Život je, vjerovali ili ne, vrlo jednostavan; postoje jednostavna pravila kojih se treba držati za svaku situaciju posebno i cilj je, u tom slučaju, realno dostižan. Tako je sa svime, od učenja stranog jezika i održavanja dobre forme, pa sve do napretka u karijeri i kupnje nekretnine. Kod ovog potonjeg stvari su još jednostavnije: želite li nekretninu, pripremite se na višegodišnju strategiju, počnite štedjeti i uskladite životni stil s mogućnostima. Ako želite nekretninu u točno određenom dijelu grada, koji je ‘na cijeni‘, pripremite se da ćete morati izdvojiti bitno veći iznos nego u slučaju da vam je važno samo kupiti nekretninu bilo gdje, neovisno o lokaciji.
Ali nekima ta jednostavna pravila nemaju smisla, a mnogi se i ne snalaze kad je riječ o kupnji nekretnine. Tako je nedavno jedan korisnik hrvatskih stranica Reddita objavio post u kojem korisničko društvo pita je li kupnja stana u Hrvatskoj postala nemoguća misija za prosječnu osobu i koje su realne mjere za rješavanje stambene krize:
- Svjedoci smo da su cijene nekretnina u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina otišle u nebo. Kvadrat stana u Zagrebu, Splitu ili Dubrovniku za mnoge je postao nedostižan san, dok se s istim problemom sve više suočavaju i manji gradovi. Prosječna hrvatska plaća i medijanska primanja jednostavno ne prate rast cijena kvadrata niti uvjete stambenih kredita - napisao je korisnik u uvodu, pa postavio nekoliko konkretnih pitanja:
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
- Kakva su vaša iskustva s kupnjom ili najmom nekretnine u posljednje 2 godine? Što po vama najviše gura cijene gore: porezna politika, bankarski sektor, kratkoročni najam, gradnja isključivo ‘luksuznih‘ novogradnji ili nepostojanje državne strategije? Koje bi mjere država ili lokalne samouprave trebale poduzeti? Kako izaći iz ovog začaranog kruga?
Odgovori, kao i svaki put kad je riječ o temama vezanim za kupnju nekretnina, nisu bili unisoni. Za početak, neki su ponudili realnu sliku, bez uljepšavanja, te odgovorili protupitanjem:
- Zašto je opće mišljenje da stan (ili kuća) u blizini centra najvećih gradova treba biti dostupan svima, pa čak i onima s prosječnom plaćom? U puno svjetskih država i gradova nije tako. Realne mjere za rješenje nema i nikad u budućnosti neće biti pristupačnije nego danas. Pogledajte neke druge države gdje ljudi koji stoje jako dobro financijski moraju živjeti 50 km od grada jer si ne mogu priuštiti bliže. Apsurdno je da netko s prosječnom plaćom misli da mora živjeti u Zagrebu ili Splitu. Ali problem je to što za jako puno poslova nema ponude izvan tih gradova i to treba rješavati. Da ljudi mogu živjeti na selu i izvan gradova bez da svaki dan trebaju u te gradove.
Takvo mišljenje izazvalo je ogorčenje kod određenog dijela korisnika:
- Mislim stvarno, što ova sirotinja zamišlja, da mogu živjeti u gradu gdje rade, tko je to vidio? Ima da putuju s Antarktike svaki dan na posao i nazad, ne daj bože da rade od doma ili da kasne na posao. Ajde, malo se trebaju uozbiljiti, ima da uzmu što im damo da se ne žale, neće mi novi BMW doći samo tako - bio je sarkastičan jedan korisnik.
Neki su korisnici mišljenja da ne treba brkati lijepe želje i realno stanje na terenu:
- A kaj, ako prosječni Amerikanac radi na Manhattanu, trebao bi na lijepe oči tamo dobiti stan ili bi mu netko trebao sniziti cijenu ispod tržišne zato jer to nije pravedno prema prosječnom Amerikancu? Ne, država neće i ne bi trebala rješavati stambena pitanja niti se uplitati, nego bi industrija trebala postojati u svim većim mjestima po Hrvatskoj, tako da svatko svoj puni radni potencijal može ostvariti u bilo kojem malo većem mjestu u Hrvatskoj. Vjerujem da bi to enormno smanjilo potražnju za Zagrebom, a time i prirodno smanjilo cijenu kvadrata, ali to se nikad neće dogoditi.
