Stan kao slikarsko platno

Zavirite u dom riječke slikarice Mirne Sišul

 

INFO: stan od 90 četvornih metara u potkrovlju obiteljske kuće
VLASNICI: Riječka obitelj Sišul
LOKACIJA: Mihanovićeva ulica u riječkom kvartu Vojaku

Riječka obitelj Sišul, supružnici Marin i Mirna, vlastitim su primjerom pokazali kako se, uz dovoljno mašte i kreativnosti, stari tavan u potkrovlju koji je donedavno služio za odlaganje nepotrebnih stvari može pretvoriti u atraktivan i prilično originalan stan.

Mirna, rođena 1977. godine, završila je riječku Akademiju likovnih umjetnosti i po profesiji je slikarica, a bavi se i dizajnom interijera. Ona je zaslužna za kompletno unutarnje uređenje i dizajn, odabir namještaja kao i oslikavanje, izradu detalja i dekoraciju prostora u kojem živi sa svojom obitelji.

Supružnici Sišul sa svoje dvoje djece, desetogodišnjim sinom Vidom i devetogodišnjom kćerkicom Mijom, odlučili su se useliti u potkrovlje obiteljske kuće u Mihanovićevoj ulici u riječkom kvartu Vojaku.

Kvadratura tavana maksimalno je iskorištena i prostor je transformiran u 90-ak četvornih metara stambenog prostora, s tri sobe, kupaonicom i malim WC-om, dnevnim boravkom koji je spojen s blagovaonicom i kuhinjom te balkonom od desetak kvadrata s kojeg puca prekrasan pogled na riječki zaljev sve do obronaka Učke. U kući, osim njih, žive i Marinovi roditelji i stric, a u prostoru na katu ispod smještena je Marinova privatna tvrtka Aquapur, kao i Mirnin slikarski atelje.

– Živjeli smo u neboderu, gdje klinci moraju biti mirni. Odlučili smo da je ovo puno bolje rješenje za djecu jer nema susjeda kojima bi smetali – objašnjava Mirna neke od razloga zašto su se preselili u potkrovlje na Vojaku.

Prije nego što su krenuli radovi, tavan je bio tek neiskorišten potencijal i samo uz puno mašte nazirale su se konture onoga u što je pretvoren. Za početak, pričaju Sišuli, trebalo je napraviti optimalan razmještaj prostorija u budućem stanu. Nakon dugotrajnih grubih radova kada se ne vidi neki napredak, uslijedio je kreativniji dio posla gdje su promjene bile vidljive iz minute u minutu.

– Polazišna ideja bio je odnos bijele, sive i crne boje, da bi moje slike bolje došle do izražaja. S takvom bazom mogućnosti su jako velike – priča Mirna Sišul.

Stare drvene grede na stropu “odjevene” su u gips-kartonske ploče (poznatije kao knauf) koje prate njihovu liniju i stvaraju zanimljivu igru. Za bijelu boju zidova i stropa Mirna se odlučila kako bi optički povećala visinu i prostornost te dobila čistu podlogu za detalje i intervencije slikarstvom u interijeru. Mirnine slike praktički su na svakom zidu i savršeno se uklapaju u prostor.

Postavom bijelih ciglica u dnevnom boravku i sivo-bijelog poda prostor je dobio čistoću gdje je Mirna mogla započeti s intervencijama. Osim prostorno, kuhinja i dnevni boravak povezani su i istim podom. Mali šank koji dijeli dva prostora skriva liniju za kuhanje. Za njegovu površinu iskorištena je hrastova daska koja je oslikana slikarskom akrilnom bojom i olovkom te je na kraju sve zaštićeno lakom.

U sredini, ujedno na najvišoj točki potkrovlja, nalazi se staklena stijena i izlaz na balkon koji je obzidan dekorativnim kamenom. Balkon je prostran, ugodan za boravak, a zahvaljujući staklenoj stijeni stvoren je dojam da je prirodan nastavak interijera.

Stari smeđi stol, obojan u bijelo, a potom djelomice prebrušen da izviri originalna boja, zauzima centralno mjesto u blagovaonici. Iznad njega je “luster” u obliku podužeg smotanog crnog kabela i obične okrugle žarulje koji evocira nešto od ofucanog štiha starog tavana.

Plinski kamin u engleskom viktorijanskom stilu smješten je u pozadini stola, nasuprot staklenoj stijeni. Zid je u tamnosivoj boji koja je u kontrastu s oblogom kamina, a na njemu su detalji kao što su violina i gudalo, stara fotografija, ali i dvije Mirnine slike koje tom starom štihu daju modernu notu.

