NAZIV: Vila Prislavka
INFO: kuća površine 100 kvadrata s okućnicom površine 1600 kvadrata
LOKACIJA: Privlaka kraj Zadra
VLASNICI: obitelj Kršlović
UREĐENJE: vlasnici
Vila Prislavka s bogom mora Protejem imala je dva sina, Sokolara i Novaka. Sokolar se svim srcem zaljubio u Jagicu, ali i ona u njega. Jagičina najbolja prijateljica Ružica odlučila je pridobiti Sokolara za sebe. Otrovala je Jagicu koja je ubrzo umrla. Božica ljubavi pretvorila je Jagicu u jagodu. Sokolar je svojim suzama natopio voljenu jagodu. Majčine tople riječi, da će mu pronaći najljepšu i najplemenitiju dragu, nisu ga mogle utješiti. Mladić se, shrvan tugom i boli, na majčinom krilu pretvorio u vodu. Ta voda, i danas, nosi njegovo ime Sokolar."
Tim riječima hrvatski pjesnik iz Nina Petar Zoranić na poseban je način opjevao jedan od najpoznatijih bunara Sokolar u Privlaci.
Nedaleko te iste "vode", odnosno svojevrsnog spomenika kulture o kojem je Zoranić pisao u prvom hrvatskom romanu "Planine", nalazi se crkvica sv. Vida iz 14. stoljeća, a pored nje kuća u koju vas ovaj mjesec vodimo. Zanimljivo je spomenuti kako su upravo ta crkva i ta kuća u ovom dijelu Privlake nekada bile jedine građevine. One i danas stoje u neposrednoj blizini - jedna i dalje oduševljava kao jedina starija sačuvana crkva na privlačkom poluotoku, dok druga privlači poglede svojim obnovljenim zdanjem.
Naime, obitelj Kršlović naslijedila je kuću u vrlo lošem stanju, kao ruševinu, bez krova i dobrim dijelom urušenih zidova uz samu crkvicu, te je u potpunosti obnovila.
- Kuća je u vlasništvu naše obitelji nešto više od sto godina. Sagradio ju je moj pradjed. S gradnjom je započeo negdje prije 1910. godine, a u nju se uselio sa svojom velikom obitelji 1912. godine. Od 1970. godine u kući nije nitko živio te se znatno urušila, a dijelom stradala i u požaru. U razdoblju u kojem se živjelo u ovoj kući rođeno je desetak djece. Vidjela je kuća racije talijanske i njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, iz nje se odlazilo u rat, iz nje se odlazilo čak u logore, ali na sreću, njezinom se pragu naposljetku svatko sretno vratio. Iz nje su izišle dvije generacije pomoraca, iz nje je ponikao jedan od prvih avijatičara Hrvata koji je letio još za Prvog svjetskog rata, bila je kuća s prvim i jedinim telefonskim priključkom u Privlaci između dva svjetska rata... - prepričava nam vlasnik bogatu povijest kuće.
Danas je kuća namijenjena najmu, površine je 100 kvadrata, a na okućnici od čak 1600 kvadrata nalaze se maslinik, vinograd, vrt i dvorište s lovorom, oleandrom, lavandom, limunom, mandarinom, artičokom, smiljem, smokvom. Kuća je licem okrenuta na jug, sastoji se od prizemlja i potkrovlja, a u dvorištu je bazen dimenzija 8x4 metara.
- Na čeonoj, južnoj strani kuće nalazila su se originalno dvoja dvokrilna vrata koja su služila za ulaz u kuću. Jedna vrata smo zadržali, dok smo druga pretvorili u klasična ulazna vrata kuće - kaže nam vlasnik i poziva nas u obilazak. Ulazi se u open space površine 40-ak kvadrata, a čine ga dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica. Veliki kameni kamin, koji seže do stropa, dijeli prostor kuhinje i blagovaonice od dnevnog boravka. S desne strane su kupaonica i jedna spavaća soba s bračnim krevetom, a lijevo drvene skale kojima se odlazi u potkrovlje. Na gornjoj etaži nalazi se WC, a desno i lijevo su prostrane spavaće sobe površine oko 25 kvadrata, svaka s bračnim krevetom i pomoćnim ležajem.
Kuća je u potpunosti obnovljena od kamena, i to izvornog kamena kuće u najvećem dijelu. Naime, dio originalne građe uključivao je kamen pješčenjak koji nakon sto godina nije bio upotrebljiv te je u potpunosti eliminiran i nadomješten tesanicima s dvije stare kamene kuće iz Privlake. Zidovi su debeli 55 centimetara - kaže vlasnik i dodaje kako su sve sami osmislili, a prije nego što su uložili prvu kunu izradili su 3D nacrte kako bi mogli vizualizirati kako će kuća u konačnici izgledati.
- Kad smo se napokon odlučili za restauraciju kuće, osvanuo je i prvi dan posla na raščišćavanju ruševine. Među poslovima bilo je i uklanjanje jednog pregradnog zida načinjenog od starih cigli koje su bile prekrivene žbukom koja je, pak, bila ukrašena nekakvim nevješto rađenim ornamentima u davno izblijedjeloj boji. Nakon prvih nekoliko zamaha velikim čekićem po zidu odlomio se jedan poveći dio žbuke i ostavio ogoljene opeke koje je do tog trenutka prekrivao. Na jednoj od tih opeka zamijetili smo oštrim predmetom urezani kvadrat u kojem je stajao natpis "SKM 1916.", što su inicijali mojeg djeda kad je imao 14 godina. Ciglu smo sačuvali i ugradili je u zid između dvije niše u blagovaonici - pokazuje nam vlasnik.
Pitamo ga koji je bio željeni stil uređenja te koji su bili željeni dominantni materijali, a on jasno odgovara - drvo, kamen i stara cigla.
- Kamen i cigla su s originalne kuće, dok drvo nažalost nije odoljelo zubu vremena i u potpunosti je zamijenjeno. Drvo koje smo koristili u kući je mahom stara slavonska hrastovina, stara stotinu godina. Grede koje nose potkrovlje su interesantne, s obzirom na to da su još iz doba Austro-Ugarske, masivne su i svaka je greda napravljena iz posebnog stabla, tako da u presjeku svaka ima godove u svojem središtu - kaže.
Na podu su kamene pločice, zidovi su kameni s vidljivim kamenom, osim sjevernog zida i pregrade, koji su ožbukani i obojani u bijelo kako bi se dobio svjetliji dojam u pretežito kamenom ambijentu.
Kuhinju su vlasnici sami dizajnirali te se u njenoj izradi oslonili na rješenja iz Ikee, prostor kuhinje i boravka poseban je po svojim nišama, koje su zadržane na originalnim mjestima gdje su se nekada nalazile, dok je iznad blagovaonskog stola originalni feral na petrolej, koji se godinama koristio za ribolov. Danas je spojen na struju, ali je i dalje u potpunosti funkcionalan. Nadalje, spavaća soba u prizemlju posebna je po velikom luku iznad uzglavlja kreveta te antiknom ormaru, dok se u kupaonici ističe kameni zid u prostoru tuš-kade. Što se tiče namještaja, gotovo sve je unikatni ručni rad iz stare slavonske hrastovine, dok je od većih komada ormar u spavaćoj sobi restauriran.
Spavaće sobe u potkrovlju, pak, pružaju predivan pogled na bazen, smokve i masline, a cijela kuća djeluje toplo. Naročito kad, kaže nam vlasnik, zapucketa vatra u kaminu s čašom vina u ruci iz vinograda pokraj kuće.
- Najdraži nam je prostor dnevnog boravka i kuhinje. Prostor koji odiše toplinom, prostor u kojem najljepše ujutro zamiriši kava, u kojem najljepše miriše bakalar i u kojem je vino najslađe - zaključuje vlasnik.
Foto: Mirko Tišma
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....