Naravno, brzo su se javili oponenti takvom mišljenju:
- Majke mi, nije ti dobro, tko govori o Jarunu, Maksimiru, ne možeš kupiti stan u Botincu, Klari, Zaprešiću, Samoboru... Za razliku od nas, oni zapravo imaju nekakav funkcionalan javni prijevoz. Da postoji javni prijevoz, svi bismo mi radije bili izvan Zagreba. Da ima posla, svi bismo mi radije bili na moru.
Neki su se odmah složili:
- Prvi pametan komentar. Kao da svi žele stan u Zagrebu jer im je Zagreb baš super. Za većinu struka nema posla izvan Zagreba ili nema posla za pristojnu plaću kao u Zagrebu, pogotovo za visoku stručnu spremu.
Jedan je korisnik ukazao na činjenicu da postoje objektivna istraživanja koja ukazuju na to da nikad metar kvadratni stana nije koštao manje u odnosu na plaću:
- Uvijek isto laprdanje, a sve se svodi na kuknjavu nekog nedovoljno obrazovanog solista koji bi s 26 godina kupio barem 60 četvornih metara u širem centru s parkingom. E pa nikad nije bilo moguće, pa nije ni sad, s time da je danas priuštivije nego ikad.
Neki korisnici upozoravaju da treba biti realan i uskladiti očekivanja sa situacijom na terenu:
- Posjedovanje nekretnine na poželjnoj lokaciji uvijek je bilo teško. Pogotovo za samce. Poželjne lokacije su skupe jer su poželjne i ograničene. Ne znam zašto danas svaka šuša očekuje imati nekretninu. I još to da bude novogradnja. Kupio sam stan s jednom lagano iznadprosječnom plaćom na sjeveru Hrvatske. Doduše, starogradnja, ali u kvartu koji je bolji od 98 posto kvartova novogradnje. Nije u centru Zagreba, prvi red do mora, ali nije ni nepoželjna lokacija. Ako sam ja mogao s jednom plaćom, par s dvije prosječne plaće može napraviti isto to.
Puno komentatora slaže se s takvim mišljenjem:
- Iskreno, rješenja nema, jer zašto bi ijednu državu bilo briga za ovo. Pitaj bilo koga u Švicarskoj ili Njemačkoj kako je kupio stan? Vjerojatno nije kupio nego je u najmu, kupuju milijunaši. Ako i jest kupio, to je napravio vjerojatno s partnerom na kredit, što je i kod nas još uvijek moguće. Jedino kad uistinu ne možeš jest ako oboje radite za minimalac ili si samac s prosječnom plaćom, a te dvije skupine su uvijek teško dolazile do vlastitih nekretnina.
Jedan komentator je upozorio da ni u inozemstvu stvari nisu bajne:
- U Njemačkoj postoje pravila, ali postoje i veliki problemi. Recimo, ako si jedan od 100 zainteresiranih za stan, ne možeš ponuditi više love, jer država ograničava stanarine. Onda to postane, kako kažu, ‘natječaj ljepote‘ kako biste dobili ugovor...
Neki su predložili i konkretna rješenja:
- Država bi trebala zakonski omogućiti da se grupa ljudi dobrovoljno udruži i osnuje mali investicijski fond kojemu bi glavna svrha bila kupiti zemljište te izgraditi nekretninu za svoje investitore/članove fonda. Glavna svrha bi bila da se omogući da članovi fonda dignu kredit kod banaka te da tim novcem krenu u izgradnju nekretnine. Na taj bi način mladi ljudi plaćali nekretninu po cca 1500 eura po četvornom metru, a ne ove nebulozne cijene kojima financiramo razne stavke, ali i građevinsku mafiju.
Za kraj, jedan je korisnik Reddita upozorio i na činjenicu da danas ljudi više ne znaju savjesno raspolagati vlastitim novcem:
- Dvoje ljudi s OK plaćama apsolutno mogu dići kredit i kupiti OK stan u OK gradu ili mjestu u Hrvatskoj. Ono što je malo teže jest skupiti onih 10 posto koje vam banka neće financirati. Ali to je teško jer ljudi ne znaju s novcem, danas je novac veoma lako potrošiti na gadosti koje nikome ne trebaju. Druga stvar je što biste vi stan u Zagrebu, kao samac. Toga, mislim, nije bilo ni u bivšoj državi, da prosječni samac tako kupuje stan. Idealan svijet je onaj u kojemu možeš na putovanja, izlaske, kave, hobi i ne treba ti sudužnik da si priuštiš vlastitu nekretninu. Siguran sam da ima nekoliko takvih država na kugli zemaljskoj - ali samo nekoliko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....