Što je ostalo od interijera jednog od najvećih hrvatskih arhitekata i umjetnika Vjenceslava Richtera

U svjetlu nadolazećih obnova Kazališne kavane i kavane Corso, zanimljivo je prisjećanje na njihove adaptacije koje su izvedene 70-ih godina, a koje su izazvale kontroverze iako ih je proveo tada uvaženi arhitekt Vjenceslav Richter.

Za obnovu poznatih zagrebačkih kavana tada je bio angažiran taj predstavnik EXAT-a. Tako nešto je iz današnje perspektive nezamislivo, da bi Grad angažirao nekog tako avangardnog arhitekta. Richterovo preuređenje ovih kavana izazvalo je kritike koje su obilježile sedamdesete godine, i to ponajviše od zagovaratelja tradicije na čelu sa Zvonimirom Milčecom.

U sklopu retrospektivne izložbe Vjenceslava Richtera “Buntovnik s vizijom” u Muzeju suvremene umjetnosti danas će Vanja Brdar Mustapić (voditeljica Zbirke namještaja u Muzeju za umjetnost i obrt) u 17 sati održati predavanje “Što je danas preostalo od Richerovih interijera?”.

RITZ BAR

Richter je u Zagrebu uredio još mnoge poznate javne interijere koje sa sjetom danas pamte generecije rođene 60-ih, 70-ih i ranih 80-ih godina. To su još prostori knjižare Naprijed i Znanje, prodavaonica Jugoton, knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović, Galerija Forum, KIC, trgovina Astra. Prvo Richterovo preuređenje takvog interijera bio je Ritz bar 1953. godine.

- Važan dio raznovrsnog praktičnog i teorijskog rada arhitekta Vjenceslava Richtera čini i unutrašnje uređenje, uključujući dizajn opreme, u prvom redu namještaja i rasvjetnih tijela. Taj segment njegova opusa vezan je dijelom za arhitektonske projekte u kojima je sudjelovao samostalno ili u suradnji s drugim autorima, ali i za preuređenje postojećih interijera - kaže Vanja Brdar Mustapić.

Među njegovim brojnim interijerima, preuređenje zagrebačkih kavana doživjelo je, dodaje V. Brdar Mustapić, najviše polemika i kritika: u egzatovskim godinama i preuređenje Ritz bara bilo je popraćeno poznatom polemikom oko apstraktne umjetnosti. Zapravo se polemiziralo o muralu Ede Murtića, lirske apstrakcije, koji su mnogi držali neprimjerenim uređenju tog bara.

Corso je 1979. godine preuređenjem dobio dio koji je bio kavana, dok je dio postao snack bar, u duhu novog doba kada su se uređivali snack barovi sa šankom i visokim barskim stolicama, mjesta za konzumaciju s nogu. Trend je bio uređenje tamnim drvom u kombinaciji s narančastim detaljima. Kavana je dobila strop od drvenih lamela u skulpturalnim formama. Preuređena je opet 90-ih godina.

ODMAK OD SOCREALIZMA

Po nekim kritičarima, gore je bilo Richterovo ranije preuređenje Kazališne kavane iz 1970. godine u kojoj je nastala dominantna bjelina, sjedišta su bila kao kupei, odnosno separei. Sve su to bili skupi materijali u izvedbi, ali se osjećao nedostatak prisnosti. Uređena je space-age stilom, omekšanih uglova, svaki dio činio je cjelinu. Tada nije izvedena staklena terasa koju je Richter također projektirao.

Uređenje knjižare Naprijed na početku Ilice izvedeno je 1958. godine. Na galeriji je bio prostor za izložbu reprodukcija slika, a dolje su se prodavale knjige samo s polja likovne umjetnosti, na niskim stolićima od kovanog željeza. Prodavaonica Jugotona u Gundulićevoj ulici imala je glavni naglasak uređenja na razlomljenim plohama s rasvjetom.

- Ti su prostori danas uglavnom sačuvani u smislu gabarita i koncepta prostora, u smislu galerija, ali ne više od toga. Većina je bila s otvorenim izlogom, pažljive usklađenosti likovnih komponenti i funkcionalne rasvjete. Uravnoteženost horizontala i vertikala - opisuje Vanja Brdar Mustapić.

Naglašava dalje kako je njegov rad bio totalni odmak od socrealizma, njegova suprotnost.

- Richter je radikalno provodio arhitektonski zadatak, bio je sklon eksperimentu. Proveo je ove realizacije interijera u kontekstu njegove dosljedne primjene principa sinteze, njegova vlastita izričaja, ali i karakteristika koje su slijedile stilske promjene kroz desetljeća. To je temelj za potvrdu pozitivno ocijenjenih radova, a također za objektivno sagledavanje kritiziranih preuređenja - kaže Vanja Brdar Mustapić.

Na predavanju u MSU bit će postavljeno i ključno pitanje: jesmo li dovoljno osviješteni o baštinskoj dimenziji suvremene dizajnersko-interijerske produkcije.

Foto: Arhiv Zbirke Rihter, Dokumentacija Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode