Svakodnevno se pitamo na čemu država zarađuje, a gdje gubi novac? Naravno, nije svaka investicija plodna za zaradu, a postoje investicije i koje naprosto moraju postojati iako nemaju značajnu dobit. Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva te direktor grupacije tvrtki DOMinvest, svakodnevno se susreće s brojnim izazovima koji usporavaju brojne projekte, ali i poskupljuju njihovu realizaciju.
Saša Perko, poznat po brojnim izlaganjima o problemima u građevinarstvu, ovaj je put progovorio o ulaganjima države, tzv. multiplikatorima, ali i o tome koliko porezne olakšice zapravo mogu biti, ili ne trebaju biti, dobre za državu.
Država troši novac, ulaže u infrastrukturu, u porezne olakšice, u obrazovanje, uskoro vjerojatno više i u vojnu industriju... Koliko zapravo država daje novca, a koliko zarađuje? Saša Perko ima jasan odgovor.
"Država ne zarađuje samo kroz poreze, koji predstavljaju kratkoročan prihod, nego kroz povrate na svoja ulaganja – tzv. multiplikatore. Ako multiplikator iznosi 2, to znači da svaki euro javnog novca stvori dodatna dva eura u gospodarstvu. Najveći učinak imaju ulaganja u obrazovanje, digitalnu infrastrukturu i istraživanje – njihovi multiplikatori dosežu oko 2,2. Odmah iza slijede infrastruktura i energetska učinkovitost, s multiplikatorima između 1,2 i 1,8. S druge strane, vojna industrija, iako postaje novi europski trend, ima multiplikator od svega 0,8 jer se većina opreme uvozi i novac odlazi iz zemlje. Zato ključ nije u tome koliko država troši, nego kako i gdje – jer između troška i investicije postoji golema razlika", objašnjava Perko te nadodaje koja investicija je najbolja da država zaradi novac te kolika je to zarada.
"Najbolje investicije su one koje stvaraju višestruki povrat – koje ne samo troše, nego i pokreću druge sektore. Ulaganja u istraživanje, digitalnu infrastrukturu i obrazovanje jačaju dugoročnu konkurentnost, dok građevina i infrastruktura daju trenutačni impuls gospodarstvu kroz zapošljavanje, potrošnju i lanac dobavljača. Upravo zato su projekti koji kombiniraju tehnološki i građevinski aspekt najvrjedniji: grade temelje buduće produktivnosti. Suprotno tome, ulaganja bez šireg učinka – poput prevelike vojne potrošnje – mogu privremeno podići statistiku rasta, ali ne stvaraju trajnu vrijednost u domaćem gospodarstvu. Ključ je u investicijama koje čine ekonomiju učinkovitijom, ne samo većom. Država zarađuje kroz sve ono što se pokrene nakon što se projekt završi – nove poslove, veću potrošnju, poreze i rast produktivnosti. Primjerice, izgradnja autoceste koja spaja gradove ili prometnice koja povezuje gospodarsku zonu povećava promet roba, privlači ulaganja i otvara nova radna mjesta. Svaki takav infrastrukturni projekt pokreće čitav lanac: od građevinskih tvrtki i projektanata do lokalnih proizvođača i uslužnih djelatnosti. To je stvarni povrat – kada ulaganje u beton i čelik stvori trajan rast. Nasuprot tome, ulaganja koja nemaju domaći učinak, poput kupnje opreme ili ulaganja koja (uglavnom) stoje, dugoročno ne poboljšavaju ekonomsku sliku zemlje", govori nam magistar inženjer građevinarstva.
