Swanky Mint hostel u centru Zagreba

Stari pogon “Parne bojadisaone i kemične čistione odiela Vilim Ondrušek”, otvoren 1902. u tadašnjoj zagrebačkoj industrijskoj zoni, u Ilici, a donedavno zapušten objekt površine 450 kvadrata u srcu grada, doživio je transformaciju. Naime, nekadašnja kemijska čistionica prenamijenjena je u neobično uređen hostel naziva Swanky Mint u kojem se kombiniraju low cost i second hand rješenja. Osim originalnog interijera, hostel je poseban i zbog luksuznijeg smještaja, odnosno noćenja u privatnim sobama, skupnim spavaonicama i apartmanima te zabave u baru i na terasi podno Rokova perivoja. Investitor hostela Andrija Pirnat obnovu stare zgrade povjerio je arhitekticama Ani Bilan i Ireni Vojnović, koje su već na prvi pogled znale na koji način žele oblikovati interijer. Osnovna ideja bila im je, ističu, zadržati sjećanje na obrt i stari Zagreb.

– Čim smo ugledale prostor i stare strojeve htjele smo maksimalno zadržati, reciklirati i iskoristiti što je više moguće starih segmenata, kako bi se ostvarila memorija prostora kroz novu funkciju. Želja je bila prenamijeniti prostor s minimalnim ulaganjem, a cijeli je projekt inovativan spoj novih ideja i starih elemenata u kreativnoj suradnji s investitorom i suradnicima – kažu.

Dvoetažni hostel u obliku je slova U, ima tri privatna apartmana i pet privatnih soba s vlastitim kupaonicama te pet grupnih soba sa zajedničkim kupaonicama, bar s atrijem i vrtnom terasom, recepciju i zajedničku kuhinju s malim dnevnim boravkom. Za svaku je funkcionalnu cjelinu, objašnjavaju arhitektice, osmišljen zaseban koncept sa svim namjerno vidljivim instalacijama i novim, po mjeri rađenim namještajem koji prate originalni detalji poput starih uličnih lampi, visilica od frizerskih haubi ili federa madraca, koji zajedno čine cjelovit dizajn hostela. Tako je i za recepciju, smještenu kod ulaza u sredini objekta, iskorišten stari stroj za plisiranje.

U prostorijama starog pogona u prizemlju, koji je posljednji put bio u funkciji sredinom prošlog stoljeća, i otad nije mijenjan, na nekim su dijelovima cigleni stari zidovi. Većina namještaja hostela izrađena od OSB ploča te podsjeća na namještaj kakav se koristi u industrijskim prostorijama.

Cijeli je projekt inovativan spoj novih ideja te starih materijala i elemenata u kreativnoj suradnji arhitektica, investitora i suradnika

Iz dvorišta se ulazi u tri zasebna privatna apartmana u lijevom krilu hostela u kojima su kreveti na galeriji s penjalicama od čeličnih profila, smješteni iznad kupaonica, obojanih žutom, crvenom ili zelenom perivom bojom. Podovi apartmana i kupaonica su industrijski, kao i u ostatku prizemlja. Kao genijalan detalj pojavljuju se kupaonski ormarići s ogledalom napravljeni od starih kovčega, za što su zaslužne nama dobro poznate Kuchanice. Također, u apartmanima je i sofa na razvlačenje te mini kuhinja, kao i stolići čelične konstrukcije i drugačijih obrada gornje ploče, kakvi se nalaze i u baru, te na dvorišnoj terasi

Ana i Irena dizajnirale su cijeli namještaj za čiju su izradu korišteni povoljniji materijali poput OSB ploča, industrijskog poda, čelika, PVC-a, paleta i starih recikliranih elemenata zatečenih na lokaciji. Lijevo od recepcije su bar i blagovaonica zanimljivi zbog lampi od raznih materijala i tamnosivog betonskog poda na koji je izlivena epoxy smola u koju su stavljeni stari i novi nacrti i fotografije nekadašnjeg prostora i procesa izvođenja građevinskih radova. Ističu se i mali toaleti s umivaonicima od kuhinjskih sudopera ugrađenih u stare automobilske gume. Iz bara se izlazi u vrt sa starim peglama kao barskim stolovima i drvenim stolcima koje su uzvanici na nedavnom otvorenju hostela sami bojali u sklopu radionice koju su vodile Kuchanice. Stepenicama se penje do jutenim vrećama prekrivene terase na kojoj su stari strojevi iskorišteni kao stolovi.

Kuhinja s malim dnevnim boravkom i prostorom za “book sharing” u kojem je sjedeća garnitura od paleta i jastuka izrađena u nekoliko razina nalaze se u prizemlju desno od recepcije. I u kuhinji se opet pojavljuju drukčiji, ali i dalje genijalni detalji. Iznad šanka, na primjer, postavljene su visilice od starih mutilica za jaja. U istom bloku je grupna soba u kojoj su svi kreveti na kat izrađeni od OSB ploča s ormarićima koji su ujedno penjalice za gornje ležajeve i zajedničke kupaonice s epoxy podom petrolej plave boje, a zidovi su jarkih boja.

Namještaj izeađen od OSB ploča daje toplinu hladnom industrijskom prostoru, dok su kupaonice življih boja

Kada se sa stubišta, koje je ostalo kako su ga arhitektice zatekle, dođe na kat, s lijeve je strane “mirnije” krilo s privatnim sobama s vlastitim kupaonicama, a s desne strane krilo sa skupnim spavaonicama koje dijele zajedničke kupaonice. U hodnicima na katu kao dekorativan detalji na zidovima su stari metalni natpisi i stara tvornička prozorska okna, dok se u pokojem kutu nalaze stari reflektori i Ikeine lampe, ali u stilu starih uličnih lampi kako bi se uklopile u dizajn.

U privatnim sobama su kreveti izrađeni od paleta i nekonvencionalni “ormari” pa za odlaganje odjeće i obuće služe industrijske police s metalnim perforiranim stupovima i OSB pločama koje daju toplinu hladnom industrijskom prostoru. Postojeći parket nije mijenjan, samo je “prebajcan” tamnom bojom. Za razliku od smirenog i toplog dojma koji pružaju sobe, kupaonice djeluju agresivno na osjetila zbog jarkih boja. Vrata većine privatnih soba su presvučena u zelenu kožu, takva kakva su zatečena na lokaciji. Te sobe nude bed&breakfast uslugu u cijeni, dok ostali gosti doručak mogu nadoplatiti.