja urušio i ozlijedio prolaznika i prouzročio zatvaranje prometnica oko tornja. Sve to nije spriječilo urbane avanturiste i skvotere da i dalje bauljaju napuštenim prostorima zgrade...
Holiday Inn Beirut - Bejrut, Libanon
Ovaj je hotel izgrađen 1974. godine, protegnuo se na 26 katova i na najgornjem je katu imao rotirajući restoran. Kat niže nalazio se noćni klub, a gostima je na raspolaganju bilo 400 soba. Holiday Inn je otvoren na vrhuncu ekonomskog procvata Bejruta, kad je grad slovio za glamurozno turističko središte Bliskog istoka.
Holiday Inn je radio samo godinu dana kad je u Libanonu izbio građanski rat, a hotel se našao u epicentru ratne zone. U višemjesečnom sukobu poznatom kao Bitka za hotele, dok se više od 25,000 boraca iz propalestinskih i kršćanskih milicija borilo za kontrolu nad nekoliko luksuznih hotela (uključujući Holiday Inn i susjedni Phoenicia Inter-Continental), stradalo je više od 1,000 osoba, od kojih su mnoge bačene upravo s vrha Holiday Inna.
Nakon sukoba je hotel u potpunosti devastiran, a od tada su zidovi ove građevine preživjeli još brojne druge okršaje. Hotel je ostao opustošena ruševina izrešetana mecima, koja se zlokobno nadvija nad gradom. Vlasništvo nad objektom je podijeljeno: libanonska tvrtka Compagnie Immobiliere Libanaise želi ga obnoviti i pretvoriti u stanove, dok ga kuvajtska grupa koja posjeduje drugu polovicu želi srušiti i na tom mjestu izgraditi novi hotel.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....