Inače, prema njegovim riječima, država najviše gubi kad ulaže u projekte koji nemaju jasan učinak – bilo da se radi o zgradama bez funkcije, subvencijama bez rezultata ili politički vođenim investicijama. Takvi projekti stvaraju kratkoročan dojam aktivnosti, ali dugoročno trošak održavanja i neaktivacije tih investicija. Iako se Europa trenutačno snažno okreće vojnoj industriji, ključno je da svaka zemlja, pa i Hrvatska, unutar tog smjera traži domaću komponentu – uključivanje građevine, industrije i lokalne proizvodnje. Samo tada ta ulaganja stvaraju pravi povrat. Dakle, nije pitanje trebamo li ulagati, nego kako osigurati da svaki euro javnog novca ostane u domaćem gospodarstvu i proizvodi višestruki učinak.
Ostaje pitanje je li vojna industrija zapravo unazađuje gospodarstvo? No, takva ulaganja su sigurnosna i ne možemo ih izbjeći! "Vojna ulaganja sama po sebi ne moraju biti loša – problem nastaje ako novac ne ostaje u domaćem gospodarstvu. Ako nabavljamo gotovu opremu iz inozemstva, učinak je ograničen i kratkotrajan. No, ako u tim projektima sudjeluju hrvatske tvrtke, tada obrambena ulaganja mogu imati i razvojni učinak. Takav pristup stvara nova radna mjesta i potiče industriju, umjesto da sredstva samo odlaze van. Dakle, ključ nije u pitanju treba li ulagati u obranu, apsolutno treba, nego kako taj novac pretvoriti u domaći gospodarski motor", objašnjava nam Saša Perko koji smatra da Hrvatska može pametno usmjeriti novac.
"Država danas pametno koristi sredstva EU fondova – posebno u projektima vrtića, škola i fakulteta. Takve investicije istodobno jačaju obrazovni sustav i predstavljaju društvenu infrastrukturu, čime se postiže dvostruki učinak. S jedne strane poboljšavaju se uvjeti za edukaciju i rast ljudskog kapitala, a s druge strane aktivira se građevinski sektor i domaća industrija. Drugim riječima, jednom investicijom država povećava multiplikator na dvije strane – u društvenom i gospodarskom smislu. To je dobar primjer kako pametno korištenje europskog novca može istovremeno modernizirati zemlju, imati društveni efekt i potaknuti njezin ekonomski rast".
Perko smatra da bi država trebala planirati ulaganja kao investitor – prema povratu i učinku, a ne samo prema političkoj vidljivosti. To znači birati projekte s najvećim multiplikatorima: infrastrukturu, digitalizaciju, istraživanje i obrazovanje. Hrvatska ima snažnu građevinsku i inženjersku bazu koja može nositi takav razvoj, ali mora ulagati u projekte koji donose stvarnu promjenu – u učinkovitost, produktivnost i dugoročni rast. Novi europski val ulaganja u obranu može imati smisla ako se u njega uključe domaće tvrtke i industrija, jer tada novac ostaje u zemlji i stvara dodatnu vrijednost. Ukratko – država napreduje kad svaki euro tretira kao investiciju koja mora imati mjerljiv povrat, a ne kao trošak koji se samo potroši.
I za kraj, zanimalo nas je jesu li porezne olakšice dobre za državu? "Porezne olakšice mogu biti korisne, ali samo ako potiču stvarna ulaganja i nova radna mjesta. Primjer takvog stvarnog ulaganja je ulaganje u domaću industriju. Kada se olakšice dijele neselektivno, postaju samo privremeno rasterećenje, bez stvarnog učinka na rast. Država dugoročno više dobiva ako novac usmjeri u projekte koji generiraju povrat – primjerice, u infrastrukturu, digitalizaciju ili energetsku učinkovitost – jer tamo pokreće čitav niz gospodarskih aktivnosti. Olakšice same po sebi ne stvaraju novu vrijednost, dok ulaganja u projekte koji uključuju domaću industriju, građevinu, digitalnu infrastrukturu i znanje čine ekonomiju otpornijom. Dakle, cilj ne bi trebao biti manje poreza, nego pametnije korištenje proračunskog prostora", zaključuje Saša Perko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....