Osobna sjećanja često su vezana uz prostore. Uz boju pročelja, uzorak na zidu, svjetlost koja prodire kroz prozor ili osjećaj koji u nama ostavlja neko mjesto. Iako se građevine mijenjaju ili nestaju, njihova atmosfera nastavlja živjeti u memoriji onih koji su ih poznavali. Upravo je takva emocionalna povezanost s prostorom postala polazište projekta I Remember: When Memory Takes Shape, suvremene vikendice u kanadskom mjestu La Minerve, iza koje stoji studio za dizajn interijera Pavillon.
Na mjestu nekadašnje obiteljske vikendice, izgrađene sedamdesetih godina prošlog stoljeća i nekoliko desetljeća poslije uništene u požaru, nastala je nova arhitektonska priča. Za Julie Bureau, jednu od osnivačica studija Pavillon, povratak na ovo mjesto imao je posebno osobno značenje, prenosi v2com.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
U njezinim su sjećanjima ostali crveno pročelje stare kuće, cvjetni uzorci, pletena rasvjetna tijela i vikendi provedeni u vožnji motokros motociklima kroz okolne šume. Ti naizgled svakodnevni detalji postali su temelj novog projekta, ne kao elementi koje treba doslovno rekonstruirati, nego kao fragmenti prošlosti koje je moguće prevesti u suvremeni dizajnerski jezik.
Nova arhitektura na temeljima uspomena
Umjesto nostalgične rekonstrukcije nekadašnje kuće, studio Pavillon odlučio se za suvremenu arhitektonsku interpretaciju njezina identiteta. Nova vikendica oblikovana je kao kompaktan volumen trapezoidne geometrije, čiji neuobičajen tlocrt proizlazi iz karakteristika parcele i odnosa prema okolnom krajoliku.
Cijela građevina obavijena je srebrnastom ovojnicom od valovitog metala, koja joj daje gotovo skulpturalan karakter. Reflektirajuća površina reagira na promjene dnevnog svjetla, vremenskih prilika i boja okolne prirode, zbog čega se njezin izgled neprestano mijenja. Unatoč izraženoj suvremenoj estetici, vikendica ne pokušava dominirati krajolikom, već s njim uspostavlja suptilan vizualni dijalog.
Kontrast između metalne vanjštine i topline unutarnjeg prostora jedna je od ključnih karakteristika projekta. Dok eksterijer djeluje suzdržano, gotovo apstraktno, interijer otkriva slojevitu priču o obiteljskim uspomenama, materijalima i bojama koje povezuju prošlost i sadašnjost.
Brat i sestra željeli su živjeti ‘zajedno, ali odvojeno‘. Arhitekti su im pronašli sjajno rješenje
Interijer koji čuva tragove prošlosti
U unutrašnjosti prevladavaju zemljani tonovi, tople teksture i pažljivo odabrani komadi namještaja. Crvena, žuta i smeđa, boje koje evociraju atmosferu nekadašnje vikendice, pojavljuju se u novim kombinacijama, oslobođene doslovnog retro izričaja. Njihova je prisutnost odmjerena, ali dovoljno snažna da prostoru podari osobnost i osjećaj kontinuiteta.
Posebnu ulogu imaju kontrasti materijala. Stol od nehrđajućeg čelika u dnevnom prostoru vizualno se nadovezuje na metalnu ovojnicu građevine, dok mekani baršunasti kauč brenda élément de base unosi taktilnu toplinu i poziva na opuštanje. Upravo taj odnos između hladnih, reflektirajućih površina i mekih tekstura oblikuje suvremen, ali izrazito ugodan ambijent.
Veliki kvadratni prozori dodatno naglašavaju povezanost interijera s prirodom. Kroz njih se otvaraju pažljivo uokvireni pogledi na okolnu šumu, pretvarajući krajolik u sastavni dio unutarnjeg uređenja. Priroda tako nije samo kulisa vikendice, već aktivan element njezina prostornog doživljaja.
Mali prostor, promišljena rješenja
S površinom od približno 84 četvorna metra, vikendica pokazuje kako ograničena kvadratura može potaknuti kreativna prostorna rješenja. Njezina neobična geometrija zahtijevala je posebno pažljivo planiranje interijera, pri čemu je svaki dio prostora dobio jasnu funkciju.
Komunikacijske površine svedene su na minimum, a pojedini elementi preuzimaju više uloga. Ormar se prema potrebi pretvara u mali radni prostor, hodnik istodobno omogućuje pristup gostinjskom toaletu, hladnjaku i smočnici, dok se jedna od spavaćih soba može prilagoditi za dodatne goste.
Takva fleksibilnost nije samo odgovor na prostorna ograničenja, nego i odraz načina života kojem je vikendica namijenjena. Prostor je osmišljen za neformalna okupljanja, zajedničke trenutke i svakodnevne rituale, ostavljajući dovoljno slobode da ga korisnici prilagođavaju vlastitim potrebama.
Mjesto za stvaranje novih uspomena
Projekt I Remember: When Memory Takes Shape pokazuje kako arhitektura može biti mnogo više od oblikovanja fizičkog prostora. U ovom slučaju ona postaje sredstvo očuvanja osobne i obiteljske povijesti, ali i način da se toj povijesti podari novi život.
Studio Pavillon tragove prošlosti ugradio je ovdje u suvremeni arhitektonski izraz. Sjećanja na boje, materijale i atmosferu stare vikendice postala su polazište za stvaranje prostora koji pripada sadašnjosti.
Vrijednost ovog projekta tako je u ideji da se identitet mjesta može sačuvati i onda kada njegova izvorna arhitektura više ne postoji. Nova vikendica ne pokušava vratiti prošlost, nego joj omogućuje da nastavi živjeti kroz nove prostore, doživljaje i uspomene.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....