Dnevnim boravkom dominira velika kutna garniturom crne boje i ravnih linija. U pozadini su ciglice prebojane u bijelo koje su poslužile kao podloga za dvije Mirnine slike crnih, žutih i bjelih tonova iz ciklusa “Brojevi”. Svjetlo postavljeno u pod dodatno naglašava igru svjetla i sjene na tom zidu. U svakom od prostora u stanu, inače, krovni prozori osiguravaju dovod dnevnog svjetla.

Pri uređenju Mirna je reciklirala dosta starog namještaja koji je prebojen i stavljen u funkciju te odlično funkcionira u kontrastu s novim namještajem. Princip kolaža korišten je i u dekoraciji, gdje su važnu ulogu odigrali brojni stari predmeti kao što su fotoaparati, pisaća mašina ili, pak, kičasti okviri za goblene prebojeni u bijelo.

Ispred kutne garniture u dnevnom boravku ručno je rađeni stolić s dvije velike ladice, napravljen od gole MDF ploče debljine 18 mm. Obojen je u žutu akrilnu boju, čime se nadopunjava sa starim noćnim ormarićem u kutu. Jedna ladica, kao i gornja ploča stola, kaširani su sa starim notnim zapisima. Televizija je, pak, u posebno napravljenom okviru od gips-kartonske ploče obojane u tamnosivu.

Osim dvije spavaće sobe, u stanu je i Mirnina radna soba, atelje za šivanje. Budući da je spavaća soba mala, neko konkretno uzglavlje kreveta nije bilo moguće smjestiti. Mirna je napravila print na kapafiksu kombinirajući svoje radove prethodno kompjuterski obrađene, a iznad tog uzglavlja nalazi se slika “Kontrabas” iz ciklusa “Glazba je…”. Mirnin je autorski rukopis razigran, baš kao što je razigran cijeli prostor, od samog ulaza preko svake od soba do balkona. Zid do kreveta, iznad ugradbenog ormara, obojala je u tamnosive pruge.

Svi dijelovi stana stilski su kompatibilni i bogati detaljima. Hodnik je djelomično obojan u bijelo, a djelomično u tamnosivu. Mirna je na sivoj boji doslikala listiće akrilnom crnom bojom. Ormarić za struju i osigurače skriven je iza crnih drvenih vratašca na kojima su mjesto našli stari ovalni okviri goblena prebojani u bijelo, a kontrast crno-bijeloj podlozi čini slika puna boja i šaljivih dosjetki pod nazivom “Slušaj babu”.

Slike su posvuda pa i u crno-bijelom WC-u na prugice, gdje, pak, kontrast radi slika “Babe”.

Iz središnjeg hodnika spuštaju se stepenice prema ulaznim vratima, čija su gazišta od hrastovih dasaka. Mirna je svako gazište obojala i patinirala u sivo-bijele nijanse. Dva su napravljena drugačija – jedno skroz crno, a drugo žuto sa crnim prugicama. Sva su gazišta naknadno prelakirana lakom za parkete kako bi postigla dugotrajnu otpornost na habanje. Rukohvat je također od hrastovine i prebojan je u žuto. Kao poseban efekt na stepeništu pojavljuje se žuto-crna linija koja je zapravo ništa drugo no ljepljiva traka, a čitavo je stepenište poslužilo za postavu više slika većih formata iz ciklusa “Brojevi i ljetovanje”.

Na samom ulazu u stan, na dnu stepeništa, nalazi se veliki ormar za cipele i jakne. Iskorišten je stari ormar i pretvoren u novi koji je Mirna nazvala “Gospon Fulir”. Cijeli je obojan u bijelu akrilnu boju, a poslije doslikan motivima i uzrečicama prepoznatljivim za Mirnina djela. I zid je obojan u šarene točke kako bi razvedrio ulazni dio.

Iako bi brojne slike na zidovima u slučaju nekog drugog stana mogle stvoriti efekt galerijske sterilnosti, ovdje se dogodilo upravno suprotno. Mirnin je autorski rukopis razigran, baš kao što je razigran cijeli prostor, od samog ulaza preko svake od soba do balkona. Radi se o stanu koji odiše energijom i definitivno djeluje kao više nego ugodno mjesto za život.

Foto: Tea Cimaš/Hanza Media

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2024 12:04